Šef talijanske agroindustrijske kompanije Parmalata Enrico Bondi, koji je tvrtku preuzeo nakon njezina bankrota krajem 2003., mogao bi postati posebnim povjerenikom za talijansku zrakoplovnu kompaniju Alitaliju, koja je pred propadanjem, dok bi tvrtku iz Parme mogla otkupiti banka Intesa Sanpaolo. Talijani takve spekulacije nazivaju “fantafinanza”, odnosno fantaziranja o mogućim financijskim preokretima, ali djelatnici na talijanskoj burzi u Milanu vjeruju u takvu mogućnost.

Rast dionice
Jer u kolovozu je vrijednost dionica Parmalata na Milanskoj burzi porasla za 23,7 posto, odnosno vlasnika je promijenilo 23,7 milijuna dionica u odnosu na prosječne mjesečne razmijene od 17,3 milijuna. Čak je izvor blizak tvrtki Parmalat opovrgao takvu “fantafinanzu”, kako u utorak piše torinska Stampa, ali su valjda vrući dani kolovoza utjecali na burzovne djelatnike koji “vide” brzu prodaju tvrtke koje je bio vlasnik Calisto Tanzi i protiv kojeg traje sudski proces zbog bankrota. Činjenica je da se Parmalat može otkupiti i da bi neka banka ili skupina industrijalaca mogla ponuditi otkup tvrtke koja sada u svojoj blagajni ima 1,3 milijarde eura. Zašto se kao mogući kupac Parmalata spominje banka Intesa Sanpaolo? Ta banka, druga u Italiji, nastala prošle godine fuzijom banaka Intesa i San Paolo, već posjeduje 2,4 posto dionica Parmalata, ali i 20 posto dionica druge agroindustrijske kompanije Granarolo. Ako bi banka Intesa Sanpaolo kupila Parmalat mogla bi stvoriti zajedno s Granarolom pravo agroindustrijsko carstvo, jednog diva u toj djelatnosti kakav, možda, manjka Italiji. Dakako sve je to još u sferi “fantafinanze”, ali gdje ima dima moglo bi biti i vatre. Ta operacija bi, navodno, značila i konac Bondijeva vladanja Parmalatom. Navodno bi trebao preći u Alitaliju i pokušati spasiti kompaniju uz pomoć talijanskih ulagača, koji bi za njezino izvlačenje iz krize, uložili oko 800 milijuna eura. Kada je preuzeo Parmalat, sadašnji delegirani upravitelj te kompanije, Bondi, pokrenuo je sudsku operaciju protiv banaka optužujući ih kako su svojim kreditima s visokim kamatama uništili zdravu kompaniju. Banke su optužene i za varanje klijenata kojima su prodavale obveznice i dionice Parmalata znajući u kakvu se lošem financijskom stanju nalazi tvrtka iz Parme. Bondi je iznio kako je Deutsche Bank odobrila Parmalatu kredit od 140 milijuna eura na kojem je na kamatama zaradila 217 milijuna eura, dakle 140%. Banka Unicredit Banca je kreditom od 171 milijuna eura zaradila 212 milijuna eura iliti 124%, Švicarska banka UBS je Parmalatu dala kredit od 420 milijuna eura, od kojih je u tvrtku u Parmu otišlo samo 110 milijuna eura, a ostalih 290 milijuna eura ostali su u banci.

Uspješni na sudu
Gotovo da nije bilo značajnije banke u svijetu koja nije sudjelovanja u ispijanju krvi Parmalatu, kao i dioničarima talijanske tvrtke, a što se zatim na sudovima dokazalo, pa su banke stvorile nagodbu i vratile tvrtki i dioničarima dio novaca. Tako su i Parmalat i banka Intesa Sanpaolo došli do nagodbe koncem 2007. godine. Banka je vratila Parmalatu 310 milijuna eura. U dogovoru između banke kojoj je na čelu Corrado Passera i Parmalata čije je interese zastupao odvjetnički ured Lombardi-Molinari, se kaže kako je banka djelovala “korektno i nije bila upoznata s nemogućnošću plaćanja Parmalata”. Tim dogovorom o plaćanju 310 milijuna eura prestaju ostala potraživanja i drugi sudski procesi zahtjeva plaćanja obeštećenja. Od banke Intesa Sanpaolo se tražili nekoliko milijardi eura obeštećenja, a sada bi ta banka mogla postati vlasnikom Parmalata. Spajanjem Parmalata i Granarola, koji također proizvodi mlijeko i mliječne proizvode, stvorio bi se uistinu golemi agroindustrijski kompleks. Milanska burza vjeruje u takvu mogućnost.