Završni računi za proteklu godinu koje je ovih dana obradilo Vladino povjerenstvo za praćenje bolničkih troškova pokazalo je da je dospjeli dug hrvatskih bolnica dobavljačima s krajem prošle godine bio na oko 2,5 milijarde kuna. Podaci nikog posebno nisu iznenadili jer opće je poznato da su rashodi hrvatskog zdravstva na godišnoj razini između dvije i tri milijarde veći od prihoda, odnosno sredstava koji se na račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje uplaćuju iz proračuna. Još jednom dobavljači lijekova nekoliko će puta posjetiti Ksaver, država će nakon pet, šest sastanaka popustiti i provest će se sanacija, krpanje dospjelog duga kako bi se život kako tako mogao nastaviti, a bolnice i ljekarne dobiti lijekove za svoje pacijente. S drugim dobavljačima već se nekako prebija, dogovara, ugovara, kad dođe voda do grla dižu se krediti, izdaju mjenice, i tako kupuje vrijeme. Bit će isto tako i ove godine, jer je HZZO iz proračuna dobio još i manje nego lani. Pritom je najteža situacija u bolnicama čiji su osnivači odnosno vlasnici županije koje su s jedne strane dužne osigurati funkcioniranje svojih zdravstvenih ustanova, no pritom nemaju odriješene ruke provoditi strateške promjene koje bi mogle zaustaviti generiranje dugova, što ih najviše frustrira.

Privatizacija
Da bi popunile zdravstvene proračune i sanirale dugove dobavljačima koji se gomilaju godinama, mnoge srednjeeuropske i zemlje jugoistočne Europe u posljednjih nekoliko godina pribjegavaju privatizaciji državnih bolnica odnosno zdravstvenih usluga, uz manje ili više političke sloge i uspjeha. U biznis se polako uključuju investicijski fondovi i osiguravateljske kuće, a cilj je postići da sve strane budu maksimalno zadovoljene. Država više ne mora u tolikoj mjeri ulagati u sektor koji je iz godine u godinu sve skuplji, zbog uvođenja sve suvremenije opreme, sve brojnijih metoda liječenja, većeg broja kroničnih bolesnika i dužeg životnog vijeka. Privatni investitori interes nalaze u tome da putem javno privatnog partnerstva, ulaskom u koncesije, najmom kapaciteta državnih ustanova štede na ulaganju u zemljišta, projektiranje, izgradnju objekata, a uslugu ionako naplaćuju od državnih ili privatnih osiguravatelja ili u mnogim slučajevima izravno od pacijenata. Pacijenti imaju kvalitetniju i bržu uslugu po istoj cijeni, smanjuju se liste čekanja, medicinsko osoblje bolje je plaćeno, odnosno motivirano, što dugoročno znači veći interes za ulazak u liječničku struku koja je desetkovana i stoga vrlo tražena. Ni hrvatsko zdravstvo, a ta svijest još uvijek prilično polako sazrijeva i kod političara i korisnika sustava, neće moći još dugo ovisiti o proračunu. Privatizacija dijela sustava, odnosno stavljanje dijela sustava na tržište vrlo djelotvorno može riješiti problem, i to bez ugrožavanja prava pacijenata. Država je deklarativno za to i u proteklih nekoliko godina realizirani su projekti koji to potvrđuju, no dijelom zbog inercije i nerazvijenosti samog sustava, nedostatka znanja i političke volje još su brojni kapaciteti neiskorišteni. Gotovo sve bolnice u Hrvatskoj imaju višak kreveta za smještaj bolesnika i članova njihovih obitelji, odnosno prostor koji ugovorno nije vezan uz HZZO. Dakle, bolnice mogu vlastitim sredstvima ili uz pomoć privatnih osiguravatelja urediti poseban dio za veći standard smještaja, pružati usluge izvan radnog vremena ili čak zapošljavati nove stručnjake za potrebe dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Treba doduše priznati da je problem nedoatatka kadrova u hrvatskom zdravstvu velik i bit će još naglašeniji jer zdravstveni djelatnici emigriraju ili stare, a sve je manje studenata medicine. Privatizacija dijalize na Svetom Duhu jedan je od prvih primjera u hrvatskim bolnicama koja je pokazala da recept javno privatnog partnerstva dobro funkcionira.

Zahvaljujući privatnom ulaganju tvrtke Euromedic International zapušten odjel hemodijalize pretvoren je u vrhunski centar za dijalizu koji pruža bržu i kvalitetniju uslugu, može primiti više pacijenata koji zapravo ne osjete da su u privatnoj ustanovi, jer uslugu, kao i ranije, plaća HZZO. Najnoviji projekt s istom tvrtkom ostvaren je u općoj bolnici Gospić čiji je ravnatelj aktualni ministar zdravstva Darko Milinović, a novi Centar za hemodijalizu u Gospiću za tamošnje pacijente predstavlja ogromno olakšanje jer su po istu u slugu ranije neki i svakodnevno putovali u susjedne gradove. Vrijednost investicije Euromedica u OB Gospić je oko 1,2 milijuna eura. Centar ima kapacitet od osam jedinica za hemodijalizu koje rade u dvije smjene. Model javnog privatnog partnerstva osmišljen je tako da Poliklinika IDC (dio tvrtke Euromedic International) investira sredstva neophodna za opremanje centra, dok HZZO plaća za pruženu uslugu hemodijalize, kao i svakom drugom centru u sustavu zdravstvene zaštite. Osim u izgradnju i opremanje, investitor ulaže i u stručno osposobljavanje kadrova zaposlenih u medicinskim centrima. Među zanimljivijim primjerima u kojima privatni kapital može ne samo osigurati dodatni prihod bolnici, već raditi i u korist turizma, projekt je hotela s pet zvjezdica kojeg u suradnji s hotelijerima razvija opća bolnica Dubrovnik. Ona će preuređenjem neiskorištenog prostora čitav jedan kat uskoro pretvoriti u bolničke apartmane potpuno nalik apartmanima hotela s pet zvjezdica. Dubrovačka bolnica pod vodstvom bivšeg ministra zdravstva Andre Vlahušića uvela je također i dodatne usluge sistematskih pregleda za putnike sve brojnijih cruisera koji posjećuju Dubrovnik. Sklapanjem ugovora s brodarskim kompanijama nude se i sve druge medicinske usluge koje bolnica naplaćuje po cijenama koje su u usporedbi s američkim i europskim barem dvostruko niže.

Zabok
Dobar mamac za privatni kapital, šuška se u zdravstvenim krugovima, mogla bi biti Opća bolnica Zabok, trenutno jedan od ozbiljnijih problema Krapinsko-zagorske županije. Naime, nakon tri godine izgradnje upravo je dovršena nova bolnica u koju je započela selidba s bivših čak sedam lokacija na kojima je zabočka bolnica ranije funkcionirala. Izgradnju bolnice popola su financirale država i županija i nastalo je impozantno zdanje koje bi, ako se nešto ne promijeni, moglo postati prava bolnica duhova. Za normalno funkcioniranje bolnice i ostvarivanje zacrtanog plana, naime, bolnici nedostaje čak sedamdeset djelatnika i bar 40 milijuna kuna za nabavku opreme. Nova bolnica se prostire na 33 tisuće kvadrata, trebala bi imati preko 300 kreveta, a pored postojećih odjela kirurgije, interne, ginekologije, porodništva i neurologije trebala bi dobiti i odjel za djecu te odjel za hemodijalize. No dječji odjel, primjerice, još će neko vrijeme biti prazan jer nema kadra. Zaboku treba minimalno još trideset medicinskih sestara, pet viših sestara i deset specijalista, pedijatara, radiologa, internista, kirurga i anesteziologa. Zanimljiva je priča koja prati izgradnju nove bolnice, a ide u prilog tome da je privatni sektor liječnicima znatno atraktivniji od javnog. Naime, priča se da je ideja bivšeg ministra zdravstva Nevena Ljubičića bila da se Zabok pretvori u centar za ortopediju, što ne bi bilo loše obzirom na blizinu toplica. Točnije, ideja je bila da se u Zabok sa zagrebačke Šalate preseli Klinika za ortopediju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Iako bi svi zaposlenici zadržali status, ideja je dočekana na nož i zapravo srezana u korijenu, a zanimljivo je da su navodno oni isti liječnici koji su Zabok odbijali zbog udaljenosti prihvatili ponudu njihovog kolege, ortopeda Nikole Čička koji u Krapinskim toplicama za nekoliko tjedana otvara najveću privatnu Kliniku za ortopediju u Hrvatskoj. “Akromion” je prva bolnica u Hrvatskoj koju financijski podupire jedan private equity fond, odnosno Škegrin Questus koji je većinski vlasnik, a četiri liječnika ortopeda su manjinski vlasnici bolnice. Ukupna vrijednost investicije iznosi preko 6 milijune eura, a bolnica se prostire na oko 1.500 kvadrata. Akromion je dobar primjer javno privatnog partnerstva, s obzirom da je zgrada bolnice iznajmljena od Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice i posve je rekonstruirana, s tim da je kompletno izgrađen operacijski blok s tri operacijske sale i sobom za buđenje. Bolnica će zapošljavati 39 ljudi koji će, kako doznaje Poslovni dnevnik od osnivača bolnice, pružati sve medicinske usluge iz područja ortopedije i traumatologije. Nakon operacije, pacijentima je osigurana rehabilitacija u Krapinskim Toplicama. Važno je da će se u bolnici usluge plaćati pojedinačno, ali se kapaciteti mogu koristiti i za liječenja koja će pokrivati HZZO, što se svakako može i očekivati.