EN DE

Poslovne tajne na Internetu

Autor: Rajka Ramić
19. lipanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Dobra strana interneta je slobodno kolanje informacija, no kompanijama ta sloboda često predstavlja prijetnju

Na internetu, gdje informacije slobodno lutaju, kompanije su borile tešku bitku da spriječe pojavljivanje svojih poslovnih tajni na stranicama s “procurenim” podacima.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Prije pojave broadbanda i blogerskog softvera kompanije su jedino morale brinuti da će njihovo nečisto rublje otkriti neugodni novinari ili povremena sudska parnica. Internet je, naravno, sve to promijenio. Od anonimnih “cinkaroša” koji stavljaju tajne dokumente on-line do stranica koje otkrivaju poslovne tajne, web-stranice i njihovi vlasnici mogu biti velik trn u oku korporacijama koje pronalaze utjehu u velu tajne. Zaposlenici s blogovima su jedna od većih briga. Anonimni Microsoftov insider zvan “Mini-Microsoft” od 2004. stavlja na blog interne prigovore zaposlenika o kompaniji i očito je privukao Microsoftovu pozornost. Kad je kompanija 2006. promijenila neke od svojih smjernica za beneficije i provjeru rada neki su blogu pripisali pokretanje promjena. Veće prijetnja bi, doduše, mogle biti “watchdog” stranice poput Wikileaks i Wal-Mart Watcha koje aktivno nagovaraju insidere da otkriju korporacijske tajne i pogreške. Wikileaks je nedavno objavio dokumentaciju u kojoj stoji da kajmanska podružnica švicarske banke Julius Baer pomaže bogatim klijentima pri pranju novca i skrivanju imovine. A Wal-Mart Watch je dva puta objavio neugodnu korespodenciju među svojim izvršnim direktorima na koju je veliki lanac prodavaonica bio prisiljen javno reagirati. Sve više kompanije se okreću zakonu u borbi protiv ovih stranica, ali to nije uvijek uspješno. Apple je tužio i postigao pogodbu koja je zatvorila Think Secret, stranicu koja je više puta objavila kompanijine nove proizvode prije službene objave.

Na internetu, gdje informacije slobodno lutaju, kompanije su borile tešku bitku da spriječe pojavljivanje svojih poslovnih tajni na stranicama s “procurenim” podacima.

Prije pojave broadbanda i blogerskog softvera kompanije su jedino morale brinuti da će njihovo nečisto rublje otkriti neugodni novinari ili povremena sudska parnica. Internet je, naravno, sve to promijenio. Od anonimnih “cinkaroša” koji stavljaju tajne dokumente on-line do stranica koje otkrivaju poslovne tajne, web-stranice i njihovi vlasnici mogu biti velik trn u oku korporacijama koje pronalaze utjehu u velu tajne. Zaposlenici s blogovima su jedna od većih briga. Anonimni Microsoftov insider zvan “Mini-Microsoft” od 2004. stavlja na blog interne prigovore zaposlenika o kompaniji i očito je privukao Microsoftovu pozornost. Kad je kompanija 2006. promijenila neke od svojih smjernica za beneficije i provjeru rada neki su blogu pripisali pokretanje promjena. Veće prijetnja bi, doduše, mogle biti “watchdog” stranice poput Wikileaks i Wal-Mart Watcha koje aktivno nagovaraju insidere da otkriju korporacijske tajne i pogreške. Wikileaks je nedavno objavio dokumentaciju u kojoj stoji da kajmanska podružnica švicarske banke Julius Baer pomaže bogatim klijentima pri pranju novca i skrivanju imovine. A Wal-Mart Watch je dva puta objavio neugodnu korespodenciju među svojim izvršnim direktorima na koju je veliki lanac prodavaonica bio prisiljen javno reagirati. Sve više kompanije se okreću zakonu u borbi protiv ovih stranica, ali to nije uvijek uspješno. Apple je tužio i postigao pogodbu koja je zatvorila Think Secret, stranicu koja je više puta objavila kompanijine nove proizvode prije službene objave.

1. Wikileaks
Wikileaks, koji dozvoljava objavljivanje podatke vlada i korporacija bez straha od otkrivanja (stranica koristi tehnike kriptografske zaštite i “prikriva” domene kako bi sakrila tragove osoba koje ju koriste), pokrenut je početkom 2007., ali malo ljudi je znalo za njega do ove godine kada je navukao na sebe bijes švicarske banke Julius Baer. Kada su objavljeni dokumenti koji pokazuju kako bankina kajmanska podružnica pomaže bogatim klijentima pri pranju novca i skrivanju imovine, Baer je reagirao s opomenom pred tužbu zahtijevajući uklanjanje dokumenata. Kada to nije polučilo rezultate, banka je pokrenula parnicu protiv imena domene registriranog u SAD i nakratko uklonila stranicu s interneta (kopije stranice na domenama drugih država su pak ostale na internetu). Ali javno mnijenje je natjeralo suca da povuče zabranu.

2. Mini-Microsoft
Mini-Microsoft (ime se odnosi na na manju, efikasniju kompaniju u koju anonimni Microsoftov zaposlenik koji je započeo stranicu želi da se njegov poslodavac pretvori) od 2004. objavljuje pogled demoraliziranog običnog radnika na kompaniju. On rešeta po lošim menadžerima i nudi zajedljive upute za “defragmentiranje” tvrtke, dok kolege iz Microsofta dodaju vlastite anonimne komentare. Nedavni komentari su se narugali predloženo preuzimanje Yahooa kao idiotizam Steve Ballmera i otkrili neugodne detalje o kompanijinoj reklamnoj službi aQuantive, koja se pokušava natjecati s Googlovim AdSenseom. Insideri su dali naslutiti da su problemi s uslugom umalo doveli do toga da i kompanijina vlastita MSN usluga odnese posao konkurenciji.

3. Brenda Priddy
Internet-stranice Brende Priddy nisu ono što autoindustriji najviše smeta. Ono što žele zauzdati su skriveni fotograf i njezina banda tajnih “lovaca na automobile”. Priddy i društvo tajno snimaju pokusne modele automobila – Priddyin fotograf je nedavno uslikao prve snimke Toyotina 2009 Priusa. Priddy ne objavljuje slike na svojoj stranici; ona ih prodaje automobilskim časopisima i web stranicama. Proizvođači automobila je mrze jer otkriva njihove dizajne konkurenciji i umanjuje prodaju automobila koji su sada na tržištu. Kupci često odustanu od kupnje ovogodišnjeg modela automobila nakon što su vidjeli dizajn za sljedeću godinu. Kao rezultat toga, posao za Priddy i društvo zna biti opasan. Piddy je jednom pretrpjela ozljedu nosa kada su ljuti test-vozači pokušali zgrabiti njezinu kameru i umjesto toga ju udarili kamerom u lice. Drugi put su dva vozača njemačke automobilske kompanije na parkiralištu pokušala pregaziti njezina sina tinejdžera (Priddy je snimila incident i natjerala kompaniju da se ispriča).

4. Farmers Insurance
Loš dizajn i mnoštvo uskličnika mogli bi učiniti ovu stranicu za prigovore lakom za odbacivanje, ali Rene Guerrero iz Spokane, Washington, kompjutorski programer koji stoji iza Farmers Insurance Group Sucks (Farmers Insurance grupa je sranje), već pet godina je prokletstvo velikog osiguravajućeg društva za automobile i nekretnine. Guerrero je započeo s ovom stranicom nakon što mu je supruga bila u prometnoj nesreći s klijentom Farmers osiguranja i bili su, po vlastitom mišljenju, nedovoljno kompenzirani. Nazvao je svoju stranicu Avoid Farmers Insurance (izbjegavaj Farmers osiguranje) i nalazila se na Comcast I.S.P. domeni, ali kada ju je kasnije pokušao prebaciti na vlastitu domenu, otkrio je da ga je Farmers pretekao i registrirao domenu AvoidFarmersInsurance.com, kao i .net i .org verzije. Da ga spriječi u propovijedanju svog nezadovoljstva, Farmers Insurance je 2005. tužilo Guerrera za kršenje zaštitnog znaka i počinjenu štetu poslovanju, i izgubilo parnicu. Guerrerova stranica prikuplja priče o sumnjivim zastupnicima Farmersa, prati sudske sporove protiv kompanije i pruža svjedočanstva insidera, poput Farmerova bivšeg podešivača zahtjeva Roberta Dietza koji tvrdi da je morao koristiti softver koji je automatski smanjio svaki zahtjev za 20 posto. Glasnogovornik Farmersa nazvao je Guerrera i ostale koji pišu za stranicu “nezadovoljnim ljudima s mnogo pogrešnih informacija”, ali je odbio dati specifične primjere pogrešaka na stranici.

5. Wal-Mart Watch
S obzirom na Wal-Martovo golemo područje pokrivanja, nije ni čudno da gigant ima nekoliko problema. Wal-Mart Watch, koji od 2005. vodi neumornu kampanju protiv Wal-Martove politike zapošljavanja i zagađivanja okoliša, jedan je od najvećih. Grupa koju vodi koalicija sindikata, boraca za zaštitu okoliša i drugih diljem zemlje organizira proteste i lobira za zakone koji će prisiliti kompaniju da poveća plaće radnika. U 2005. grupa je pribavila neugodan memorandum u kojem jedan od rukovoditelja Wal-Marta govori da kompanija može kontrolirati troškove zdravstvenog osiguranja i 401(k) zapošljavajući na pola radnog vremena i mlađe radnike, i uz to dodajući fizički rad u opis posla kako bi obeshrabrila bolesne radnike da šalju molbe. Grupa je također objavila povjerljive članke s kompanijine unutrašnje mreže kompjutora koji pokazuju Wal-Martova glavnog izvršnog direktora Lee Scotta kako kori voditelja prodavaonice koji je imao obraza pitati zašto kompanija svojim radnicima ne uplaćuje mirovinski paket koji uključuje medicinsko osiguranje. Kako bi djelomično utišao kritičare poput Wal-Mart Watcha, Wal-Mart na internetskim stranicama kompanije održava stranice na kojima hvali svoj dobrotvorni, kao i rad na zaštiti okoliša. Čak je i naručio istraživanja da odgovori na optužbe da svojim niskim plaćama smanjuje prosječnu dobit društva.

6. HomeOwners
Iako K.B.Home ima poseban tretman na ovoj stranici posvećenoj razotkrivanju pogrešaka građevinske industrije (za gradnju kuća), nijedan graditelj nije izuzet. Stranica sadrži priče o tonućim kućama, krovovima koji prokišnjavaju i pljesnivim zidovima, te mnoge fotografije koje pokazuju te neuspjehe. Imaju i “Implode-o-Meter” koji prati građevinske tvrtke koje su propale ili su u teškim situacijama. Ovom stranicom upravlja potrošačka organizacija koja lobira za zakone koji bi štitili kupce kuća. Tijekom posljednjih godina stranice tvrde da su uspješno natjerale K.B.Home da kupi natrag 650 kuća od nezadovoljnih klijenata i popravi mnoge druge (glasnogovornik K.B.Homea kaže da broj kuća koje su kupili natrag zbog stranica “nije ni blizu” 650, ali odbila je dati točnu brojku). Iako nitko nije pokušao ukloniti stranice, K.B.Home je u 2003. tužila organizaciju za klevetu, ucjenu i nezakonito miješanje u poslove. Kompanije je nakon nekog vremena ipak povukla tužbu. Glasnogovornik K.B.Homa nazvao je stranicu “mudrom mješavinom činjenica i fantazije s varljivim, napotpunim i netočnim informacijama. Uz to, materijali koje nude ne pokazuju odgovornu potrošačku web stranicu.”

7. Glasine o Appleu
Apple ima svoj dio stranica s glasinama koje vode mahniti tehničari željni objavljivanja najnovijih vijesti o kompaniji, uključujući izdavanje novih proizvoda i poslovne strategije. Najpoznatiji od njih bio je Think Secret, koji je Nick Ciarelli pokrenuo 1999. kada je imao 13 godina. Otkrio je tajne poput detalja o Mac miniju prije nego je izišao na tržište u 2005. godini. Apple je nakon toga tužio Ciarellija za otkrivanje informacija o Mac miniju i ostalih poslovnih tajni, parnica je napokon završila sporazumom krajem 2007. kada je Ciarelli pristao ugasiti stranice. Danas su AppleInsider i MacRumors dvije najaktivnije stranice s informacijama o Appleu, objavljujući vijesti i glasine o dolazećim Appleovim proizvodima i strategiji kompanije. AppleInsider je Apple 2004. pozvao na sud (kao i Think Secret) kako bi pokušao otkriti izvor povjerljivih informacija o dolazećem muzičkom proizvodu kodnog imena Asteriod. Istu stranicu je Adobe tužio 2000. za objavljivanje detalja o ranoj verziji Photoshopa i još jednog proizvoda; dvije strane su postigle tajnu nagodbu u 2001. godini. MacRumors pak ima desetke tisuća članova i više od pet milijuna postova na svom forumu.
7. Glasine o Appleu

Autor: Rajka Ramić
19. lipanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close