Gotovo dvije godine trajala je agonija stanara zagrebačkog naselja Vrbani. Kupnja stana veliki je korak u životu svake obitelji ili pojedinca, tako su mislili i oni, sve dok jak i neugodan miris benzina koji je dopirao iz obične čaše vode nije uzburkao duhove u cijelom gradu. Voda je zagađena, nije ni za piće, ni za kuhanje, a kamoli za tuširanje. Dobra je tek za puštanje u toaletu. Nakon zataškavanja, ignoriranja i prebacivanja odgovornosti jedan je čovjek, Žarko Željko, inače zagrebački sudski vještak s dugogodišnjim stažem, riješio enigmu. Stanarima je, u jednu ruku, laknulo, iako se agoniji još ne bliži kraj. S pravom su ga prozvali hrvatskom verzijom Erin Brockovich, doduše, u samozatajnijoj muškoj verziji.“Iako me isprva angažirao Grad, nije mi se svidio njihov pristup pa sam odbio sudjelovati u traženju uzroka onečišćenja. Odazvao sam se tek pozivima Općinskog suda. S obzirom da sam već imao neko predznanje o stanju u naselju, krenuo sam metodom eliminacije. Najprije sam eliminirao Gradski vodovod iako je bilo indikacija da su i oni uključeni u cijelu priču. Na zahtjev stanara i Grada, Zavod za javno zdravstvo ispitivao je vodu pri čemu se pokazalo da je na nekim mjestima onečišćenje neznatno, a na drugima alarmantno. Budući da cijeli predmet još nije završen, ne smijem otkrivati pojedinosti, najvažnije je da smo otkrili uzrok”, kaže Željko Žarko. On je inače otkrio da su na podnu izolaciju postavljene plastične cijevi dok se izolacija nije osušila. Zatražio je zatim da se izvade sve cijevi u stanovima u kojima se smrad vode najviše osjeća. Do tada su svi koji su htjeli otkriti uzrok zagađenja izbjegavali dizati pod i cijevi su čupali samo iz zidova. Pogrešno, smatra Željko. Nakon što je majstor na njegov zahtjev probio beton u jednoj kupaonici te izvrnuo odvaljeni komad, stanom se proširio smrad poput onog u rafinerijama koje ne drže do ekoloških normi. “Ovakvu izolaciju još nisam vidio. Žitka je, ljepljiva i mekana, a morala bi biti kruta i bez mirisa”, primijetio je tada Željko. Prema originalnom projektu, vodovodne cijevi i podna izolacija trebale su biti odvojene stiroporom i dopunski folijom, ali u kupaonici ih nije bilo. Izolacija se inače premazuje u dva sloja. Očito je da onaj tko je izvodio radove nije pričekao da se osuši.

Mišljenje o mogućem pronalasku uzroka zagađenja vode zatraženo je i od toksikologa Franje Plavšića. On smatra kako je moguće da su lake molekule etilena, ksilena i drugih spojeva prodrle kroz cijevi jer proces sušenja izolacijske smjese nije bio završen, a cijevi su bile u neposrednom doticaju. Bitumen nije mogao prodrijeti kroz plastiku jer se sastoji od teških molekula pa stručnjaci tek trebaju dokazati da su vodu zagadile one tvari koje su plastične cijevi upile, objasnio je Plavšić. Kao primjer naveo je da se pri rukovanju otapalima upotrebljava više od 20 vrsta zaštitnih rukavica jer svaka drukčije reagira na neku od kemikalija jer je poznato da se guma otapa u benzinu.Ubrzo je stigla policija, a potom i ekipa za očevid. U smrdljivom hodniku i kupaonici bilo je teško izdržati više od 15-ak minuta. “Uzeli smo sve uzorke, a kroz tjedan dana predstavit ćemo kompletne nalaze”, ističe Željko. Stanari su presretni. Žarko Željko je za njih heroj. Taj otac dvoje djece, sa 18-godišnjim stažom sudskog vještaka, zadovoljan je otkrićem, ali ne misli da je zbog toga zaslužio svojih “15 minuta slave”. “Bio sam anoniman prije Vrbana, a anoniman ću i ostati”, kaže Žarko. Tko će sada kada je otkriven uzrok odgovarati, još se ne zna. Odvjetnica stanara podići će privatnu tužbu protiv svih koji su zatajili, vjerojatno će zatražiti i postupak obnove dobivanja uporabne dozvole. Tko će stanarima sanirati stanove i cijevi, tek će se vidjeti, ali prema svemu sudeći, taj će posao biti prepušten njima, dok će izvođač radova, ako se donese takva odluka, tek refundirati novčana sredstva.