Više zvuči kao da je kartograf nego glavni bankar. Ben Bernanke je ovog tjedna pokazao posljednji sistem Američke centralne banke za praćenje propasti američkog tržišta nekretnina: niz karata koje ukazuju na pad cijena, prisilnu naplatu, odnosno pljenidbu, te ostale pokazatelje poremećaja na tržištu nekretnina u zemlji. Cilj predsjednika Američke centralne banke (FED) bio je grafički prikazati da padanje cijena znači više prisilnih naplata te je krenuo nagovarati zajmodavce da zabilježe glavnice problematičnih zajmova u kojima kuća vrijedi manje od vrijednosti hipoteke. No blistavi dizajn njegovih karata – gdje žarke boje označavaju veće probleme – također označavaju točke gdje treba početi rješavati probleme. Slabosti američkog tržišta nekretnina uvelike variraju po regijama. Krizom su ostale najteže pogođene Kalifornija, Nevada i Florida, kao i dijelovi industrijaliziranog srednjeg Zapada. Najveća nesigurnost koja visi nad ekonomijom jest koliko će dijelovi karata postajati crvenijima. Odgovor nije jednostavan. Za početak, teško je biti siguran koliko su uopće pale cijene stambenih nekretnina. Amerika ima nekoliko indikatora cijena stambenih nekretnina i svaki priča svoju priču. Naširoko citirani, ali i najmanje upotrebljivi su mjesečni izračuni koje donosi Nacionalna udruga trgovaca nekretnina. Ti izračuni pokazuju da su prosječne cijene u odnosu na svoj vrhunac pale za 13 posto, no budući da se ti prosjeci ne prilagođavaju broju domova koji prelaze iz ruku jednih vlasnika u ruke drugih, a što varira iz mjeseca u mjesec, slika je potpuno iskrivljena.

Bernakeove mape koriste izračune Ureda za nadgledanje saveznih kompanija za nekretnine (OFHEO). Njegove statistike imaju široki geografski opseg i prate ponovnu prodaju istih stambenih nekretnina. Mjesečni nacionalni indeks navodi kako je prosječna cijena od svog vrhunca dostignutog u travnju 2007. godine pala za samo tri posto, te da su kvartalni izračuni još pozitivni. No izračuni OFHEO-a uključuju samo stambene nekretnine financirane hipotekama od giganata koji imaju podršku vlade, Fannie Maea i Freddiea Maca. Izuzevši drugorazredne hipotekarne kredite i velike zajmove, oni izostavljaju najviši i najniži dio tržišta – gdje tijekom nagle potražnje cijene rastu najbrže i gdje je zbrka s hipotekama najveća. Slijedom toga, OFHEO-ovi izračuni vjerojatno podcjenjuju opseg zbrke na tržištu stambenih nekretnina, posebice u državama poput Kalifornije i Floride. Drugi niz indikatora, koje su razvili Robert Shiller i Karl Case, a koji je donio Standard & Poor’s (S&P), uključuje sve tipove stambenih nekretnina i ne iznenađujuće, pokazuje kako cijene stambenih nekretnina rastu brže tijekom booma, dok sada brže padaju. Od četvrtog kvartala 2007. nacionalni indeks S&P/Case-Shillera bio je za deset posto niži u odnosu na svoj vrhunac, a indeks 10 najvećih gradova pao je do veljače za gotovo šesnaest posto. Iako Case-Shillerovi izračuni nisu savršeni, jer izostavljaju mnoga ruralna područja, predstavljaju bolje mjerilo pada cijena u velikim gradovima. Predviđanje koliko će dalje padati cijene stambenih nekretnina još je teži posao. Treba pogledati očekivanja tržišta: investitori očekuju daljnji pad od dvadeset posto sudeći prema cijenama budućih ugovora povezanih s Case-Shillerovim indeksom deset gradova. No buduće tržište je malo i nelikvidno te bi moglo pretjerati u određivanju mogućih padova. Diskrepancija između ponude i potražnje sugerira da bi cijene mogle dalje padati. Prema povijesnim standardima, postoji velika prenatrpanost neprodanih stambenih nekretnina na tržištu. Iako popis novih domova pada, jer su građevinari smanjili izgradnju, ponuda stambenih nekretnina za prodaju je zbog pljenidbe porasla iako je potražnja ostala mala.
(Economist)