Samo u zadnje dvije godine, na službena inozemna putovanja u delegaciji s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem, putovalo je i više od 150 gospodarstvenika. Predsjednikova gospodarska diplomacija oDškrinula im je tako vrata tržišta Japana, Vijetnama, Republike Koreje, Azerbajdžana i Libije te potaknula da možda pronađu i nove poslove u Španjolskoj, Njemačkoj, Austriji, Makedoniji i Albaniji. Gospodarstvenici putuju i s premijerom Ivom Sanaderom, ali Hrvatska nema sustavnih podataka o rezultatima gospodarske diplomacije. Njih bi, barem prema dogovoru s Uredom predsjednika, trebala prikupljati Hrvatska gospodarska komora kojoj Predsjednik i Vlada šalju popis svojih putovanja, ali HGK takvih podataka nema jer, uglavnom, kako ističe voditeljica Komorine Službe za odnose s javnošću Sonja Nušinović, nemaju povratne informacije o evenutalnim rezultatima od tvrtki čiji predstavnici putuju u okviru gospodarske diplomacije. Podatke o konkretnim rezultatim gospodarske diplomacije hrvatska javnost prati tek posredno.

Podaci i tvrtke
Tako povremeno doznamo da je splitska tvrtka SMS otvorila ured u Omanu i da kreće na bliskoistočno tržište (na koje teško da bi i mogla – unatoč kvaliteti – bez gospodarske diplomacije) ili da su u 2007. hrvatski građevinari (INGRA) ostvarili poslove vrijedne 246,88 milijuna kuna u dalekom Kazahstanu čija im je vrata otvorio Mesić. Građevinari su imali koristi i od Sanaderovih sjajnih odnosa s Njemačkom pa su, prema statističkim podacima, u toj zemlji realizirali poslova vrijednih 529,82 milijuna kuna, a naručeno im je i novih radova teških 525,58 milijuna kuna. No, sustavnih podataka na temelju kojih bi se vrednovali stvarni učinci gospodarske diplomacije, nažalost, uglavnom nema. Pomoćnica ministra vanjskih poslova i europskih integracija zadužena za gospodarstvo Andrea Gustović-Hercegovac kaže da MVPEI prikuplja podatke o učincima gospodarske diplomacije, ali da sve podatke nemaju jer im sve tvrtke koje putuju s delegacijama ni ne daju povratnu informaciju. Veliki broj ih, naime, takve podatke smatra poslovnom tajnom. MVPEI kroz pet segmenata surađuje s gospodarstvenicima u okviru gopodarske diplomacije – inicijalnom istraživaju tržišta, provjeri efekata gospodarske diplomacije i informiranju o gospodarskoj situaciji i tenderima u stranim državama.

Među više od 150 tvrtki čiji su predstavnici i protekle dvije godine putovali u inozemstvo s najvišim državnim dužnosnicima, odabrali smo 30-ak poduzeća iz različitih sektora i pokušali od njih doznati kakvi su konkretno rezulati gospodarske diplomacije, ali vodeći ljudi kompanija nerado otkrivaju konkretne poslovne rezultate. Istovremeno, jednoglasni su da je zadnjih godina korist od gospodarske diplomacije velika, ali svi naglašavaju kako je ipak najvažnije biti konkurentan i tržištu nuditi kvalitetan proizvod jer ako toga nema, ne pomaže ni sav trud državnika. Jedna od tvrtki čiji predstavnici često i rado koriste prednosti gospodarske diplomacije je i inače uspješni Ericsson Nikola Tesla. Predsjednica Uprave ENT-a Gordana Kovačević ističe da su zahvaljujući kvaliteti i konkurentskim prednostima svojih proizvoda te uz gospodarske inicijative Predsjednika Republike i podršku gospodarske diplomacije imali pozitivan poslovni učinak i u zemljama Srednje i Istočne Europe, Bliskog istoka te Afrike. “Kao kompanija koja se bavi visoko sofisticiranim proizvodima, te koja čak 70 posto prihoda ostvaruje na izvoznim tržištima, od velike nam je važnosti kakva je percepcija Hrvatske u inozemstvu. Upravo zbog toga pozicioniranje naše zemlje na međunarodnoj gospodarskoj sceni te poticanje izvoza moraju biti sastavni dio svakodnevnog posla naše gospodarske diplomacije”, kaže Kovačević. Putovanja s predsjednikom Mesićem dodatno su im pomogli u boljoj prepoznatljivosti na određenim tržištima te omogućili odgovarajuće kontakte i susrete s gospodarstvenicima drugih zemalja. Ali, Kovačević upozorava i da politička diplomacija u funkciji promoviranja interesa svog gospodarstva ima jasnu crtu razgraničenja i obveze koje proizlaze iz etičkog kodeksa ponašanja preko kojih se ne smije ići. Mišljenja je da je zadatak gospodarske diplomacije da svojim djelovanjem pozitivno utječe na percepciju naše zemlje i njenih gospodarskih čimbenika, odnosno odškrine vrata gospodarstvenicima, ali i da samo o samim tvrtkama ovisi koliko će ih široko otvoriti.

IGH u Albaniji
Česti putnici na državničkim putovanjima su i predstavnici TŽV Gredelja koji, uz poslove na domaćem tržištu, realiziraju ugovore i s američkim, švicarskim, talijanskim, mađarskim, FBiH i drugim kompanijama. S predstavnicima državnih, ali i gradskih vlasti putovali su u Azerbajdžan, Egipat, Maroko, Grčka, te sudjelovali i na radnim sastancima prilikom posjeta svjetskih gospodarstvenika Zagrebu i Hrvatskoj. Sve te susrete i razgovore ocjenjuju vrlo pozitivnima i konstruktivnima jer im je diplomacija na određeni način “otvorila vrata”. Međutim, s obzirom na specifičnost branše, velike razlike u željezničkim propisima i tehničkim parametrima od zemlje do zemlje, proces dogovaranja konkretnoga posla najčešće je vrlo dugotrajan i složen te obično podliježe sustavima javne nabave pa je put od prvoga kontakta do konkretizacije i ugovaranja iznimno dug. U delegacijama s hrvatskim vodećim političarima putovali su i predstavnici IGH – ove godine s predsjednikom Mesićem posjetili su Albaniju, a Jure Radić kaže kako gospodarska diplomacija svakako otvara vrata biznisu, ali naglašava da kako bi dobile posao vrata mogu otvarati same tvrtke ako su dovoljno jake. “Nakon političkog angažmana diplomacije u vrijeme stvaranja hrvatske države, sada dolazi vrijeme kada gospodarstvo, a time i gospodarska diplomacija, izbijaju u prvi plan”, kaže Radić i dodaje kako će IGH i ubuduće u probijanjima na strana tržišta koristiti i jedno i drugo, i vlastiti angažman i gospodarsku diplomaciju. I predstavnici PBZ-a bili su sudionici takvih putovanja državnih delegacija, ali kao i većina drugih tvrtki s kojima smo kontaktirali, i u PBZ-u ističu da je o efektima teško govoriti jer se mogu promatrati samo u dužem periodu vremena. Tako je i s najvećih hrvatskim proizvođačem posuđa, Kordun Grupom,a čiji je direktor Željko Mažuran ipak nešto konkretniji kada je riječ o koristi koju mogu osigurati napori gospodarske diplomacije. Za sklapanje većine poslova treba duže vrijeme, ali kontakti koje ostvari na putovanjima s Mesićem su često dragocjeni.

Obrazovanje djelatnika
Takav je bio slučaj s ovogodišnjim odlaskom u Vijetnam. Kordun upravo završava kolekciju ekskluzivnog srebrnog pribora za jelo i kako bi ga mogli ponuditi tržištu potrebno im je i kvalitetno pakiranje. Da nije bilo putovanja u Vijetnam, gotovo sigurno ne bi mogli ostvariti uspješan kontakt s tamošnjim proizvođačima cijenom najprihvatljivijih kutija za Kordunov novi proizvod jer bi se za sklapanje posla od njih očekivalo da su veliki, regionalni, a ne pojedinačni kupac. Ovako, putovanje s Mesićem mogućilo im je da ih se od samog početka shvati kao ozbiljnog poslovnog partnera. No, nisu samo eventualni sklopljeni poslovi jedina korist za ovdašnje tvrtke – često je to i mogućnost sjajnog dodatnog obrazovanja o čemu svjedoči direktor Luke Vukovar Tomislav Mihaljević. Upravo na putovanju u Düsseldorf s državnom delegacijom shvatio je kako točno treba izgledati vukovarska luka i u kojemu se smjeru treba razvijati, a putovanje u Antwerpen rezultiralo je pozivom uprave tamošnje luke da obrazuje djelatnike Luke Vukovar. Mihaljević je kazao i kako se često pogrešno misli da gospodarstvenici na državnička putovanja odlaze samo radi putovanja. “Vidimo veliku korist od gospodarske diplomacije i činjenica je da su napravljeni veliki pomaci”, naglasio je Mihaljević. Iz desetaka kontakata s hrvatskim tvrtkama koje putuju s državnim delegacijama zaključili smo kako gospodarska diplomacija funkcionira sve bolje, ali i da je konačno došlo vrijeme da se počnu sustavno prikupljati podaci o rezultatima pa i neuspjesima jer bez toga je teško (pr)ocijeniti može li se ponegdje i više i bolje učiniti ne bismo li popravili stalno loš omjer uvoza i izvoza.