Premda se nedavna vijest o pojavi kravljeg ludila (GSE) i na hrvatskom prostoru (za sada i na sreću) pokazala samo lažnom uzbunom, u konačnici je opet otvorila neke dvojbene situacije. Recimo u vezi sa zbrinjavanjem životinjskog otpada. Kako onoga iz klaonica, tako i uginulih životinja jer je uporaba mesno-koštanog brašna u Hrvatskoj od 2001. godine zabranjena u prehrani stoke. Na domaćem terenu postoji pet kafilerija internog tipa, uglavnom vezanih uz velike proizvođače poput varaždinske Koke ili pazinskog Purisa te jedna otvorena, Agroproteinka iz Sesvetskog Kraljevca. Ona zapošljava oko 80 radnika i upravo završava izgradnju novog, suvremenog pogona koji će, prema najavi direktora Ivice Grlića Radmana, biti otvoren u svibnju.

Biofiltar od 800.000 eura
Direktor Agroproteinke podsjeća na tradiciju dugu pola stoljeća, kad su bili dio mesne industrije Sljeme. Iako su i na postojećem objektu tehnološki postupak prilagodili eko-standardima (jedini među prerađivačima imaju ugrađen biofilter, što ih je prije dvije godine stajalo više od 800.000 eura), mesno-koštano brašno iz novog pogona bit će kakvoće koja dopušta plasman i na zahtjevno EU tržište, a namijenjeno je za proizvodnju hrane za kućne ljubimce. Gradnja novog objekta, s godišnjim kapacitetom prerade 35.000 tona životinjskog otpada, Agroproteinku će stajati tri milijuna eura. Nakon što krene u funkciju tvrtka će na godinu moći ukupno preraditi oko 110.000 tona otpada. Hoće li to doista i uspjeti, ovisi o mnogo čimbenika. Najmanje o njima, naglašava direktor Grlić Radman. U Hrvatskoj su registrirane 183 klaonice za papkare te 77 za perad. Agroproteinka se otpadom opskrbljuje uglavnom iz nekoliko velikih klaonica. Najvišu razinu kontroliranog klanja i zbrinjavanja otpada dostigla je peradarska industrija. PIK Vrbovec zatvorio je svoju kafileriju i otpad usmjerava Agroproteinki, gdje su lani preradili više od 52 tisuće tona životinjskog otpada. U toj količini 13 posto bile su uginule životinje, ostalo je stiglo iz klaonica. “Kod nas je još uvijek veći problem od prerade prikupljanje životinjskog otpada”, tvrdi Grlić Radman te dodaje kako su po broju kontejnera, napunjenih mesno-koštanim brašnom, najveći izvoznik u Luci Rijeka. Brašno plasiraju u nekoliko dalekoistočnih zemalja, najviše u Indoneziju i Bangladeš gdje se taj pripravak koristi u marikulturi, za prehranu peradi te kao gnojivo. Kada je 2001. u Hrvatskoj za prehranu stoke zabranjeno mesno-koštano brašno, Agroproteinka nije imala iskustava u izvozu, prisjeća se ponosan što su u kratkom razdoblju uspješno svladali sve zavrzlame i postigli da glavnina proizvodnje odlazi preko granice.

Izvoz spašava državu
Da je prikupljenje životinjskog otpada daleko veći problem od prerade ilustriraju i podaci Državnog zavoda za statistiku. Iz lanjskih podataka DZS-a iščitali smo da je u klaonicama obrađena 137,1 tisuća tona (25,5 goveda, 0,5 ovaca, 47,9 svinja i 63,2 peradi), dok je Agroprotehnika preradila 52.032 tone životinjskog otpada. Struka kaže: 25 posto težine svakog grla stoke je otpad. Dakle, da se poštuju načela struke, lani je trebalo biti prerađeno manje od 40.000 tona. Ali to je posebna tema, u vezi s crnim klaoničkim tržištem, koja ovih dana trese Hrvatsku. “Uhodanim izvozom zbrinjavamo velike količine proizvoda čija uporaba kod nas nije dopuštena, i to bez troška skladištenja, a država je uz to oslobođena plaćanja subvencija za njegovo suspaljivanje”, objašnjava direktor Agroproteinke. Podsjeća, nakon uvođenja zabrane uporabe brašna u ishrani stoke, državnom su proračunu uštedjeli oko 17 milijuna kuna. Toliko je država trebala platiti za suspaljivanje brašna, a nije zbog izvoza. Nedavne medijske napise o “zalutalim” količinama mesno-koštanog brašna Ivica Grlić Radman izričito opovrgava. “Kamo sreće da su pod tako strogim režimom inspekcije i neki drugi sektori”, kaže direktor Agroproteinke te dodaje da inspekcija, od preuzimanja otpada u klaonici do izvoza brašna, cjelovit proces nadzire čak pet puta.

Opskrba nizozemskih proizvođača

S uvedenim ISO 9001:2000, HACCP i GPM standardima tvrtka prezentira svoj sustav kvalitete omogućujući jednostavnu provjeru, kako od nadležnih institucija, tako i od kupaca, kaže direktor Grlić Radman te ističe da su upisani i na QC listu stalnih dobavljača nizozemskih proizvođača stočne hrane.

Izvoz i suspaljivanje

Tijekom pet godina, od uvođenja zabrane mesno-koštanog brašna u prehrani stoke 2001. godine, u cementari Koromačno suspaljeno je 11.423 tone, dok je u izvoz, preko Agroproteinke i još nekih tvrtki, otišlo 42.561 tona. Kroz spomenuto razdoblje padao je udjel suspaljenog brašna, lani na samo 262 tone dok je u izvoz otpremljeno 12.109 tona. Na kraju 2005. na lageru u Agroproteinki bilo je još 473 tone brašna.

Potvrda izvrsnosti

Partner koji pokreće razvoj i raste zajedno s hrvatskim gospodarstvom

Intervju

Kabeli su postali strateška osnova energetske i digitalne budućnosti Europe