U srpnju, u vrijeme kad je puštao na tržište izvanredan chardonnay premier berbe 2005., plešivički enolog Tomislav Tomac proglašen je najboljim hrvatskim mladim vinarom, no kazao je kako prestaje raditi to vino o kojem su, doduše za prijašnje berbe, hvalospjevi stizali i od kritičara nesklonog hrvatskim vinima osim onih iz Istre.

Tko poznaje Tomislava Tomca, neće ga iznenaditi odluka da “običan” chardonnay, kako god dobar bio, “izbaci” iz svog podruma i zamijeni ga onim odnjegovanim u amfori. Tomislav je uvjeren da je baš proizvodnja ekstremnog vina, kakvima se proslavio talijanski Slovenac Joško Gravner, najbolji način da nastavi stazom koju je prokrčio njegov otac Zvonimir. Tomislav teži vrhuncima, i to svjetskima. Lokalne vinske vrhunce ova obitelj iz Donje Reke pokraj Jastrebarskog odavno je dosegnula. Još 1993. godine, Tomislav je tada bio dječarac, Zvonimir Tomac je rajnskim rizlingom kasne berbe 1992. osvojio zlatnu medalju u Ljubljani na tada jednom od najznačajnijih europskih ocjenjivanja vina. Rajnski rizling dobro podnosi vrijeme pa ne čudi što je i na kušanju ovoga ljeta to vino pokazalo da bi i danas osvajalo šampionske titule. Ima 11,7 posto alkohola i pokoji gram neprovrelog šećera, a kroz izvrsne mirise petroleja i smole, karakteristične za najbolje njemačke ili elzaške odležane rizlinge, probijaju se i mlađahne arome dunje. Da rajnskom rizlingu treba vrijeme, pokazao je i onaj iz 1998. godine. “Kad smo ga napravili, bio je potpuno suh i imao je previše kiselina. Gotovo da se i nije dao piti. Zato je danas odličan”, priča Tomislav Tomac o vinu koje unatoč ozbiljnoj dobi od 10 godina ima gotovo savršenu boju te prekrasan miris. I mladi rajnski rizling, onaj iz 2007., pokazao je izvanredan potencijal, kao i sauvignon lanjske berbe koji je pravi nasljednik velikog Tomčeva sauvignona iz 2006. Taj je dvogodišnjak nakupio 15 posto alkohola i pravi je pokazatelj što ta sorta na Plešivici može dati. Osjete se nježni mirisi rajčice ili zelene paprike kakvi dominiraju u relativno jeftinim južnoafričkim i novozelandskim sauvignonima koji su preplavili naše tržište, ali kod Tomčeva su nježno “utopljeni” u složenijoj aromi.

Berba 2006. je u punoj formi i bit će izvanredno vino za enogastronomske užitke tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana. Treba ga dekantirati, dakle, istočiti u pehar prije posluživanja da se prozrači, a za potpuni užitak primjerenije su velike čaše, poput onih za crvena vina. U njima se mirisi mogu ljepše razviti. I tu je kraj priče o “običnim” vinima obitelji Tomac. Chardonnay prošlogodišnje berbe prvi je koji neće biti premier. Dijelom su ga iskoristili u pjenušcima, a najbolje grozdove te najznačajnije svjetske sorte prepustili su sazrijevanju u amforama. Osim najpoznatijih svjetskih sorata Zvonimir i Tomislav Tomac bave se plešivičkim vinskim nasljeđem. U zakupljenom vinogradu Starjak imaju autohtonog žutog plavca, šipelja i lipovine. U tom je vinogradu Tomislavov šukundjed Leksa Ivančić 1932. godine sadio i danas rijetke crveni veltlinac i štajersku belinu, te kraljevinu, graševinu, muškat otonel, pinot sivi, zeleni silvanac i traminac. Tomci vinograd obrađuju kako se obrađivalo nekada, samo uz korištenje prirodnih preparata te posebnu pozornost posvećuju čak i travi koja raste među trsjem. Nakon košnje ostavljaju je u vinogradu jer i trava, kaže Tomislav, može utjecati na aromu. Prvu su berbu imali 2006. i dobili neobično vino tamne boje i mirisa koje podsjeća na najbolje konjake. I to vino njeguju u amfori, a lani su u najam uzeli još jedan stari vinograd i nadaju se da će grožđe iz njega dati još bolje vino.

Raj za vinske užitke

U dvorištu obiteljskog imanja, a iznad podruma u kojem odležavaju pjenušci, obitelj Tomac uredila je prekrasnu drvenu kušaonicu s kuhinjom i dvije prostorije za goste u prizemlju te potkrovljem namijenjenom spavaćim sobama. Užitak je zimi sjesti za masivne drvene stolove pred otvorenim kaminom, a ljeti vina kušati na terasi ispod koje teče potok i gledati kako voda teče prema ulazu u podrum koji prirodno hladi. Pavica i Martina, supruge Zvonimira i Tomislava, staru su kuću ukrasile cvijećem i tako stvorile komadić raja u inače lijepom i urednom gospodarstvu.