Najranjivija ekonomija Latinske Amerike součava se s uzbunjenim poljoprivrednicima, brzo rastućom inflacijom i gomilanjem dugova. A još treba i postići dogovor s vjerovnicima koje je razočarala 2001. godine.

Na dan vožnje južno od Buenos Airesa, u gradu zvanom Coronel Suarez, Facundo Gallardo uzgaja kukuruz i soju na zemlji koju njegova obitelj obrađuje već pola stoljeća. S visokim cijenama robe u svijetu ovo bi trebala biti najbolja vremena u državi koja je najveći svjetski opskrbljivač sojinim uljem, drugi najveći proizvođač kukuruza i treći najveći izvoznik soje. “Posao bi išao izvrsno da sam bilo gdje osim u Argentini”, bjesni Gallardo, “Marže se stalno smanjuju.” Cijene gnojiva su se više nego udvostručile tijekom posljednje godine, a cijena dizela, iako relativno niska sa 97 centi po galonu, skočila je za 30 do 50 posto. Još gore, Gallardo jadikuje, predsjednica i njezin muž “nas mrze”. Predsjednica Cristina Fernandez de Kirchner, čiji je muž Nestor Kirchner vodio naciju od 2003. do 2007., u ožujku je podigla porez na izvoz poljoprivrednih proizvoda kako bi povećala prihode vlade i održala niske cijene hrane kod kuće. Danas teret poreza na poljoprivrednike premašuje 55 posto. Bitka između Fernandez de Kirchner administracije i poljoprivrednika samo je jedan od razloga zašto ekonomisti smatraju da je Argentina danas najranjivija ekonomija u Latinskoj Americi. Raste zabrinutost da ako se dok ekonomija nacije usporava predsjednica Kirchner ne obračuna s nagomilavanjem dugova, rastućom inflacijom, padom investicija i ograničenim novčanim sredstvima za subvencije, Argentina bi mogla biti na putu prema ekonomskoj krizi i otpisu dugova.

Neovisni ekonomisti smatraju da je godišnja inflacija 25 posto, a ne 9,3 posto kako tvrdi vlada. To bi Argentinu smjestilo odmah nakon Venezuele koja ima stopu inflacije od 32 posto. Očekuje se da će ekonomski rast ove godine usporiti na 6,5 posto, a u 2009. na samo 2,5 posto. Da bi Argentina imala ikakve nade za refinanciranje dugova ili posuđivanje novog kapitala, morat će postići nekakav dogovor s vjerovnicima koji još zahtijevaju isplatu oko 20 milijardi dolara od 93 milijardi dolara dugova koje je država otpisala 2001., najvećeg otpisa dugova u povijesti svijeta. Posljednje povišenje poreza – na gotovo 50 posto sa 35 posto na soju, zemljin najveći urod – prikupio bi dodatnih 1,2 milijarde godišnje, za koje je predsjednica izjavila da bi bili upotrijebljeni za izgradnju bolnica i škola. Razbješnjeni poljoprivrednici izašli su na ulice. Više od četiri mjeseca blokirali su autoceste, vozili traktore kroz gradove, zadržavali izvoz i lupali loncima zahtijevajući ukidanje poreza. Bila je to najglasnija – i najduža – pobuna argentinskih poljoprivrednika, tradicionalno ne-političke grupe čiji su preci u kasnim 1800-ima i ranim 1900-ima pomogli učiniti Argentinu jednako uspješnom kao SAD. Bivši predsjednik ih je prozvao “huškačima na državni udar” i mobilizirao svoje peronističke simpatizere da zaustave demonstracije. Nakon tri mjeseca neuspješnih pregovora o prekidima demonstracija, Fernandez de Kirchner zatražila je od kongresa da službeno potvrdi porez koji je uvela dekretom. 17. srpnja senat je glasao protiv, a odlučujući glas protiv svoje šefice dao je potpresjednik Julio Cobos.
(BusinessWeek)