Izmjene Ovršnog zakona kao jednu od posljedica mogle bi proizvesti da zbog slabljenja kreditne sposobnosti oni s nižim primanjima ubuduće ostvaruju kredit samo pod težim i skupljim uvjetima. Naime, izmjene Ovršnog zakona uklonile su mogućnost da se vlastitom, svojevoljnom izjavom građana dopusti ovrha na cijeloj plaći, a ugovori koji bi to omogućavali postali su ništavni. Sindikati su u lipnju dobili ono što su od Vlade tražili: zaštitu egzistencijalnog minimuma koji navodno ugrožava prekomjerno zaduživanje, no u trenutku pobjede nije bilo bitno znati koji je to zapravo iznos plaće koji je izuzet od ovrhe.

Politički ustupak
Veliku promjenu ni politika nije obrazložila pravim imenom, a riječ je o političkom ustupku kojim se zadire u ustavna načela, pa je iz vida izgubljena osnovica na koju se obračunava zakonska formula “ustezanja od ovrhe dvije trećine prosječne mjesečne isplaćene neto plaće” kao i iznos plaće koji se više ne može kreditno optereti. No Državni zavod za statistiku (DZS), nakon stupanja na snagu ovršnih promjena, a ne pozivajući se ni na jedan propis, objavio je prošlogodišnji iznos neto plaće. Po tome plaća zaposlenih u pravnim osobama ne smije se ovršiti do iznosa 3198 kuna, a za obrtnike nije ništa rečeno. Parolaški se govorilo da novi režim štiti obitelji ili pojedince od bankrota, a prešućivao se građanima problem potencijalne neustavnosti, pitanje praktične primjene te poskupljenja kredita za kategorije dužnika s nižim primanjima, komentiraju stručnjaci. Tvrde da će zbog slabljenja kreditne sposobnosti oni s nižim primanjima moći ubuduće ostvariti kredit samo pod težim i skupljim uvjetima. Stoga naši sugovornici očekuju najesen pokretanje pitanja ustavnosti tog rješenja. Iz više smo izvora čuli ocjene da se ovršnim promjenama u 2008. uveo protuustavni oblik ograničavanja poslovne sposobnosti građana. Navodno je riječ i o neustavnom zadiranju u pitanje prava vlasništva i slobode raspolaganja vlastitom plaćom. Poseban problem, zaključuju, tek će osjetiti građani s nižim primanjima jer se više neće moći kalkulirati s najisplativijim uvjetima zaduživanja. Stoga neki prepoznaju razloge za rastuću zabrinutost kod mnogih građana. Radnike navodno sindikati nisu obranili od zaduživanja, nego su na toj vrućoj temi dokazivali sindikalni angažman zanemarujući realan interes brojnih nečlanova za što jeftinijim kreditima.

Stručnjaci zbunjeni
Ako se kategoriji osoba s nižim primanjima, praktički zaslugom sindikata, onemogućilo povoljnije kreditiranje za zadovoljavanje egzistencijalnih potreba kao što je kupnja stana, kažu naši izvori, moguće je da će ti isti sindikati, koji su se zauzimali za to rješenje, zatražiti preispitivanje ustavnosti zakona, a ne isključuju da će to biti i neke udruge građana. Pored toga stručnjaci navode da se zakonsko rješenje nije moglo odmah ni primijeniti, a ima i onih koji tvrde da bi zbog retroaktivnosti trebalo odgoditi primjenu ovršne novele do 1. siječnja 2009. u dijelu ovrhe na plaćama. Promjene Ovršnog zakona stupile su na snagu 17. lipnja, a u tom trenutku nije postojao službeni statistički podatak o iznosu prosječne neto plaće da bi se mogao izračunati iznos koji se izuzima od ovrhe na plaći te o kojem ovisi izjava dužnika koju javni bilježnici ovjeravaju za potrebe banaka. Banke su, navode naši izvori, promtno reagirale na taj problem. Kako neslužbeno doznajemo u Državnom zavodu za statistiku, banke su od statističara zatražile rješenje problema: zakon je uveo kriterij zabrane ovrhe na dvije trećine prosječne isplaćene neto plaće zaposlenih kod pravnih osoba u Hrvatskoj, no taj iznos nije bio službeno publiciran. U brzini donošenja ovršne novele zanemarila se razlika koja postoji između ovrhe na plaći i osnovice za obračunavanje doprinosa. Naime, ovršno rješenje rukovodilo se rješenjem iz Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja koji utvrđuje osnovice za plaćanje doprinosa na temelju podatka o prosječnoj isplaćenoj bruto plaći za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine, a objavljuje ga DSZ svake godine u studenom. Međutim, dok je za osnovicu za plaćanje doprinosa važan podatak o bruto plaći, za ovrhu je važna isplaćena prosječna neto plaća, a taj podatak DZS nije nikad objavio.

Stoga ga nije bilo ni u vrijeme stupanja na snagu promijenjenog Ovršnog zakona. Statističari su tako deset dana poslije početka primjene zakona (26. lipnja u NN-a) objavili podatak da prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj za razdoblje siječanj-kolovoz 2007. iznosi 4798 kuna. Računodstveni i financijski stručnjaci bili su zbunjeni, kažu, jer se ne sjećaju da je DSZ objavio podatak o neto plaći. Mnoge je začudilo i to što se DSZ nije pozvao ni na jedan propis, a onda se počelo sve dovoditi u vezu s ovrhom na plaći. Predsjednik javnobilježničke komore Ivan Maleković smatra da su statističari pomogli jer je napokon poznat iznos po kojem će dužnicima javni bilježnici ovjeravati izjavu o ovrsi plaće za realizaciju kredita. No stvari nisu do kraja jasne. Otvoreno je pravno pitanje mogu li naknadno objavljeni kriteriji koji se odnose na neto plaću iz 2007. tumačiti kao retroaktivna primjena propisa. O tome ovisi dopuštenost primjene rješenja, a pravni stručnjaci zastupaju različita stajališta. Zagrebački odvjetnik Darko Terek (konzultant stručnog časopisa Računovodstvo i financije) tvrdi da bi u takvom slučaju bilo riječi o retroaktivnosti, a profesor Zagrebačkog Pravnog fakulteta Mihajlo Dika smatra da je riječ o legalnom rješenju.

Retroaktivna primjena zakona

Odvjetnik Darko Terek smatra da objavljeni podatak o prosječnoj isplaćenoj neto plaći zaposlenih u pravnim osobama za siječanj-kolovoz 2007. ne bi smio imati veze s novelom Ovršnog zakona iz 2008. jer bi to značilo retroaktivnu primjenu tog propisa, što pravno nije dopušteno. On tvrdi da DZS treba objaviti podatak o neto plaći za razdoblje siječanj-kolovoz 2008., pa predlaže da se taj utvrđeni iznos počne primjenjivati od 1. siječnja 2009. godine. Profesor Dika ne vidi problem retroaktivne primjene zakona u slučaju da se na tom kriteriju iz 2007. određuje plaća koja smije biti podvrgnuta ovrsi.