Kada krećete u potragu za poslovnim partnerom, tada tragate za osobom koja vam odgovara po svojim vještinama, iskustvu, osobnosti, ciljevima i mnogim drugim faktorima koji će poboljšati ili upotpuniti vaša znanja. Cilj takve potrage uvijek je pronaći osobu koja stvari radi bolje od vas što dugoročno osigurava uspjeh vaše kompanije. Mnoga partnerstva propadaju zbog naizgled banalnim sitnicama, a ako tek prvi put razmišljate o takvoj soluciji, u potragu krenite zdravorazumski, neopterećeni time da partnera pronađete sutra, bilo da je riječ o poznatoj osobi iz školskih dana ili o nekome “s ceste”.

Bacanje novčića
Za početak prisjetimo se slavnih partnerstava koja su opstala desetljećima i onih drugih koja su prekinuta preko noći. Slavni dvojac William Hewlett i David Packard formalno osnovali su kompaniju 1. 1939. godine, uloživši u njezin početak 538 dolara. Kako se nisu mogli dogovoriti o imenu tvrtke, taj prvi problem riješili su bacanjem novčića. Godine zajedničke suradnje samo su učvrstile njihov poslovni odnos i danas je kompanija Hewlett-Packard, poznatija kao HP, jedna od vodećih u svom segmentu. Braća Adolf (Adi) i Rudolf Dassler poznatiji kao vlasnici Adidasa i Pume imali su posve drukčiju karijeru. Nakon osnivanja Adidasa i dobre početne suradnje, ratni vihor i potpuno drukčiji pogled na tadašnje političko stanje razdvojio je dvojicu braće, pa Rudolf okreće leđa Adolfu i osniva konkurentsku tvrtku Pumu. Obojica braće preminula su iste godine, a koliko je velik jaz postojao među njima govori i podatak da su pokopani u istom gradu, ali na različitim stranama groblja. Kako se u životu nakon dva-tri sastanka ne odlučujete stupiti u brak, tako ćete i na odluku o sklapanju poslovnog partnerstva potrošiti više od tek pokojeg sastanka i biti izbirljivi. Dugogodišnje prijateljstvo ne jamči nužno odličnu poslovnu suradnju, ali ako se vama taj izbor čini kao prihvatljiva solucija, dogovorite da se sastanete u jutarnjim satima kako biste provjerili hoće li osoba doći na vrijeme, stavite je u istu situaciju u popodnevnim ili večernjim satima i gledajte hoće li i kakav izgovor pronaći ako je zakasnio ili se uopće nije pojavio u dogovoreno vrijeme. Taj mali test reći će vam koliko je osoba zaista zainteresirana za rad, a ujedno je i dobar pokazatelj može li se držati rokova i dogovorenog. Poslovno partnerstvo može se pretvoriti u poslovnu katastrofu ili u pozitivno iskustvo. Kako biste osigurali ovo drugo, jedna od glavnih karakteristika dobrog poslovnog partnera mora biti i ta da dijeli vaše vizije. Ako su vaši ciljevi da kompanija raste i širi se, a ciljevi vašeg budućeg partnera samo da zarađuje za pristojan život, vaše će se partnerstvo zasigurno ubrzo naći pred prvim teškoćama. Kada ste definirali buduće zajedničke ciljeve, podijelite poslovne obveze sukladno individualnim znanjima i snagama. Razjasnite tko će preuzeti poslove marketinga, tko će se baviti projektima, financijama, prodajom i tko će, a to je ujedno i najvažnije, imati odlučujuću riječ. Podjela 50:50 čini se logičnom i poštenom. Međutim, takva partnerska struktura izravno utječe na odlučivanje i u budućnosti jamči propast. Vaš dom mjesto je dogovora i pregovora, a kada svi napori u vezi s dogovorom kada će se i gdje otići na godišnji, ili kupiti novo pokućstvo ili pak zamijeniti samo jedan dio, padnu u vodu, potreban je onaj “netko” tko će razmrsiti nastale probleme.

Netko mora biti glavni
Tvrtki koja hrani tisuće ljudi potrebna je također glava. Dvije glave unatoč tome što teže istome cilju ponekad do toga cilja imaju različite puteve i vizije. Jednom od partnera daljnje ulaganje zarađenoga u opremu može se činiti kao jedini logičan put, drugi partner daljnje širenje možda vidi u pojačanom marketingu. Dileme mogu biti i drukčijeg sadržaja, primjerice jedan od partnera želio bi svoje napore nagraditi podjelom dobiti, drugi partner bi dalje investirao. Prije ili poslije, bez obzira o kakvim je odlukama riječ, bit će potrebno donijeti odluku. Podjela partnerstva u omjeru 51:49 ili nekom drugom osigurava rješenja u takvim situacijama. Kako tvrtka može imati dva ili više partnera, samo jedan među njima mora imati završnu riječ. Stoga podjela partnerstva u omjeru 50:50 nije povoljna poslovna odluka, nego kamen spoticanja. Kada ste sve definirali, stavite to na papir, a uobičajeno rukovanje i tapšanje po leđima ostavite za prijatelje. Kako i stupanje u brak ovjeravamo potpisom, a ne rukovanjem, tako i poslovnu suradnju zapečatite kod odvjetnika. Odvjetniku koji zadovoljava kriterije obje strane dajte pismeno sve što ste se dogovorili i saslušajte njegov savjet. Dobar odvjetnik pronaći će “rupe” u dogovoru i odmah vas oboje izvijestiti koje su vam slabe točke, u kojim situacijama gubite vi, a u kojima druga strana. Trošak usluge od nekoliko tisuća kuna olakšat će vam eventualan prekid poslovnog partnerstva. U našim prilikama možda se takav čin čini “prezapadnjački”, ali kako je i današnje poslovanje sve više zapadnjačko, tako su i iznosi koji se mogu zaraditi viši pa mogu biti i veći kamen spoticanja. Osim što će ugovor sadržavati tko je glavna i odgovorna osoba, kako se dijeli profit i gubitak, tko je za što u tvrtki odgovoran, pisani ugovor definirat će i nešto na što nitko obično i ne pomisli – što ako jedan od partnera premine. Realna situacija na koju malo tko pomišlja, u jednom i onako teškom trenutku može stvoriti novi problem. Stoga neka pisani dokument sadrži tko nasljeđuje dio kompanije od partnera koji je preminuo te ako to nije jedna nego više osoba, u kojem omjeru. Dijeljenje sudbine kompanije uz partnera mnogo je ljepše putovanje nego zaploviti poslovnim vodama sasvim sam. Ako je pametno sklopljeno, ono će vam olakšati teret poslovanja i biti na ponos dugi niz godina.