Iako nove akvizicije u ljekarništvu, poput Atlanticova nedavnog preuzimanja pet apoteka u daruvarskom kraju, više ne odjekuju tako glasno kao u siječnju kad je započelo žešće okrupnjivanje u tom biznisu, tržište je i dalje vrlo živo. Pregovori potencijalnih kupaca s malim ljekarnama i lancima i dalje traju i sve je više privatnika koji se odlučuju na prodaju svoje apoteke velikim igračima. Čini se da je pitanje vremena kad će popustiti i oni koji se još drže načela “jedna ljekarna – jedan ljekarnik”, ideje koja se u Hrvatskoj očito više ne može realizirati zbog zahtjeva tržišta koji funkcioniraju na sasvim drukčijim osnovama.

Isplata kasni
Sve je raširenije mišljenje da budućnost mogu preživjeti samo oni koji se na neki način udruže, najsigurnije prijenosom vlasništva, ali i takozvanom virtualnom integracijom, ugovornom odnosu “ja tebi, ti meni” koja će također biti vrlo zastupljena u ljekarništvu. Smatra se ne samo da će na taj način ljekarne preživjeti nego okrupnjivanjem mogu ostvarivati znatno veću dobit zahvaljujući mnoštvu mehanizama koje okrupnjivanje donosi, ali i uvođenjem sasvim novih pravila igre iz retail biznisa koje apotekari dosad nisu ni poznavali, a kamoli primjenjivali. Štoviše, pesimisti kažu da bi udruživanje snaga moglo postati presudno i za preživljavanje čitave branše ako se razmaše prodaja bezreceptnih proizvoda i lijekova u trgovinama. Otvaranje prvog specijaliziranog odjela u maloprodajnom lancu DM upravo to i nagoviješta, a prema informacijama Poslovnog dnevnika i ostali zainteresirani igrači istražuju načine kako u svoje trgovine ubaciti lijekove.

Ljekarnicima nema druge nego da se obrane od konkurencije koja im se sprema, samo trebaju odabrati sredstva. Ovisno o ljekarni, struktura prihoda u ljekarnama danas je na klimavim nogama. Prema podacima Hrvatske ljekarničke komore, oko 25 posto prihoda apoteke ostvaruju od osnovne djelatnosti, odnosno prodaje lijekova na recept. Iako siguran, taj je prihod opterećen kašnjenjem u isplati od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Osim toga ljekarnička marža (odnosno naknada za izdavanje lijeka) iznosi oko sedam posto i među najnižima je u Europi. Od 30 do 40 posto prihoda otpada na prodaju bezreceptnih proizvoda koji čine u prosjeku oko 20 posto asortimana, a čak 40 posto čine takozvani izvanredni prihodi, odnosno razni popusti koje ljekarne ostvaruju kod dobavljača, poput rabata i casse sconto. Rezultat je vrlo nestabilan sustav koji zapravo ovisi o dobroj volji dobavljača i državnom osiguravatelju. “Ljekarništvo može i mora biti profitabilno, no to nije ostvarivo na teret zdravstvenog sustava. Najveći problem ljekarni danas je činjenica da im je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje većinski partner. Ako ljekarna ima kupca 90 posto svog asortimana na koji ne može utjecati, stvar je jasna. Gradnja ljekarništva kao djelatnosti koja je samoodrživa i koja ne traži dodatna sredstva HZZO-a treba biti svima u interesu”, kaže Saša Cvetojević, predsjednik Udruge ljekarnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Cvetojević je po struci ekonomist i među prvim je vlasnicima ljekarni koji je u siječnju odlučio svoj biznis prodati Atlantic grupi.

Naknada za izlog
Kad je riječ o rješenju problema nestabilnosti u ostvarivanju prihoda, u Hrvatskoj su se, ugrubo rečeno, pojavile dvije opcije. Hrvatska ljekarnička komora na čelu s Matom Portolanom zagovara povećanje dijela prihoda od osnovne djelatnosti dvostrukim povećanjem naknade za izdavanje lijeka, što bi preračunato u maržu iznosilo oko 15 posto, i s takvim će zahtjevom uskoro izaći pred ministra zdravstva. Druga opcija oko koje se okupljaju uglavnom ekonomisti (no očito i sve više farmaceuta) pak veću pozornost daje retailu i zagovara povećanje udjela prihoda od bezreceptnih proizvoda u ljekarnama te uvođenje ostalih mjera kojima se koriste trgovine, poput uvođenja naknada za popunjavanje polica i izloga. Smatra se da omjer lijekova na recept i OTC-a, uključujući kozmetiku, pelene i ostalu robu koja je prikladna za apoteku, slobodno može dostići 50:50, a uz dobre uvjete nabave i cijene mogu biti konkurentne i privući ili vratiti neke kupce koji su se zbog cijene okrenuli supermarketima. Razlika između dvije koncepcije zapravo ide iz osnovnog prijepora između dvije opcije. Komora tvrdi da glavni pokretač u ljekarništvu ne smije biti profit jer to može ugroziti prava pacijenata. U HLJK-u upozoravaju da želja za profitom može izazvati zatvaranje neprofitnih ljekarni, stvaranje monopola velikih ljekarničkih lanaca, a posljedično i poskupljenje lijekova. Druga strana smatra da okrupnjivanje može samo unaprijediti i očuvati struku te uvesti reda u poslovanje. Nadalje, pod kapom velikih igrača dobivaju se bolji uvjeti od dobavljača, smanjuju se troškovi poslovanja, a prihodi povećavaju. “Komora odbija pomisao da je ljekarna istodobno i trgovina i da je svaki lijek, sve dok ne dođe do pacijenta samo roba koja se prodaje. Također onaj tko tu robu izdaje, odnosno prodaje, kao i u trgovini mora voditi poslovanje koje će mu donijeti dobit, očuvati kvalitetu usluge, ali i zadovoljiti potrošače, odnosno pacijente”, smatra Cvetojević.

Farmaceuta nema ni za ljekarne

Iako se već duže vrijeme može čuti da je prodaja (bezreceptnih) lijekova u trgovinama pred vratima, prema aktualnoj regulativi i uvjetima to je vrlo teško realizirati. Bezreceptni se lijekovi unazad tri godine smiju prodavati u specijaliziranim prodavaonicama, a u supermarketima bi se to moglo nazvati specijalizirani odjel poput ovog koji je otvorio DM, i oko toga ne bi trebalo biti većih problema. Ali specijalizirana trgovina mora zapošljavati farmaceuta, a njih nema ni za apoteke.