EN DE

Salford napunjenih džepova odlazi iz Srbije

Autor: Rato Petković
08. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Spekulira se kako će Knjaz Miloš biti prodan za 200 mil. eura, što je dvostruko više od cijene za koju je kupljen

Prodajom tvornice mineralne vode Knjaz Miloš investicijski fond Salford započeo je postupno povlačenje sa srpskog tržišta. Razlog tome je što ocjenjuju da na njemu više nema atraktivnih poduzeća čijom bi preprodajom ostvarili značajniju zaradu. Dosadašnje akvizicije Salforda, za koji se tvrdi da u njemu prevladava kapital srpskih tajkuna poput Milana Beka, pokazale su se vrlo unosnim. Posredstvom lokalnih poduzetnika, koji su održavali bliske odnose s vladajućim krugovima, Salford je, uz već spomenuti Knjaz Miloš, kupio pet najvećih srpskih mljekara, te najveće proizvođače konditorske robe, Bambi iz Požarevca i Banat iz Vršca.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Osim srpskih tajkuna, spekulira se da u Salfordu ima i ruskog kapitala, među ostalima i Borisa Berezovskog. Dvojbe o tome da Salfordovo poslovanje ima potporu tajkuna temelji se na tome da je to jedan od rijetkih investicijskih fondova koji je u Srbiji kupio sve što je želio. Drugim sličnim fondovima, poput britanskog Ashmora, to nije pošlo za rukom, jer su mu poslovi izmicali tako što su pojedini tajkuni kupovali sve ono za šta je taj fond bio zainteresiran. Tako mu je izmakla kupnja C marketa, zatim mesne industrije Carnex i tvornice ulja Vital. Sva spomenuta poduzeća kupili su Miroslav Mišković (C market), Predrag Ranković-Peconi (Vital) i Đorđije Nicović (Carnex). Objedinjavanje pojedinih mljekara, kao i spajanjem Bambija i Banata, omogućena je racionalizacija poslovanja, te proširenje lepeze proizvoda. Stvoreni su poznati brendovi, kao što su “aqua viva” među mineralnom vodom, “kravica” u mljekarkoj industriji, “plazma” u konditorskom sektoru. Salford je ulaganjima značajno podigao vrijednost kupljenim poduzećima, ocjenjujući kako je sada nastupio najpovoljniji trenutak za njihovu prodaju. U beogradskim medijima se spekulira kako će Knjaz Miloš biti prodan za 200 milijuna eura, što je dvostruko više od cijene koja je plaćena prilikom njegove kupovine. Zarada neće biti dvostruko viša, jer je jedan dio uložen u modernizaciju poslovanja i marketing, te na stvaranju brendova. Procjenjuje se da je Salford u kupnje spomenutih tvornica i mljekara uložio oko 350 milijuna eura s najavom kako je cilj tog investicijskog fonda da uložena sredstva uveća za četiri do pet puta. Na temelju toga moguće je predvidjeti s kolikim “kolačem” će Salford napustiti srpsko tržište na kojem je nazočan od 2003. godine s kojega kani otići tijekom 2009. godine. Prema objašnjenju Slobodana Petrovića, generalnog direktora Salforda za Srbiju, tom investicijskom fondu Srbija nije bila rizična za ulaganja, kao nekim drugim inozemnim investitorima. Rani dolazak u Srbiju se pokazao isplativim, ali ostaje otvoreno pitanje tko je Salfordu jamčio da ide na sigurno.

Prodajom tvornice mineralne vode Knjaz Miloš investicijski fond Salford započeo je postupno povlačenje sa srpskog tržišta. Razlog tome je što ocjenjuju da na njemu više nema atraktivnih poduzeća čijom bi preprodajom ostvarili značajniju zaradu. Dosadašnje akvizicije Salforda, za koji se tvrdi da u njemu prevladava kapital srpskih tajkuna poput Milana Beka, pokazale su se vrlo unosnim. Posredstvom lokalnih poduzetnika, koji su održavali bliske odnose s vladajućim krugovima, Salford je, uz već spomenuti Knjaz Miloš, kupio pet najvećih srpskih mljekara, te najveće proizvođače konditorske robe, Bambi iz Požarevca i Banat iz Vršca.

Osim srpskih tajkuna, spekulira se da u Salfordu ima i ruskog kapitala, među ostalima i Borisa Berezovskog. Dvojbe o tome da Salfordovo poslovanje ima potporu tajkuna temelji se na tome da je to jedan od rijetkih investicijskih fondova koji je u Srbiji kupio sve što je želio. Drugim sličnim fondovima, poput britanskog Ashmora, to nije pošlo za rukom, jer su mu poslovi izmicali tako što su pojedini tajkuni kupovali sve ono za šta je taj fond bio zainteresiran. Tako mu je izmakla kupnja C marketa, zatim mesne industrije Carnex i tvornice ulja Vital. Sva spomenuta poduzeća kupili su Miroslav Mišković (C market), Predrag Ranković-Peconi (Vital) i Đorđije Nicović (Carnex). Objedinjavanje pojedinih mljekara, kao i spajanjem Bambija i Banata, omogućena je racionalizacija poslovanja, te proširenje lepeze proizvoda. Stvoreni su poznati brendovi, kao što su “aqua viva” među mineralnom vodom, “kravica” u mljekarkoj industriji, “plazma” u konditorskom sektoru. Salford je ulaganjima značajno podigao vrijednost kupljenim poduzećima, ocjenjujući kako je sada nastupio najpovoljniji trenutak za njihovu prodaju. U beogradskim medijima se spekulira kako će Knjaz Miloš biti prodan za 200 milijuna eura, što je dvostruko više od cijene koja je plaćena prilikom njegove kupovine. Zarada neće biti dvostruko viša, jer je jedan dio uložen u modernizaciju poslovanja i marketing, te na stvaranju brendova. Procjenjuje se da je Salford u kupnje spomenutih tvornica i mljekara uložio oko 350 milijuna eura s najavom kako je cilj tog investicijskog fonda da uložena sredstva uveća za četiri do pet puta. Na temelju toga moguće je predvidjeti s kolikim “kolačem” će Salford napustiti srpsko tržište na kojem je nazočan od 2003. godine s kojega kani otići tijekom 2009. godine. Prema objašnjenju Slobodana Petrovića, generalnog direktora Salforda za Srbiju, tom investicijskom fondu Srbija nije bila rizična za ulaganja, kao nekim drugim inozemnim investitorima. Rani dolazak u Srbiju se pokazao isplativim, ali ostaje otvoreno pitanje tko je Salfordu jamčio da ide na sigurno.

Autor: Rato Petković
08. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati