EN DE

Svjetski financijski centri postali nepotrebni luksuz

Autor: Ante Pavić
22. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Azijski i drugi europski gradovi sve više preuzimaju uloge Londona, New Yorka i Tokija

Razvoj tehnologije koja raste po eksponencijalnoj brzini ponukao je neke znanstvenike da zaključe kako su tradicionalni svjetski financijski centri nepotreban luksuz i da im prijeti odumiranje.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Tvrdili se kako su tehnološke novotarije poput mobitela, Blackberrya ili širokopojasnog interneta dovoljne da svaki financijski menadžer iz udobnosti plaže ili doma upravlja poslovima, svjestan da nije potrebno odlaziti u prenatrpane centre financijskih središta. Slika modernog mladog menadžera koji pokraj mora u kupaćim gaćama obrće milijune dolara postala ušao je tako u svijest financijskog svijeta. U povijesti je poznato da su čak i akademije znanosti zaključivale da se više ništa ne može izmisliti, a onda ih je razvoj demantirao sam od sebe, tako su sve brojniji oponenti razmišljanja o kraju financijskih megalopolisa. Oni smatraju da će se prije nego odumru u nekom budućem i neodređenom vremenu, oni najvjerojatnije razmnožiti. Današnja središta na kojima se trguje vrtoglavim mnoštvom financijskih proizvoda uključuju davno afirmirane centre kao što su London, New York i Tokio, ali i sve veći broj novih financijskih čvorišta u Aziji i na Bliskom istoku. Veliki dio prometa dionicama u Aziji odvija se preko burzi u Tokiju, Hong Kongu i Singapuru. U novije vrijeme sve značajniju ulogu imaju burze u Šangaju i Mumbaiju, koje prijete preuzimanjem liderske pozicije u skoroj budućnosti. New York je 1919. godine preuzeo od Londona ulogu svjetskog financijskog centra. Do tada je Lonodon nekoliko stoljeća bio glavno svjetsko stjecište trgovine i financija. Taj je grad bio toliko moćan, a to još jest, da je tijekom nemirne povijesti u kojoj se kristalizirao politički sustav koji su poslije preuzele one zemlje koje danas nazivamo demokratskima i parlamentarnima, pružao utočište i zaštitu engleskim parlamentarcima pred kraljevim bijesom.

Razvoj tehnologije koja raste po eksponencijalnoj brzini ponukao je neke znanstvenike da zaključe kako su tradicionalni svjetski financijski centri nepotreban luksuz i da im prijeti odumiranje.

Tvrdili se kako su tehnološke novotarije poput mobitela, Blackberrya ili širokopojasnog interneta dovoljne da svaki financijski menadžer iz udobnosti plaže ili doma upravlja poslovima, svjestan da nije potrebno odlaziti u prenatrpane centre financijskih središta. Slika modernog mladog menadžera koji pokraj mora u kupaćim gaćama obrće milijune dolara postala ušao je tako u svijest financijskog svijeta. U povijesti je poznato da su čak i akademije znanosti zaključivale da se više ništa ne može izmisliti, a onda ih je razvoj demantirao sam od sebe, tako su sve brojniji oponenti razmišljanja o kraju financijskih megalopolisa. Oni smatraju da će se prije nego odumru u nekom budućem i neodređenom vremenu, oni najvjerojatnije razmnožiti. Današnja središta na kojima se trguje vrtoglavim mnoštvom financijskih proizvoda uključuju davno afirmirane centre kao što su London, New York i Tokio, ali i sve veći broj novih financijskih čvorišta u Aziji i na Bliskom istoku. Veliki dio prometa dionicama u Aziji odvija se preko burzi u Tokiju, Hong Kongu i Singapuru. U novije vrijeme sve značajniju ulogu imaju burze u Šangaju i Mumbaiju, koje prijete preuzimanjem liderske pozicije u skoroj budućnosti. New York je 1919. godine preuzeo od Londona ulogu svjetskog financijskog centra. Do tada je Lonodon nekoliko stoljeća bio glavno svjetsko stjecište trgovine i financija. Taj je grad bio toliko moćan, a to još jest, da je tijekom nemirne povijesti u kojoj se kristalizirao politički sustav koji su poslije preuzele one zemlje koje danas nazivamo demokratskima i parlamentarnima, pružao utočište i zaštitu engleskim parlamentarcima pred kraljevim bijesom.

Financijska kriza
Kraljevi su ovisili o Londonu i njegovoj bogatoj trgovačkoj klasi te ga se nisu usuđivali dirati. Slična je situacija potrajala sve do danas i London, uz New York i Hong Kong čini trolist najjačih svjetskih financijskih centara. Ta situacija, o svemu sudeći, neće još dugo potrajati jer je financijski darvinizam neumitan. Financijska središta kakva smo poznavali cijelo stoljeće počela su, doduše stidljivo, pružati sliku tromog i nefleksibilnog sustava. Najgora financijska kriza u povijesti SAD u ovome se trenutku počela pokazivati u svojim pravim dimenzijama. Ona označava kraj vladavine New Yorka kao globalno dominatne financijske sile . To je pomak čiji se pravi značaj zasad ne naslućuje. Gillian Tett novinar koji se bavi financijama zapisao je nedavno u Financial Timesu: “Sjedinjene Države na putu su gubitka svoje uloge dominantnog financijskog tržišta zbog ubrzanog razvoja i zrelosti tržišta u Europi. Promjena se možda već dogodila i to ne samo zato što su američka tržišta potresena kreditnim problemima”. To potvrđuje i MasterCardova studija svjetskih ekonomskih i trgovačkih centara u kojoj stoji da je London ekonomski najutjecajniji grad u svijetu, dok se 40 posto od najsnažnijih 25 gradova s oznakom svjetskog centra ekonomije nalazi u Europi. Michel Klein iz Citigroupa navodi dvije ključne promjene koje ohrabruju jačanje novih financijskih centara širom svijeta: preusmjeravanje gospodarskih aktivnosti i poslova prema Kini, Indiji i drugim zemljama u razvoju i rastuću potražnju za prirodnim resursima s Bliskog istoka te iz Rusije i dijelova Latinske Amerike. Zajedno sa smanjivanjem trgovinskih ograničenja u mnogim zemljama u razvoju, troškovi kapitala također dramatično padaju. Dostignuća istočnoeuropskih gradova pokazuju da globalni sustav ostaje dinamičan i dovodi do promjena u ekonomskom okruženju. Tako je, primjerice, prije nekoliko dana objavljeno kako je Varšavska burza prestigla Bečku burzu, što je prije dva desetljeća bilo nezamislivo i pomisliti. I Japan postaje svjestan promjena, pa je tako japanska Agencija za financijske usluge objavila je plan jačanja konkurentnosti na financijskim i tržištima kapitala, koji obuhvaća deregulaciju i liberalizaciju. Regulatori japanskog financijskog tržišta najavili su najopsežniju reformu tog tržišta u zadnjih 10 godina kako bi tržište kapitala ostalo regionalno središte unatoč žestokoj konkurenciji u Aziji.

Tržišni segmenti
Ipak, najbrže rastući svjetski financijski centar je Dubai, koji je niknuo iz ničega u posljednjih nekoliko godina. Vodeće svjetske financijske institucije otvorile su svoje urede u novoj financijskoj četvrti Dubaija, nastojeći ugrabiti svoj dio investicijskog kolača u Zaljevu teškog dva bilijuna dolara. Moderni financijski centri sve više ovise jedni o drugima. Tehnologija, mobilnost kapitala i razlike u sustavu regulacije širom svijeta stvorili su snažnu i dobro povezanu mrežu. Ostali centri igraju sve važniju ulogu u pojedinim tržišnim segmentima. Jedni prosperiraju kao financijske metropole velikih nacionalnih tržišta kapitala kao što su Tokio i Sydney, ili kao središta rastućih regija poput Singapura i Dubaija. Chicago je primjerice, izgradio svoju poziciju vodećeg središta izvedenica i roba spajanjem dvije nekada rivalske burze – Chicago Mercantile Exchange i Chicago Board of Trade. Ženeva i Zürich, dva švicarska financijska centra, specijalizirali su se za poslove privatnog bankarstva, upravljanja imovinom i osiguranja. Oko 40 posto banaka koje tamo posluju su strane banke. Glavne prednosti ovih centara su niski porezi, sigurnost i diskrecija. Najveći konkurent Ženevi i Zürichu na globalnom planu je Singapur, koji nudi slične usluge. Pariz je također vodeće europsko tržište investicijskih fondova. Premda se broj financijskih centara ubrzano povećava, još uvijek se samo nekoliko njih može s pravom nazivati globalnim centrima. Većina članova financijske zajednice smatra da jedino New York i London zaslužuju tu titulu. Ta dva centra prema njihovom mišljenju još uvijek jedini danas na jednom mjestu pružaju puni spektar financijskih usluga. Razlog tome je što nije lako zadovoljiti stroge kriterije koje traže globalne financijske tvrtke: veliki broj obučenih ljudi, brz pristup kapitalu, dobru infrastrukturu i porezno okruženje te nizak stupanj korupcije. Lokacija i upotreba engleskog, jezika globalnih financija, također su važni. Uvažavajući navedene kriterije, London, New York i Hong Kong neprikosnoveno i dalje zadržavaju top tri svjetska financijska centra. Vlade zemalja u razvoju, međutim, postaju sve svjesnije koristi od jakog financijskog sektora. Više kapitala i više poslova dobro je za društvenu i ekonomsku stabilnost, tako da zemlje koje su se oslanjale na strani kapital sada potiču osnivanje novih financijskih institucija na domaćem tržištu. Novac koji je dosad uglavnom dolazio iz smjera najvećih svjetskih financijskih centara sada je počeo sve češće dolaziti preko netradicionalnih tržišta kapitala ili se njegov tijek odvija izravno između tržišta u razvoju.

Povrat ulaganja
Nobelovac Joseph Stiglitz u svojoj je kritici globalizacije ustvrdio kako financijski centri svijeta preko Međunarodnog Monetarnog fonda već desetljećima diktiraju globalnu ekonomsku politiku, no posljednjih petnaestak godina sa suptilno promijenjenim mandatom. Cilj njihovih rigoroznih naputaka je ostvariti povrat rizičnih ulaganja razvijenih zemalja pa makar i po cijenu općeg siromaštva u zemljama dužnicima, iako bi se isti iznos, smatra Stiglitz, mogao vratiti putem poticanja rasta, a spreman je to i dokazati primjerima iz prakse, kroz ekonomske politike zemalja koje nisu slušale direktive MMF-a. Stiglitz zauzima drukčiji kut gledanja financijskih središta u svijetu, što ide u prilog tvrdnji da se radi o vrlo dinamičnim organizmima koji su spremni za novu evolucijsku stepenicu.

Autor: Ante Pavić
22. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close