Nakon rasta plaća od 38 posto u 2006. godini glavni direktori 500 najvećih američkih kompanija, mjereno kombinacijom plaća, dobiti, imovine i tržišne kapitalizacije, prošle su godine imali 15 posto manje plaće. Posljednji put je “velikim gazdama” plaća pala 2002. godine. Sve u svemu, tih 500 direktora zaradili su u 2007. godini 6,4 milijarde dolara, prosječno 12,8 milijuna po direktoru. U prošloj je godini najviše zaradio prvi čovjek Oraclea Larry J. Ellison: od plaće je dobio samo jedan milijun dolara, no realizirao je 182 milijuna od dionica. Četvorica sljedećih najplaćenijih direktora također su najveći dio prihoda ostvarili od dionica. Frederic M. Poses, direktor kompanije Trane, prošle je godine ukupno prikupio 127 milijuna, Aubrey K. McClendon iz Chesapeake Energyja 117 milijuna, Angelo R. Mozilo iz Countrywide Financiala 103 milijuna, a Howard D. Schultz iz Starbucksa 99 milijuna dolara.Magazin Forbes u izračun najvećih direktorskih plaća uzimao je dionice u obzir samo ako su prodane, one “na čekanju” nisu uzimali u obzir. Pri izračunu gledana je posljednja kompanijska fiskalna godina: plaće i drugi bonusi u novcu te kompenzacije poput realiziranih opcija na dionice. Forbes analizu plaća radi već sedam godina, a usput je izračunao i koliko je koji direktor poboljšao ili pogoršao poslovanje svoje kompanije. Za to su iskorištena četiri podatka, a jedan od važnijih bio je kretanje cijene dionice u odnosu na trendove industrije. Nakon što je nekoliko godina bio najbolji direktor, Jeffrey P. Bezos iz Amazon.coma opet se pokazao kao menadžer koji je “najbolja vrijednost za novac”. Tijekom proteklih šest godina Bezos je godišnje primao umjerenih jedan milijun dolara, u to ulazi plaća i kompenzacije, dok je dioničarima svake godine povećavao ulog 32 posto. Na dnu liste je Angelo R. Mozilo iz Countrywide Financiala. On je kompaniju preuzeo 1998. godine, svake je godine primao 66 milijuna dolara, a tijekom godina vrijednost kompanije pala je devet posto. Lista direktora koji nisu napravili ništa, a zaradili mnogo vrlo je zanimljiva i postavlja se pitanje tko im uopće potpisuje te ugovore. Za primjer Forbes navodi Garryja Forseeja iz Sprinta s ugovorom koji mu je omogućavao odlično bogaćenje bez obzira na rezultate. Za dolazak u Sprint Forsee je dobio 6,5 milijuna dolara, a kompanija je otkupila i njegovu staru kuću. Svake je godine dobivao između 1,5 i 5 milijuna dolara, a kad je otpušten Sprint mu je platio 40 milijuna te mu osigurao mirovinu od 84.000 dolara mjesečno. Što je za svog mandata Forsee napravio? Srozao je dionicu Sprinta sa 25 dolara na 7,4 dolara.