Austrija ispraća rekordnu zimsku sezonu. Od turizma su u samo su u tri mjeseca uprihodili pet milijardi eura, 10,5 posto više nego u istom razdoblju prošle godine (studeni-siječanj), dok je Hrvatska za cijelu lanjsku turističku godinu zabilježila 7 milijardi eura prihoda, uz predviđanja od tri do pet posto porasta u ovoj godini. I bez mora, Austrija je druga u svijetu po konkurentnosti turizma i putovanja, a najkonkurentnija u 2008. godini je Švicarska. Konkurentniji turizam od hrvatskog imaju i države naših najvjernijih gostiju Češka te Mađarska, koja je i od svog blatnog jezera Balatona napravila unosnu turističku meku. Na ljestvici Svjetskog ekonomskog foruma konkurentnosti u turizmu, na trećem se mjestu pozicionirala Njemačka, inače najjače emitivno tržište EU, koja samo od stranih turističkih dolazaka pretprošle godine uprihodila 32,7 milijardi dolara. Austrijanci su stoljeće i pol dugu tradiciju bavljenja turizmom fokusirali, jasno, na zimski turizam, a glavni prirodni resurs Alpe, s jezerima i šumama, iskoristili gotovo do maksimuma, i to ne samo u zimskim mjesecima. Od 20,2 milijuna stranih turističkih dolazaka, 2006. godine su uprihodili 16,7 milijardi američkih dolara, prema podacima Svjetske turističke organizacije. Udio turizma i putovanja u austrijskom BDP-u lani je bio 6 paosto – 21,6 milijardi američkih dolara – a sektor upošljava 300 tisuća ljudi. Jasno da tajna konkurentnosti nisu tek prirodne ljepote, niti toplo more, već kvaliteta ponude i usluge, angažman države u kojoj je, kao u slučaju Austrije, turizam prva izvozna grana. Upravljanje destinacijom očito su apsolvirali, a važnost destinacijskog menadžmenta u nas se tek prepoznaje. Austrijanci, primjerice, u ponudu uključuju sve raspoložive resurse s naglaskom na sport i rekreaciju, upakiraju sve to u proizvod i papreno ga naplate.

Zbog toga su na dnu ljestvice WEF-a po cjenovnoj konkurentnosti. Nije sve niti u samom jurcanju po skijalištima, pa se može zaigrati golf na snijegu, trčati na skijama i igrati nogomet ili hokej na zaleđenom jezeru, penjati zaleđenim slapovima. Posebno su razvili wellness ponudu i iskoristili termalne vode. Ne mora čak sve biti niti autohtono – ovih dana u Korušku mame na skijanje, ističući i žestoke tulume s polunagim kubanskim plesačicama na snijegu uz potoke Cuba Libre i drugih koktela. A kad snijeg okopni, zelene padine Alpa preplaviti će biciklisti, šetači, jahači, ljubitelji wellnessa… Bitan u cijeloj priči je i Beč, svjetska metropola kulture koja godišnje ugosti i po 3,5 milijuna turista. Inače, prema analizi Svjetskog turističkog foruma, temeljenoj na javno dostupnim izvorima i anketama vodećih gospodarstvenika, imaju najkvalitetniju turističku infrastrukturu u čemu su pretekli čak i Švicarsku s najjačom hotelskom tradicijom. Visoko su ocijenjeni i čistoća, okoliš, prometna povezanost, edukacija turitičkog osoblja. Švicarska je odličan primjer kako za popularnost i prepoznatljivost u svjetskim razmjerima ne treba biti velik, niti specijalan. Tradicionalnu gospodarsku i političku neutralnost, poslovičnu točnost i predanost poslu, pretočili su i u turizam. Brižno čuvana priroda, kao i nacionalna baština, planinski i adrenalinski turizam, bogata gastronomija, najsuvremenije opremljena skijališta, profesionalnost i ljubaznost, odgovor su i za najzahtjevnijeg gosta. Imaju jasan cilj što žele od turizma i znaju to utržiti. Najelitnije skijaške resorte Švicarske, poput Zermatta i St. Moritza, ove su godine, primjerice, preplavili “bezobrazno” bogati Rusi koji bjesomučno troše i za cijenu ne pitaju. Švicarci im to velikodušno i omogućuju – i na 2,5 tisuće metara nadmorske visine nude im kavijar, tartufe, prvoklasne ribe i druge delicije pristigle iz svih krajeva svijeta, pa i Guccijeve sanjke po cijeni od 4700 švicarskih franaka.

Prema podacima švicarske turističke organizacije, Rusi u njihovoj zemlji prosječno troše 430 franaka dnevno, dvostruko više od njemačkih gostiju. I ne čudi što su Švicarci počeli učiti i ruski. Prema analizi WEF-a, Švicarci visoko kotiraju također u kvaliteti turističke infrastrukture, čistoći, sigurnosti, ali i održivom razvoju, kulturnom naslijeđu, edukaciji kadra, te prioritetnom odnosu državne politike prema industriji turizma i putovanja. Udio turizma u švicarskom BDP-u lani je bio 6,3 posto, gotovo 26 milijardi američkih dolara, a turizam upošljava 361 tisuću ljudi. Od 7,8 milijuna stranih turističkih dolazaka, 2006. godine uprihodili su 11,8 milijardi dolara. Udio turizma u BDP-u najkonkurentnijih turističkih zemalja nije visok. U Njemačkoj je, primjerice, lani bio 2,9 posto, Australiji pet, Španjolskoj sedam, Francuskoj četiri posto, Britaniji 3,4 posto, SAD-u 3,8 posto, i dugoročno se ne predviđaju visoke stope rasta njegova udjela. S druge strane, stručnjaci upozoravaju kako se u nas turistički prihodi opasno približavaju 25-postotnom udjelu u bruto domaćem proizvodu, što bi nas moglo svrstati u red karipskih i državica u Indijskom oceanu koje žive i ovise o turizmu. Zbog prevelikog oslanjanja na turizam kao jedinu izvoznu djelatnost gospodarstvo države čini vrlo ranjivim na geopolitičke šokove, tako i na gospodarske recesije na emitivnim tržištima.

Hrvatska ne koristi kontinentalne kapacitete

Po konkurentnosti od turizma i putovanja Hrvatska je u ovoj godini zauzela 34. mjesto. Najbolje ocjene dobila je u kategoriji ljudskih resursa, bogatstvu kulturnih i nacionalnih dobara što je ukupno 32.pozicija, dok je na 38. mjestu u kategoriji poslovnog okružja i infrastrukture. Znatno konkurentniji turizam od hrvatskog ima i Island koji je odlično utržio svoje gejzire i vilenjake, Finska u koju zbog Djeda Mraza i na skijanje ide i sve više Hrvata, Danska, Irska, Južna Koreja, Norveška, Švedska, Luksemburg, Nizozemska, Estonija… Mnoge i imaju more/ocean, no, bez većeg utjecaja na turističku sliku.