Prije nego što je predao vlast novoj vladi, ministarski kabinet Vojislava Koštunice donio je uredbu prema kojoj se nacionalizira sva imovina poduzeća iz bivših republika SFRJ koju su imali u Srbiji. Time je omogućen upis imovine u katastarske knjige

Stopirati primjenu
Na temelju oštrih reagiranja iz Hrvatske i Slovenije, koja je u povodu toga uputila protesnu notu srpskom Ministarstvu vanjskih poslova, prethodna vlada svojim je nasljednicima ubacila “kamen u cipelu”, jer je novu vladu suočila s ozbiljnim problemom. U slovenskoj noti napominje se kako nacionalizacija imovine može predstavljati problem za ulazak Srbije u Europsku uniju. Od nove vlade se traži da se primjena uredbe stopira, s objašnjenjem da je u suprotnosti sa Sporazumom o sukcesiji koji su članice bivše zajedničke države potpisale 2001. godine. I dok premijer Mirko Cvetković i ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić izjavljuju da im nije poznat sadržaj osporene uredbe, pojedini beogradski mediji poput Večernjih novosti intervenciju iz Slovenije označili su nekorektnom, jer je imovina srpskih poduzeća u Sloveniji i Hrvatskoj također nacionalizirana. Ističe se kako su mnoga slovenska i hrvatska poduzeća angažiranjem odvjetničkih timova uspjela dobar dio imovine prodati. Prema pisanju Večernjih novosti, koje se pozivaju na vladine izvore, navodno ima vrlo malo srpskih društvenih tvrtki koje su nastale na imovini poduzeća iz drugih republika. Srpske vlasti namjeravaju ta poduzeća ponuditi na prodaju, jer sva društvena imovina treba biti privatizirana do kraja godine. Nakon raspada SFRJ pojedina srpska poduzeća preuzela su imovinu tvrtki iz drugih republika. Vlada Srbije svojedobno je donijela uredbu kojom se zabranjuje raspolaganje tom imovinom, ali ju je Kuštuničina vlada izmijenila kako bi se proces privatizacije mogao obaviti do kraja. Mnoga hrvatska poduzeća imala su značajnu imovinu u Srbiji. Najveća pripada Ini koja je imala razgranatu mrežu benziskih crpki. Od Inina predstavništva u Beogradu osnovan je Beopetrol, kojega je kasnije kupila ruska kompanija Lukoiol. Ina sada ima novo predstavništvo, ali ne odustaje od povrata imovine. Republička direkcija za imovinu u više navrata objavljivala je natječaje nudeći na prodaju objekte koji su bili vlasništvo hrvatskih tvrtki.

Pregovori za dogovor
Iz izvora koji nisu imenovani saznaje se kako se sporna imovina može nadoknaditi u novcu, a ne u naturi, kao što će biti s imovinom srpskih tvrtki u Hrvatskoj koja je prodana. Međutim, to se pitanje treba riješiti pregovorima dviju država. U medijima prevladava stajalište da je imovina srpskih poduzeća u drugim članicama bivše SFRJ daleko veća nego obratno, te da je Srbija najviše oštećena što sukcesija nije provedena prema potpisanom sporazumu. Među tvrtkama koje su imale imovinu u drugim republikama navode se Geneks, turistička agencija Putnik i Simpo, te mnoga druga poduzeća koja su imala predstavnišva i odmarališta.

Borovo se boji novog oduzimanja imovine

Borovo je jedna od hrvatskih tvrtki koja na području Srbije ima imovinu vrijednosti od oko 30 milijuna eura. Kako kaže predsjednik Uprave Borova Mirko Ćavara, Borovo je u Srbiji imalo 118 prodavaonica, s pratećim skladištima i robom koje su mu oduzete. U proteklom razdoblju Borovo je na srpskim sudovima uspjelo vratiti i prodati dvadesetak prodavonica. Po novoj uredbi srpske Vlade bi se moglo dogoditi da svi ti kupoprodajni ugovori budu proglašeni ništavnim, a samo Borovo više ne bude imalo pravnih osnova za traženje povrata. Ćavara naglašava da će se žestoko boriti za svoju imovinu u suradnji s Vladom i drugim tvrtkama. Iz Končara kažu da su dugotrajnim procesom i vlastitim angažiranjem uspjeli riješti vlasništvo nad nekretninom u Beogradu.
(D. B.)