Specijalizirani magazin svjetske hotelske industrije Hotels u srpanjskom broju uvrstio je dubrovački Hotel Excelsior, koji posluje u sklopu Jadranskih luksuznih hotela Gorana Štroka, među pet najpoželjnijih nedavno otvorenih hotela na svijetu. JLH su svoj najluksuzniji hotel ponovno otvorili nakon obnove u koju je uloženo 22 milijuna eura. U opremanju interijera dio poslova povjeren je tvrtki Parketi Požgaj, jednoj od vodećih u proizvodnji gotovih parketa, ali je namještaj bio iz uvoza.

Izvozni certifikati
Zdravko Požgaj se ne žali na posao koji su mu povjerili izvođači radova, no smatra da na Jadranu u opremanju hotela najviše rade Slovenci, u posljednje vrijeme ima srpskih proizvođača, dok je po ekskluzivi među najpoznatijim talijanska Selva. Uvoz namještaja drastično raste kao i uvoz podova i parketa razne kvalitete. “Uvozi se svašta i nas proizvođače smeta kad u tomu nema kontrole u kvaliteti, jer hrvatski proizvodi moraju imati izvozne certifikate koje, eto, drugi ne trebaju”, rekao je Požgaj.

Marin Filipović, predsjednik Uprave FinvestCorpa, već duže vrijeme zagovara mogućnost da Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) kreditira hotelijere. Ako uspiju u tome, bilo bi razumljivo da hotelijeri kupuju namještaj od hrvatskih proizvođača. Posebice kad se zna da udio namještaja u ukupnom opremanju hotela sudjeluje tek oko pet posto. I Požgaj smatra kako bi i hotelijeri trebali nastojati kupovati domaće proizvode koji nisu lošiji te navodi primjer vrhunskog hotela Antunović u Zagrebu koji je opremio Gaj iz Slatine. Iako godinama vlada mišljenje kako bi domaći proizvođači trebali poboljšati dizajn i učiniti namještaj modernijim i atraktivnijim, a sugerira se i agilniji marketing, mnogi su to već učinili. Primjerice, dizajn nije više dežurni krivac pred uvozom i sada je daleko veći problem održati konkurentnost. U trenutku kad, kaže Filipović, poskupljuju sirovine i energije te traži se sve veća kvaliteta poslovati je teže. Namještaj u Hrvatskoj je, doduše, prema istraživanjima Eurostata, skuplji nego u tranzicijskim zemljama, ali je istodobno u prosjeku dvadesetak posto jeftiniji od onog u zemljama Europske unije. Cijene namještaja u Turskoj, Slovačkoj, Estoniji, Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji su na razini od 70 do 80 posto tog prosjeka, gdje se svrstala i naša zemlja. Prema tom istraživanju najjeftiniji namještaj je u Rumunjskoj gdje doseže samo 47 posto prosjeka EU. Cijene niže od 70 posto prosjeka EU imaju Latvijci, Bugari, Makedonci, Litvanci i Poljaci. Najviše cijene namještaja su na Islandu, čak 35 posto iznad prosjeka EU, dok su u Italiji, Velikoj Britaniji i Irskoj cijene 15 posto iznad prosjeka, a 10 posto više cijene od prosjeka ima i Malta. U Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK nisu iznenađeni usporednim podacima o cijenama namještaja u europskim zemljama, jer i u ostalim sektorima Hrvatska je skuplja od mnogih tranzicijskih zemalja. Isto tako i naši potrošači slijede trendove sa zapada, a struktura proizvoda je takva da se uvozi jeftini namještaj iz Kine ili Poljske, ali i skupi iz Italije, Švicarske i Njemačke. Upravo taj skupi namještaj i našim trgovcima daje opravdanje da slobodnije formiraju cijene. Domaći kupci, prema istraživanjima tržišta, najradije kupuju inozemne marke poput Scavolinija, Natuzzija, Marlesa, Mebla i Ikee. Hrvatske robne marke ili nisu prepoznate ili su tek na drugom mjestu odabira, iza inozemnih, pa domaći namještaj u ponudi na tržištu sudjeluje s 35 posto.

Vrhunski brendovi
Iako drvnoprerađivačka industrija u cjelini ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu, lani je uvezeno namještaja za 600 milijuna dolara, a izvezeno za 400 milijuna. Nema razloga da Spačvini parketi ili Tvinov uredski namještaj ne bude vrhunski brend, kažu u HGK. Zbog male potrošnje drva u Hrvatskoj, koja je po stanovniku do sedam puta manja nego u Austriji ili Finskoj, pokreću se kampanje, planiraju otvoriti Cro shopovi i druge akcije.