Posljednje odluke Vrhovnog suda i Ustavnog suda kojima je okosnica povezanost s istom tvrtkom – riječ je o uvozno-izvoznom poduzeću Tekstil import-export preko čijeg je sljedništva Retag, jedna iz niza tvrtki pokojnog Andrije Kovačevića, uspješno naplatio u svom stečaju 168 milijuna kuna od Zagrebačke banke – ipak poručuju kako ni izdaleka nije kraj pravosudnim loptanjima. Razni domaći sudovi u različitim postupcima, čini se ne i potpuno uzaludno, ipak više od desetljeća pokušavaju staviti točku na “i” u toj pravosudnoj trakavici, no Vrhovni sud je vratio stvar na početak, tamo gdje se osnovna tvrtka Tekstil, sa svojim velikim biznisom i vjerovnicima, nalazila na početku pretvorbe i privatizacije. Po odluci Vrhovnog suda ispada da je tvrtka još u državnim rukama, a to bi onda impliciralo da su ne samo njezine i sljednice poput Turist Tripa s kojima je povezan statusnim promjenama, nego i da ima pravo na novac koji je Retag ovršio od Zabe. Vrhovni sud je 2005. godine u tišini, što je onda i široj javnosti moglo ostati nepoznato, poništio pretvorbu i privatizaciju Tekstila izvršenu s početka 90-ih pa je time poništio i presude trgovačkog sudstva. Dok je vlasništvo osnovnog paketa dionica Tekstila i svih njegovih sljednika tako postalo debela nepoznica o kojoj pod posebnim povećalom opet trebaju odlučivati trgovački sudovi.

Najveći ovršni iznos
Ustavni sud je – najvjerojatnije ni ne znajući da je riječ o teškoj privatizacijskoj dubiozi čija je pretvorba upravo pala na Vrhovnom sudu – lani naložio HNB-u da se uvaži pravomoćna ovršna rješenja Visokog trgovačkog suda iz 1996. Ustavni sud time je naložio da se bez odlaganja doznači novac s računa Zagrebačke banke na račun Retaga u stečaju koji vodi Trgovački sud u Karlovcu, a odbacio je svoju nadležnost za ustavnu intervenciju u ovršnom postupku koju je opet tražila ta banka. Ta bi, pak, odluka Ustavnog suda bila nezanimljiva da je riječ o običnom predmetu. No radi se o raspolaganju jednim od najvećih ovršnih iznosa, 165 milijuna kuna u korist tvrtke koja je, prema zakasnjeloj odluci Vrhovnog suda, ipak sljednik one tvrtke nad kojom je obavljena nezakonita pretvorba koja je stoga i poništena. No budući da je tako s posebnog žiroračuna iz stečajne mase Retaga i isplaćeno poznatih 120 milijuna kuna, a tek se očekuje završnica u kojoj će Trgovački sud u Karlovcu distrubuirati preostalih 41 milijun kuna, presuda Vrhovnog suda otvorila je mogućnost da taj novac završi u korist države, odnosno HFP-a. Zakonitost privatizacije Tekstila osporilo je vijeće pod predsjedanjem sutkinje Vrhovnog suda Katarine Buljan te je vratilo Trgovačkom sudu prvog stupnja predmet ponovno na rješavanje. Kako se može čuti, tom je presudom Hrvatski fond za privatizaciju izvojevao nakon desetak godina čekanja koliko je proteklo od podnošenja revizijske tužbe, veliku, ali u osnovi Pirovu pobjedu. Vlasnik tvrtke (Kovačević) u međuvremenu je umro, a potvrđeno je i da je tvrtka rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu prestala postojati 15. ožujka 1994. godine. No pozitivne implikacije ipak su, navodno, nastale za državne interese. Jer, kako HFP ima svoj vlasnički interes koji joj je sada priznat u Turist Tripu, poduzeću koje je kao sljednik Tekstila također u stečaju koji vodi karlovački Trgovački sud, očekuje se da će zaštititi državni vlasnički interes i boriti se za imovinu Tekstila. U njoj se nalazi i tražbina Zabe pa bi tako 41 milijun kuna mogao završiti u stečaju Turist Tripa, a ne Retaga, a navodno je i sud sklon voditi računa o državnim interesima u tom predmetu.

Ustavni sud
No posebnost odluke Ustavnog suda, koji je pod predsjedanjem Milana Vukovića odbacio nadležnost za odlučivanje u povodu treće ustavne tužbe Zabe protiv navedene ovrhe, sudac Vuković nije zbog spriječnosti mogao komentirati. Više je poznavatelja ustavnog i ovršnog prava za Poslovni dnevnik komentiralo Vukovićevu odluku. Sporno je što se njome utvrđuje da ne postoje pretpostake da Ustavni sud intervenira u slučaju ovrhe zbog toga što takva rješenja nisu pojedinačni akt državne vlasti. Kao kontraargument navode praksu Ustavnog suda u kojoj postoje ovršni predmeti u kojima je odlučivao, kao i praksu Europskog suda za ljudska prava.