Kontaminirane sirovine za lijek heparin, sudeći prema tvrdnjama američkih regulatora, izazvale su teške nuspojave koje su usmrtile već oko osamdeset pacijenata samo u Sjedinjenim Američkim Državama. Štoviše, kontaminirani lijek za razređivanje krvi, koji je početkom ožujka povučen iz SAD-a i Njemačke, pronađen je u zalihama ukupno jedanaest država, među kojima nije Hrvatska. Američki dužnosnici ističu jasnu povezanost spornih supstanci u lijeku s teškim alergijskim reakcijama koje su pacijente stajale života, a proizvođače lijekova sa spornim sirovinama milijarde dolara. Farmaceutska kompanija Baxter koja je povukla lijek s tržišta, ali i drugi proizvođači koji su surađivali s istim dobavljačima sirovina sasvim sigurno će morati izdvojiti pozamašna sredstva za odštete, ali i za izravnu štetu koju su loši dobavljači napravili njihovu poslovanju kad je u pitanju budućnost heparina. Naime, promjena dobavljača zahtijeva gotovo ista ulaganja, što vremena što novca, kao kad je u pitanju registracija novog lijeka. Iako svi dobavljači moraju zadovoljavati stroge standarde i dozvole regulatornih agencija, odgovoran je uvijek onaj tko gotov lijek pušta na tržište, dakle proizvođač.

Srednjovjekovna higijena
Još jedan problem na koji je slučaj heparin samo podsjetio vezan je uz istočna tržišta sirovina, koja se zbog loše kontrole kvalitete smatraju nesigurnima, a svim farmaceutskim kompanijama vrlo su zanimljiva zbog niskih cijena. Sporni sastojak heparina koji se povezuje s teškim nuspojavama, naime, proizveden je u Kini, što je potvrdila i kineska Agencija za lijekove, a informacije koje se o toj temi u posljednjih nekoliko mjeseci pojavljuju u medijima zvuče prilično zastrašujuće. Iako Američka agencija za lijekove i hranu (FDA) gotovo pa najavljuje rat kineskim proizvođačima te od Busheve administracije traži veći budžet i dodatne kadrove za inspekcijsku hajku koju navodno sprema za Kinu, teško da će se nešto u vezi s tim promijeniti. Jer bit čitave priče nije u kineskim kućnim radionicama gdje se po srednjovjekovnim higijenskim standardima obrađuju crijevne sluznice za heparin, već baš u proizvođačima gotovih lijekova i njihovim sustavima kontrole i kvalitete. Povlačenje lijeka nakon što je izazvao štetu koja se broji u ljudskim žrtvama zapravo je najgori mogući ishod kad su u pitanju sirovine za lijekove. U mnogim drugim slučajevima štete su daleko manje i više su financijske naravi, a njihov ishod na tržištu najčešće se manifestira kao “defektura” lijekova. Da bi proizvođač bio odobren kao dobavljač za neku sirovinu, mora ispunjavati zahtjeve dobre proizvođačke prakse u farmaceutskoj industriji i imati sve potrebne dozvole za takvu vrstu proizvodnje. Računa se da je sirovina kontaminirana kad ne ispunjava i zadnji propisani uvjet, čak i kad nije u pitanju aktivna supstanca, nego primjerice boja ili gustoća.

Europska direktiva
Jedan od domaćih primjera u kojem je “defektura” bila rezultat između ostalog i neprimjerene kvalitete sirovina je Pliva koja je prošlog proljeća Agenciji za lijekove u jednom trenutku prijavila čak 26 lijekova kojima neće opskrbiti tržište. Predsjednik Uprave Plive Željko Čović nakon te “defekture” pojasnio je kako neki dobavljači nisu zadovoljili Plivine visoke standarde kvalitete. “Svi se dobavljači moraju ponašati u skladu s našim zahtjevima i udovoljavati visokim standardima kvalitete kakve iziskuje farmaceutska industrija. I novi i višegodišnji dobavljači redovito prolaze ozbiljnu proceduru provjere i procjene cjelokupnog poslovanja te kontinuirane evaluacije”, ističe Tamara Pečarević-Sušanj, direktorica komunikacija u Plivi. Kako bi svoje proizvodne pogone u Hrvatskoj opskrbila sirovinama i materijalom potrebnim za složenu farmaceutsku proizvodnju, Pliva nabavlja sirovine i pakirni materijal od ukupno 210 dobavljača. Trećinu od ukupnog broja čine domaći dobavljači, dok su ostali inozemni dobavljači, doznajemo u Plivi. Tamara Pečarević pojašnjava kako Pliva ima dugogodišnju praksu provođenja audita, odnosno provjere funkcioniranja sustava kvalitete dobavljača. “To se dodatno intenziviralo od listopada 2006. godine kad je na snagu stupila europska direktiva koja nalaže da proizvođači lijekova sami auditiraju svoje dobavljače API-ja (aktivnih farmaceutskih supstancija). Dobavljači su pak dužni omogućiti takve audite, što prije u dosta slučajeva nije bilo moguće, naročito kod velikih licencnih partnera. Svakim auditom i eventualnim korektivnim mjerama upućenim dobavljaču postižemo unapređenje kvalitete materijala koji nabavljamo i ugrađujemo u gotov proizvod”, pojašnjava Pečarević. Samo u prošloj godini Pliva Hrvatska provela je 61 audit, tj. opći nadzor. Svaki audit podrazumijeva detaljnu inspekciju cjelokupnog proizvodnog procesa, uključujući skladištenje, analitiku i distribuciju proizvođača kao i pripadajuće dokumentacije u svrhu donošenja konačne odluke o usklađenosti sa zahtjevima Dobre proizvođačke prakse (DPP). Za razliku od Plive, najveća farmaceutska kompanija u hrvatskom vlasništvu Belupo sirovine za svoje lijekove u 90 posto slučajeva nabavlja vani.

Rijetka loša iskustva
“Većinu sirovina, kako djelatnih tvari tako i pomoćnih tvari za proizvodnju lijekova, nabavljamo na inozemnom tržištu jer u Hrvatskoj ne postoje proizvođači tih sirovina”, kažu u Belupu koji također ima loših iskustava s dobavljačima, no “ona su vrlo rijetka”. “Svaka serija sirovine se kod ulaska u Belupo, a prije korištenja kontrolira u Belupovim laboratorijima. Provodi se kompletna kemijska i mikrobiološka analiza te ako su svi parametri unutar propisanih granica, sirovina se upotrebljava, a ako neki od rezultata ne odgovara, sirovina se vraća proizvođaču. U takvom slučaju moguća je defektura proizvoda na tržištu jer je za novu isporuku i ponovni identičan postupak provjere kvalitete sirovine potrebno određeno vrijeme”, ističu u Belupu. To “određeno vrijeme” zna potrajati i do dvije godine jer promjena dobavljača znači proceduru koja je i financijski i administrativno vrlo slična registraciji novog lijeka.

Odmah se prijavljuju dva dobavljača

Originatori, a ponekad i generička industrija često pri prvoj registraciji lijeka regulatorima odmah prijavljuju dva dobavljača, kao osiguranje u slučaju da jedan zataji. Nadalje, dobavljačima se najčešće daje druga šansa, što je obično na obostranu korist. No ako se pogreške zaredaju, proizvođač je prisiljen mijenjati dobavljača – i tu počinju problemi. Naime, kako je proizvodnja sirovina vrlo specifična, a broj lijekova golem, postoji razmjerno malen broj proizvođača sirovina za određene lijekove i proizvođač se može naći u situaciji da nema izbora. Kad izbor i postoji, potraga za novim dobavljačem jednostavno se ne isplati. Kad je riječ o jeftinim lijekovima koji usto još imaju mnogo inačica na tržištu, proizvođač gubi interes. Ni dugoročna zarada od lijeka ne može namiriti velike troškove i vrijeme izgubljeno na administraciju, pa je rješenje gašenje lijeka.