Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Ne više tako tajanstveni Mars

Autor: Ozren Podnar
14. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Posjeduje li Mars neku tajanstvenu moć? Znanstvena fantastika tvrdi da ima, ali istraživačke letjelice i prava znanost govore suprotno. Ne tako davno vladalo je uvjerenje da na Marsu postoje oceani i kontinenti, da planet ima bogatu atmosferu te da cikličke promjene na Marsovoj površini potječu od sezonskog rasta biljaka (danas se zna da su za dobar dio te pojave krive pješčane oluje). Nije nedostajalo ozbiljnih znanstvenika koji su čvrsto vjerovali u postojanje razvijene civilizacije na crvenom planetu. S obzirom na brojne sličnosti Marsa i Zemlje, nije čudno što su dugo vladale zablude o našem prvom susjedu. Kao i Zemlja, Mars ima polarne kape, oblake u atmosferi, izmjenu godišnjih doba, vulkane, kanjone i druga prepoznatljiva fizička obilježja. Ipak, uvjeti koji vladaju na Marsu uvelike se se razlikuju od onih koje poznajemo na Zemlji.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Hladan i jalov
Tijekom tri prošla desetljeća svemirske su sonde pokazale da je Mars stjenovit, hladan i jalov ispod maglovitog crvenkastog neba. U Marsovoj su pustinji otkriveni dokazi hirovitih promjena u prošlosti, kad su vulkani bijesno eruptirali, meteori kopali duboke kratere, a divlje vodene bujice natapale njegovu površinu. Današnji je Mars u dubokom zamrzavanju, a temperature mogu potonuti u nezamislive dubine tijekom noći i u blizini polova. Atmosfera se sastoji uglavnom od hladnog i suhog ugljičnog dioksida s malo dušika, argona, ugljičnog monoksida i drugih plinova u tragu. Iako su američke i ruske misije zauvijek prekrižile teorije o inteligentnom životu na Marsu, nade da će biti pronađeni barem najprimitivniji oblici života još tinjaju u znanstvenoj zajednici. Budući da nam iskustvo govori da života ima gdje god ima i vode, potraga za marsijanskim bakterijama istovremeno je i potraga za vodom. Sve do prije nekoliko tjedana dokazi o postojanju vode na Marsu bili su tek posredno izvedeni iz erozije i razmještaja kemijskih spojeva u raznim slojevima tla. Međutim, američka letjelica Phoenix neposrednom je kemijskom analizom utvrdila je da uzorak Marsova tla sadrži 1% vodenog leda.“Imamo vodu”, svečano je početkom kolovoza objavio Bill Boynton sa Sveučilišta u Arizoni, koje surađuje u istraživanjima.“I prije je bilo dokaza o vodenom ledu zahvaljujući promatranjima koje je izvela orbitna letjelica Odyssey, no ovo je prvi put da je Marsova voda opipana i kušana”, rekao je.

Posjeduje li Mars neku tajanstvenu moć? Znanstvena fantastika tvrdi da ima, ali istraživačke letjelice i prava znanost govore suprotno. Ne tako davno vladalo je uvjerenje da na Marsu postoje oceani i kontinenti, da planet ima bogatu atmosferu te da cikličke promjene na Marsovoj površini potječu od sezonskog rasta biljaka (danas se zna da su za dobar dio te pojave krive pješčane oluje). Nije nedostajalo ozbiljnih znanstvenika koji su čvrsto vjerovali u postojanje razvijene civilizacije na crvenom planetu. S obzirom na brojne sličnosti Marsa i Zemlje, nije čudno što su dugo vladale zablude o našem prvom susjedu. Kao i Zemlja, Mars ima polarne kape, oblake u atmosferi, izmjenu godišnjih doba, vulkane, kanjone i druga prepoznatljiva fizička obilježja. Ipak, uvjeti koji vladaju na Marsu uvelike se se razlikuju od onih koje poznajemo na Zemlji.

Hladan i jalov
Tijekom tri prošla desetljeća svemirske su sonde pokazale da je Mars stjenovit, hladan i jalov ispod maglovitog crvenkastog neba. U Marsovoj su pustinji otkriveni dokazi hirovitih promjena u prošlosti, kad su vulkani bijesno eruptirali, meteori kopali duboke kratere, a divlje vodene bujice natapale njegovu površinu. Današnji je Mars u dubokom zamrzavanju, a temperature mogu potonuti u nezamislive dubine tijekom noći i u blizini polova. Atmosfera se sastoji uglavnom od hladnog i suhog ugljičnog dioksida s malo dušika, argona, ugljičnog monoksida i drugih plinova u tragu. Iako su američke i ruske misije zauvijek prekrižile teorije o inteligentnom životu na Marsu, nade da će biti pronađeni barem najprimitivniji oblici života još tinjaju u znanstvenoj zajednici. Budući da nam iskustvo govori da života ima gdje god ima i vode, potraga za marsijanskim bakterijama istovremeno je i potraga za vodom. Sve do prije nekoliko tjedana dokazi o postojanju vode na Marsu bili su tek posredno izvedeni iz erozije i razmještaja kemijskih spojeva u raznim slojevima tla. Međutim, američka letjelica Phoenix neposrednom je kemijskom analizom utvrdila je da uzorak Marsova tla sadrži 1% vodenog leda.“Imamo vodu”, svečano je početkom kolovoza objavio Bill Boynton sa Sveučilišta u Arizoni, koje surađuje u istraživanjima.“I prije je bilo dokaza o vodenom ledu zahvaljujući promatranjima koje je izvela orbitna letjelica Odyssey, no ovo je prvi put da je Marsova voda opipana i kušana”, rekao je.

Važna je voda
Budući da je voda nužna za nastanak života, konkretan dokaz njene prisutnosti na Marsu uzburkao je maštu znanstvenika, koji sada analiziraju dotični led u potrazi za organskim spojevima. Phoenix je sletio na Marsovo arktičko područje prošlog svibnja, povodeći se za podacima koje je orbitna letjelica Odyssey poslala 2001., izvijestivši da je dotična zona vjerojatno bogata vodenim ledom. Phoenixova je misija trebala završiti krajem kolovoza, ali je NASA ocijenila da je letjelica dobrog “zdravlja”, da ima dovoljno sunčeve energije i da valja dokraja iskoristiti njenu prisutnost na površini susjednog planeta.Mars nastavlja poticati našu radoznalost sa svakim novim slijetanjem ili oblijetanjem naših svemirskih sondi. No, malo je vjerojatno da će bilo koje novo otkriće vratiti ovaj planet na pijedestal koji je nekoć zauzimao kod Zemljana. Primjerice, Stari su Grci bili zadivljeni Marsom, a njegova ih je crvenkasta boja navela da ga pripišu kao zaštitnika Aresu, bogu rata. Kad su Rimljani pokorili Grke, nadjenuli su bogovima i planetima latinska imena, pa je Ares postao Mars. I kad je Europom zavladalo jednobožačko kršćanstvo, Mars je ostao značajan kao astrološki simbol energije, borbenosti, vojske, oružja i sportskih postignuća.

Fantomski Marsovi kanali
U novom vijeku Marsom i drugim planetima sve su se žustrije bavili i ozbiljniji znanstvenici. Johannes Kepler utemeljio je zakon o planetarnom kretanju na proračunima Marsova kretanja. U drugom je dijelu 19. stoljeća Giovanni Schiaparelli uočio duge pruge na Marsovoj površini nazvavši ih kanalima. Neki su pomislili da je te kanale morala načiniti nečija ruka, pa su se rasplamsale teorije o inteligentnom životu na našem planetarnom susjedu.Zagovornik teorije o izvanzemaljskom životu, Percival Lowell, u Arizoni je izgradio promatračnicu radi proučavanja Marsa, u nadi da će pronaći neoborive dokaze prisutnosti inteligentnih bića. Izradio je crteže Marsa na kojima je detaljno prikazao gustu mrežu kanala, koje je smatrao naprednim sustavom navodnjavanja! Teorija o kanalima je na prijelazu stoljeća dobila na zamahu pa su razni promatrači crtali karte s desecima i stotinama kanala, kojima su nadjevali imena. Sve je to bila posljedica slijepog uvjerenja (i priželjkivanja) da Marsom hodaju tehnološki napredna bića. Drugi su promatrači osporavali zamisao o kanalima. U 1903. Joseph Edward Evans i Edward Maunder proveli su vizualne eksperimente s dobrovoljcima iz reda studenata, koji su pokazali da bi kanali mogli biti optička varka. Tvrdili su da se zbog nedovoljne snage teleskopa i mnoge međusobno nepovezane točke stapaju i prividno tvore linije. Prirodoslovac Alfred Wallace objavio je 1907. knjigu “Je li Mars nastanjiv”, u kojoj je osporio Lowellove tvrdnje o životno povoljnim uvjetima na “crvendaću”. Wallaceova je analiza pokazala da je Marsova površina gotovo sigurno mnogo hladnija nego što je pretpostavljao Lowell, a da je atmosferski pritisak prenizak da bi tekuća voda mogla postojati na površini. Zaključio je da je složen život na Marsu nemoguć te da su teorije o sustavu za navodnjavanje obična utvara. Oko 1910. spektroskopske analize počele su pokazivati da u Marsovoj atmosferi nedvojbeno ne postoji voda, a krajem dvadesetih je postalo jasno da je naš susjed, dapače, vrlo suh.

Galaktička sablast
Napokon, dolazak istraživačke letjelice Mariner 4 u Marsovu blizinu 1965., slike koje otkrivaju kratere od udara meteorita i općenito jalov krajolik bili su čavao u lijesu teorija da bi na Marsu mogla stanovati napredna bića. Ironično, Mars je i u moderno doba nastavio zbijati šale sa Zemljanima. Visoka stopa neuspjeha misija na Mars navela je neke stručnjake da pomisle na postojanje svojevrsne kletve. Neki su u šali natuknuli da postoji neka nadnaravna sila koja pokušava spriječiti ili kazniti ljude zbog pokušaja istraživanja tog planeta.

Četvrti kamenčić oko Sunca

Marsijanske zanimljivosti

Marsova je masa samo jedna desetina, a promjer 53% Zemljinog.
Marsova rotacija traje približno 24 sata i 39 minuta.Njegova je os nagnuta za 25,19 stupnjeva, što je malo više od nagnuća Zemljine osi. To Marsu daje godišnja doba usporediva s našim.
Mars obiđe Sunce za 686 dana i 58 min., te mu godina traje gotovo dvostruko duže od Zemljine.
Gravitacija na Marsu je za 65% slabija od Zemljine. Prosječna površinska temperatura iznosi -63° Celzija.Sastav zraka: 95,3% CO2, 2,7% dušik, 1,6% argon, 0,4% ostalo.
Atmosferski pritisak: 0,007 atmosfera. Bilo bi nam nemoguće opstati na površini bez odijela pod pritiskom. Udaljenost od Sunca iznosi 227,94 milijuna km.
Udaljenost od Zemlje je 78,34 milijuna km.
Marsovi mjeseci Fobos (Strah) i Deimos (Užas) vrte se oko matičnog planeta u suprotnom smjeru od većine ostalih mjeseca u sunčevom sustavu.Fobos obiđe Mars triput na (Marsov) dan te je dosad jedini mjesec čija je revolucija brža od planetarne rotacije.Sastav Marsova tla: 5-14% željeznog oksida.

Najznačajniji datumi u istraživanju Marsa

1609. Johannes Kepler izračunao je Marsovu orbitu, što ga je dovelo do postavljanja zakona o planetarnom kretanju.
1659. Christiann Huygens izrađuje prvu skicu Marsa.
1877. Giovanni Schiaparelli uočava crte na Marsovoj površini te ih proziva kanalima. To je postao temelj teorije o inteligentnom životu na Marsu.
1947. Gerard Kuiper otkriva ugljični dioksid u Marsovoj atmosferi.
sastoje od smrznutog CO2.
1971. Mariner 9 izvodi prvi uspješan let oko orbite, prenosi više od 7000 fotografija i nalazi smrznutu vodu ispod polarnih kapa.
1976. Viking 1 obavlja prvo uspješno sletanje na Marsovu površinu.
1997. Mars Pathfinder slijeće uz pomoć padobrana i započinje vrlo uspješnu misiju u sklopu koje šalje više od 17.000 slika.
2004.
Na Marsovu se površinu spuštaju dva rovera, Spirit i Opportunity. Istodobno, predsjednik George W. Bush najavljuje novu NASA-inu inicijativu čiji je cilj slanje ljudi na Mars preko baze na Mjesecu nakon 2020. godine.

Autor: Ozren Podnar
14. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentari (1)
Pogledajte sve

Super, proučavati Mars, umjesto baviti se Zemljom koja je u komi…Ali očito je svemir nekome big business.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close