Svake godine, uglavnom po objavi godišnjih rezultata, zbrajaju se novi milijuni na njegovu kontu. Doduše, bogatstvo mu varira u ovisnosti od tržišne cijene Adrisa iako kompanija nije osobito izdašna u dijeljenju dividende, svejedno Ante Vlahović (i drugi veliki dioničari Adrisa) godišnje na račun pospreme svote od kojih rastu zazubice. Ta prizma – kolika su mu primanja, koliko je zaradio na dionicama i koliko posjeduje – nekako postaje i jedina kroz koju se vrednuje menadžer koji Adris suvereno vodi još od 1994. Navodno je upravo on bio izbor pok. Antona Cerina, direktora pod čijom je palicom, a u suradnji s timom koji i sad vodi kompaniju provedena pretvorba i privatizacija po Markovićevu modelu. Vlahović tvrtku preuzima u najboljim godinama za menadžera – rođen je 1950. u Metkoviću, a u Rovinj dolazi 70-ih – u trenutku kad tada mala rovinjska tvornica (tada upola manja od zagrebačkog TDZ-a) kreće u oživotvorenje strategije kontrole nad proizvodnjom duhana i cigareta u Hrvatskoj (i šire). Rijetki su tada bili u stanju prepoznati stvaran obuhvat toga pothvata pa uopće nije čudno što se godinama govori kako on nije mogao uspjeti bez političke i bankarske podrške. Financijski mag TDR-ova buma tako je, kažu, bio Franjo Luković, moćni predsjednik Uprave Zagrebačke banke, a politički skrbnici navodno su bili Franjo Gregurić i Zlatko Mateša te, navodno, i lokalni vođe duhanskih lobija u zemaljama regije. Uvijek su isti garnirung u takvim pričama nagađanja o TDR-ovoj kontroli sivih kanala prodaje cigareta, neispravnih carinskih deklaracija i ostalih sumnjivih rabota. Kompanija nesporno uživa naklonost svih političkih struktura. S obzirom na visinu trošarinskog odljeva u proračun i poznatu incestuoznu vezu države s proizvođačima cigareta svugdje u svijetu, to je i logično.

Prema tome, je li iz današnje perspektive, Vlahović (zajedno s ostalima u Upravi kompanije) vizionar? Budući da Hrvatska nema iskustva s načinom rada duhanskih multinacionalki, to je pitanje teško objektivno problematizirati. No princip kojeg je svojedobno primijenio tržišni regulator, kad je TDR-u odobrio kupnju TDZ-a, nije se promijenio. Pojednostavljeno, ako je već nužan monopol, onda je bolje da je domaći, nego da je strani. Pod uvjetom da je pod kontrolom. A osim (nesretne) epizode s TDZ-om, rovinjski gigant nije otpuštao, nije gasio domaću primarnu i sekundarnu proizvodnju, u Hrvatsku godišnje investira (prema vlastitoj statistici) u prosjeku 100 milijuna eura. Visoko je tehnološki modernizirao tvornicu, vrednuje kreativnost suradnika, a zaposleni ne djeluju baš nezadovoljni. Nije ni prodao duhansku diviziju kad je mogao. Uporno inzistira na reinvestiranju i mukotrpnom građenju novog imena i imidža u turizmu, što mu nije ni osobiti problem s obzirom na izdašne izvore kapitala. Doduše, kako se u akvizicije ne zalijeće grlom u jagode, kompaniji se prigovara da “tako velikom novcu nedostaje prave petlje”. Vlahović i ekipa imaju mnogo pluseva. Ipak, javnost je na njih mnogo više negativno senzibilizirana nego na druge slične. Možda je nerviraju zato jer imaju novca, a “cijepljeni” su od eksponiranja, a imetak ne pokazuju na svakom koraku i ne smatraju za shodno komentirati (ni) važne stvari, a kamoli svakojaka medijska naklapanja. Istina, tašti su i pomno prate sve što se kaže, ali su se toliko suživjeli s epitetom samozatajnih da već postaje živo čudo kad oni nešto požele reći.

Dobitnici

Željko Žderić
Direktor i suvlasnik splitskog Konstruktora završio je godinu sa 45 milijuna kuna dobiti, demantira da stoji iza Pravilnika o licenciranju građevinskih tvrtki, ali ne krije zadovoljstvo zbog činjenice da će se time eliminirati brojne fikus tvrtke koje preprodaju poslove koje ne mogu odraditi.

Tisak
Zagrebački Tisak završio je prošlu godinu sa 165,5 milijuna kuna neto dobiti, što je gotovo šest puta više u odnosu na 29 milijuna kuna dobiti iz 2006. godine. Gotovo cjelokupni poslovni prihod, više od 2,3 milijarde kuna, odnosi se na prihode od prodaje na domaćem tržištu koji su povećani 14 posto.

Gubitnici

Tomo Horvatinčić
Očajan što ne može otkupiti prostore za svoj projekt Cvjetni prolaz, poznati zagrebački poduzetnik najavio je odustajanje od cijelog posla. Krivnju je svalio na antipoduzetničku klimu, manjak političke podrške, traženje dlake u jajetu u gradskim službama, na pohlepne pojedince koji mu ne žele prodati prostore po cijenu koju nudi, već po višestruko većoj, na medije i buntovne građane.

Slatinska banka
Zbog tužbe beogradske Jugobanke u stečaju, koja potražuje 17 milijuna eura, dionica Slatinske banke pala je u jednom danu gotovo 18 posto. Zaustavljena je trgovina dionicama, a banka tvrdi kako je tužba u potpunosti neosnovana i neutemeljena.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe