Na mjesto generalnog direktora Hrvatskih voda Jadranko Husarić došao je u veljači ove godine, no može se reći da je gotovo cijeli svoj radni vijek (38 godina) proveo u vodnom gospodarstvu. Dugogodišnjem direktoru Vodnogospodarstvenog odjela Zagreb pitanja zaštite voda, odvodnje, očuvanja od štetnog djelovanja voda ili vodoopskrbe ne predstavljaju mu nepoznanicu, štoviše sada na nacionalnoj razini može potvrditi svoje bogato radno iskustvo.

Kakvo je poslovanje Hrvatskih voda bilo u 2007. godini te koji su planovi za tekuću godinu i razdoblje koje slijedi?
Realizaciju plana upravljanja vodama u protekloj godini mogu ocijeniti vrlo visokom ocjenom u svim segmentima. Čak i na područjima gdje realizacija ne ovisi samo o Hrvatskim vodama, programi su ostvareni u visokom postotku. Poslovanje Hrvatskih voda iz godine u godinu sve je uspješnije, ali još nema dovoljno sredstava za postizanje potrebnog standarda djelatnosti. Ipak vjerujem da ćemo i taj problem nedostatka sredstava riješiti kroz spremnost projekata i napore svih sudionika. Što se tiče strukture zaposlenih u Hrvatskim vodama, smatram da je na zavidnoj razini, ali napredak je uvijek moguć. S obzirom na preuzete zadatke i obveze bit će nužno i dalje jačati vlastitu učinkovitost, kako kroz operativnost zatečenih kadrova tako i dovođenjem novih specijaliziranih stručnjaka. U 2008. nastavljamo s realizacijom velikih projekata kao što su Jadranski projekt, zatim Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama te Projekt unutarnjih voda. Nužno je izraditi i nacionalni te regionalne programe u vodoopskrbi, a nastavit ćemo i s aktivnostima na pripremi i provedbi projekata sufinanciranih sredstvima Europske unije.

Kada se govori o EU, koliko se daleko odmaklo u usklađivanju hrvatske i europske regulative u vezi s vodnim gospodarstvom?
Iako spadamo u rijetke zemlje bogate vodom, zaštita površinskih i podzemnih voda prvorazredni je prioritet hrvatskog vodnog gospodarstva. Problematika upravljanja vodama ima sve izraženiji međunarodni, pa čak i globalni karakter, što pred nacionalne institucije koje upravljaju vodama stavlja sve veće i složenije obveze. Hrvatska nije iznimka te je, postavši država kandidat za članstvo u EU 2005. godine, preuzela i obvezu vodno gospodarske suradnje s Europskom komisijom i državama članicama.

U postupku donošenja u Hrvatskom saboru je strategija upravljanja vodama. Koja je svrha tog dokumenta?
Temeljni cilj strategije jest postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju, što uključuje osiguranje dovoljnih količina kvalitetne pitke vode za vodoopskrbu stanovništva, osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske namjene te zaštitu ljudi i materijalnih dobara od poplava i drugih oblika štetnoga djelovanja voda te postizanje i očuvanje dobrog stanja voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava. Dio navedenih strateških odrednica već se počeo provoditi u praksi s obzirom na to da je utvrđena dinamika usklađivanja hrvatske legislative s pravnom stečevinom EU.

Koliki su troškovi implementacije tako zamišljene strategije?
U strategiji upravljanja vodama predviđena su, i detaljno obrazložena, znatna ulaganja u gradnju vodnogospodarske infrastrukture. Ukupni troškovi implementacije strategije za razvojne vodno-gospodarske projekte od javnog interesa iznose oko 24,4 milijarde kuna. Od tog iznosa za projekte javne vodoopskrbe namijenjeno je 10 milijardi kuna, oko 11,5 milijardi kuna za projekte odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, te oko 2,9 milijardi kuna za projekte zaštite od poplava i drugih oblika štetnoga djelovanja voda. Oko 915 milijuna kuna godišnje iznose ukupni troškovi redovitih održavanja vodotoka, vodnog dobra te regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina.

Kako mislite to financirati?
Sasvim je jasno da je za realizaciju planiranih aktivnosti potrebno osigurati dostatna sredstva, prije svega domaća, ali i strane donacije te raspoložive fondove EU. Na određenom broju javnih sustava bit će nužna i ona nepopularna mjera – povećanje cijene vode za krajnjeg korisnika. Javnost se mora odlučiti želi li viši životni standard te kvalitetniju zaštitu prirodnih resursa, a upravo to će se postići većim postotkom priključenosti na vodoopskrbu te sustave javne odvodnje.

I sami ste spomenuli kako je određen dio novca za implementaciju velikih zahvata u vodnom gospodarstvu moguće osigurati i iz europskih fondova. O kojim je iznosima riječ?
Kao što sigurno znate, od prošle godine nekoliko pretpristupnih fondova objedinjeno je u jedan, IPA program. Kroz taj će fond, odnosno kroz komponentu regionalnog razvoja i okoliša, Hrvatskoj do 2010. biti na raspolaganju otprilike 50 milijuna eura godišnje. Već smo Europskoj komisiji prijavili dva velika projekta poboljšanja komunalne infrastrukture, i to za područje Slavonskog Broda te za područje Knina i Drniša, u ukupnom iznosu od gotovo 46 milijuna eura.

Vodnogospodarske djelatnosti nisu javnosti posebno zanimljive osim u slučaju elementarnih nepogoda?
Slažem se. Nažalost tek kada poplave ugroze kuće ili usjeve, spominjemo potrebu daljnje gradnje, ali i održavanja objekata obrane od poplava. Tako je i sa sušom. Kada se proglasi elementarna nepogoda, sjetimo se potrebe navodnjavanja. Tada se uglavnom ne spominje nedostatak sredstava, nego zašto već nešto nije učinjeno. Stalno naglašavam kako zaštita voda traži sredstva, ali nagrađuje i buduće generacije. Svaka kuna uložena u vodno gospodarstvo višestruko se vraća, jednako kao i štete nastale neadekvatnim ulaganjem u vode.

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Tržište nekretnina

Najteže je pronaći zemljište koje ima smisla razvijati, i ono koje izgleda savršeno često skriva ograničenje

Jadranski projekt vrijedan 280 mil. eura

Spomenuli ste Jadranski projekt, o čemu je tu riječ?
Jadranski projekt ili projekt zaštite od onečišćenja voda na priobalju dobar je primjer pametnog gospodarenja otpadnim vodama u Hrvatskoj. Riječ je o velikom infrastrukturnom projektu, vrijednom 280 milijuna eura koji se po veličini, kompleksnosti i važnosti može usporediti s gradnjom autoceste Zagreb – Split. Taj višegodišnji projekt napreduje zacrtanom dinamikom i ove godine završava prva, četverogodišnja faza projekta vrijedna 80 milijuna eura. Projekt se izvodi na 11 lokacija (Novigrad, Pula, Rijeka, Liburnijska rivijera, Zadar, Biogradska rivijera, Rogoznica, Makarska, Omiš, Dugi Rat te Opuzen). Ako sve pripremne aktivnosti budu izvedene prema planu, u drugu fazu Jadranskog projekta (2009. – 2012.) trebalo bi se uključiti još 30-ak lokacija duž cijelog Jadrana. Upravo iz regionalnog karaktera, odnosno činjenice da se realizira na području od iznimnog turističkog značaja, Jadranski projekt dobiva posebno na važnosti. Samo u prvoj fazi projekt obuhvaća više od 300.000 stanovnika te uz dugoročnu zaštitu mora omogućava zdrav život stanovništvu priobalja, revitalizaciju otoka te kvalitetniju budućnost. Projekt se provodi u suradnji sa Svjetskom bankom koja zajmom sudjeluje u 50-postotnom iznosu svake faze. Završetak Jadranskog projekta planiran je kroz 7 do 8 godina nakon što završi i finalna, treća faza.