U uzročno-posljedičnom lancu pada cijena dionica i povlačenja malih ulagača, a potom i ne baš ohrabrujućeg kopnjenja likvidnosti, burzovni igrači posljednjih nekoliko mjeseci uglavnom ističu kako bi važna uzdanica i poticaj likvidnosti tržišta (i cijenama) u nastavku godine mogla biti neka veća preuzimačka priča. Ina, na primjer. Priča o Ini nedavno se ‘zakuhala’ i prve tržišne reakcije očitovale su se i u nešto življoj trgovini i u rastu CROBEX-a. No ona vjerojatno neće proći bez zapleta i pratećih neizvjesnosti, a njih nije lišen ni širi okoliš burzovnog poslovanja, vezan uz usporavanje gospodarskog rasta, inflatorne pritiske, integracijske procese. Sve u svemu, dosta je još nepoznanica u pogledu izglednosti, tempa i razmjera oporavka tržišta do kraja godine. Nakon što se prva polovica godine, s oko 30 posto prosječna cjenovnog minusa, pokazala razdobljem koje se neće pamtiti po dobru, prije nekoliko mjeseci mnogi su zaključili kako se za razliku od proteklih pet-šest godina ova u cjelini neće pamtiti po dobru. Proljetošnji potresi bili su potaknuli i tvrdnje kako u Hrvatskoj prolazimo dosad najtežu burzovnu krizu. Profesionalni investitori samim pojmom krize barataju malo opreznije (o krizi se, kažu, ne može govoriti već nakon nekoliko mjeseci turbulencija), ali kako god se nazvao pad cijena, likvidnosti i optimizma, zanimljivo ga je staviti u povijesni kontekst. Ističući da su usponi i padovi sastavni dio tržišta kapitala te da je proteklo razdoblje u u nas dobroj mjeri i pitanje (razvoja) efikasnosti tržišta, jedan se fond menadžer proljetos prisjetio kako su stvari izgledale prije 10-ak godina. Kraš je tada u manje od dvije godine sa 750 pao na 60 kuna, Sunčani Hvar sa 120 na šest… “Problem je u tome što je prije deset godina to zaboljelo veoma mali broj ulagača, a sada boli možda 300 tisuća ljudi”. Potonja sličica zapravo zgodno ilustrira hrvatsku priču o razvoju tržišta kapitala u proteklih desetak godina, premda nikako sama po sebi ne nameće kvalitativne zaključke o (ne)dostatnosti ostvarenog. O tome nešto više govore, primjerice, usporedbe udjela burzovnih prometa u BDP-u. Hrvatska u tom smislu nije baš među ‘odlikašima’. No, vratiti se desetak godina unazad svakako je zanimljivo, a u nekim segmentima takav vremeplov ima i dosta simbolike.

Hrvatska nije odlikaš
Jesenašnji početak razdoblja turbulencija na domaćoj burzi vremenski se preklopio s prelijevanjem ‘subprime’ krize koja se jesenas pokazala okidačem za burzovne turbulencije širom svijeta. Približno u isto vrijeme prije deset godina (1997.) dogodila se azijska kriza, a premda je Hrvatska u to vrijeme raspoloženju svjetskih investitora izravno bila izložena samo kroz Zagrebačku banku i Plivu koje su kotirale (i) na Londonskoj burzi, dvije su burzovne perjanice i za promet i za indeks bile dovoljno značajne da daju smjer cijelom tržištu. CROBEX je u manje od dva mjeseca potonuo s oko 1200 na oko 800 bodova, a burza u svom godišnjem pregledu 28. listopada bilježi rekordan dnevni pad CROBEX-a od 18 posto.

Bivši lideri tržišta
Kao i lani u odnosu na godinu prije, 1997. je Zagrebačka burza zabilježila znatan rast prometa (52%), i to uz triput veći dnevni prosjek broja transakcija. Sa 30-ak je porastao na ‘čak’ 96. Usporedbe radi, prošle je godine dnevni prosjek broja transakcija povećan sa 1050 na 2100. To što je Zagrebačka burza lani integrirala Varaždinsku burzu, dakako, ne mijenja bitno 10-godišnje usporedbe brojki. Isto vrijedi i za promete dionicama. U 1997. je na ZSE zaključeno kupoprodaja dionica u vrijednosti 1,5 milijardi kuna, a lani je više od toga ostvareno već dionicom Ine, dok je promet svim dionicama premašio 22 milijarde kuna. Dvojac Zaba-Pliva donio je tijekom 1997. više od 60 posto ukupnog prometa: Zabine redovne i povlaštene dionice 46, a Pliva daljnjih 15 posto. Kao što je u međuvremenu na burzu dospjelo ukupno oko 240 dioničkih društava, pri čemu mnoga zanimljiva tek po uvođenju zakonski propisane obveze kotiranja javnih dioničkih društava u posebnoj kotaciji (JDD, sredinom 2003.), tako se i struktura prometa umnogome zašarenila. Lani je, naime, 60-ak posto prometa donijelo više od 20 dionica, s tim da su trima ostvareni prometi veći od milijarde kuna. I iz liste ‘top 10’ dionica po prometu desetogodišnje razdoblje čini se veoma dugim. Samo Podravka od lanjskih ‘top 10’ bila je na listi najtrgovanijih i 10 godina prije. Na njoj je u to vrijeme bilo još nekoliko banaka i hotelijera te Kraš. Prometima su se izdvajale i neke dionice koje više i ne postoje, poput Varaždinske banke, koja je u to doba bila jedna od četiri članice I. kotacije. Usput, u istom je elitnom društvu u to doba bio i Viktor Lenac, tada još kompanija visoke reputacije i dobre perspektive u očima investitora. Struktura lanjskih perjanica po ostvarenu prometu sektorski se potpuno izmijenila. Ritam diktiraju nafta, telekomunikacije, duhan, a tu je i nekoliko građevinara te brodara, kao i tvrtke poput Vira koji je preklanjskom javnom ponudom i izlaskom na burzu bio uvertira za val IPO-a koji je uslijedio prošle godine. U godinu dana, od javne ponude dionica Ine potkraj 2006. pa do kraja prošle godine vrijednost je realiziranih IPO-a dosegnula 11 milijardi kuna. S obzirom na to da su u tome bila dva Vladina projekta te da su i neke privatne kompanije kroz IPO dijelom nudile postojeće dionice, to nije i iznos svježeg kapitala koji se slio u same kompanije, ali je svakako iskorak u razvoju primarnog tržišta vrijedan pažnje. Možda tek treba reći da su istodobno IPO-i s tržišta apsorbirali i značajnu likvidnost, što je za promjene sentimenta ograničavajući faktor.

Strka oko Ine i HT-a
Kad su posrijedi javne ponude, s uvrštenjem Optima Telekoma početkom ove godine službena je kotacija ZSE dobila 15. dionicu. I deset godina prije (1998.) početak je godine donio prinovu u prvoj kotaciji. Bila je to Dalmatinska banka, i to nakon javne ponude koja je još godinama poslije, duže negoli je sama banka pod tim imenom još postojala, ostala usamljen primjer IPO-a. A kao što je nakon jeseni azijske krize 1998. godina donijela pad burzovnog prometa i (iz današnje perspektive neusporedivog) Crobexa, tako je i nakon jeseni ‘subprime’ krize prvi dio ove godine obilježen manjim prometom i padom indeksa. Tržišna kapitalizacija dionica na burzi u godini ruske krize 1998., kao i u prvoj polovici ove godine pala je 30-ak posto, s tim da danas govorimo o padu na 247 milijardi kuna, a onda je padom burzovnih cijena tržišna kapitalizacija na ZSE pala na 18,3 milijarde kuna. No, dok je prije deset godina padajući trend prometa praćen i padom dnevnog prosjeka broja transakcija (na 63), u prvoj polovici ove godine manji je ukupni promet ostvaren uz veći dnevni prosjek zaključenih transakcija nego u prethodnom polugodištu (3120 prema 2440). No, to već zadire u priču o omasovljenju dioničarstva i razvoju institucionalnih investitora.

Od vožnje na Ksaver do OMX-a
Trgovina na ZSE odvija se putem elektroničkog trgovinskog sustava, a od prošle jeseni u funkciji je trgovinska platforma švedskog OMX-a. Iako je danas teško i zamisliti drukčiji sustav od onog s pristupom u realnom vremenu, iz vlastitih ureda, tako se trguje tek unazad desetak godina, odnosno od 1997., kad je uveden prvi elektronički sustav za trgovanje u realnom vremenu: TEST-1.5. Članovima Burze time je omogućena neprekidna veza s burzom, i sve nove ponude bile su im slane odmah i automatski. U međuvremenu je 1999. stigao MOST, treća generacija burzina elektroničkog trgovinskog sustava. S njim je započeto automatsko sklapanje transakcija (automatic matching), a godinu kasnije sustavom MOSTich omogućeno je i praćenje trgovanja na Burzi u realnom vremenu preko interneta. Inače, svoje službene internetske stranice Burza je prvi put predstavila početkom 1995. kao prva burza u Europi i jedna među prvima na svijetu s vlastitim službenim internetskim stranicama. Godinu prije toga (1994.) na ZSE je uveden prvi elektronički distribuirani sustav trgovanja (TEST-1) koji je članovima omogućavao trgovanje izravno iz svojih ureda koristeći osobno računalo i modem. Trgovanje je organizirano oko koncepta knjige naloga (order driven), i po prvi put bilo je jednostavno trgovati bitno većim brojem vrijednosnih papira, i to, kako naglašavaju u opisu svog tehnološkog puta na ZSE, “istovremeno i svaki dan”. U odnosu na dotadašnji sustav i to je bilo velik pomak. Naime, još do prije 14 godina sustav trgovanja na burzi na Ksaveru zahtijevao je fizičku prisutnost brokera koji su se za vrijeme dražbe nalazili u posebnoj prostoriji, izravno isticali i izvikivali svoje ponude te na taj način zaključivali transakcije. Tijekom dražbe upravljao je voditelj dražbe, a isticanje ponuda i transakcija bilježilo se u računalo kako bi se bitni podaci mogli prikazati na zaslonima razmještenim po dvorani. U jednom trenutku tada se moglo trgovati samo jednim vrijednosnim papirom.