Dječjoj pravobraniteljici Mili Jelavić je prekipjelo. Sazvala je novinare da im kaže kako joj je više dosta takvog tretmana djece u medijima, kako ne poštuju ni etički minimum, kako je zgrožena medijskim izvještavanjem o samoubojstvima djece i mladih. I to je bilo to. Većina hrvatskih medija doista već duže vrijeme ne poštuje pravila struke, pa ni osnove novinarske etike kada izvještavaju o tragedijama djece. Vrlo često u izvještavanju o nekoj nesreći djeteta intervjuiraju vršnjake osnovnoškolce koji u kameru komentiraju tragičan slučaj i njegovu pozadinu. Naravno da pritom nemaju dopuštenje roditelja jer im zapravo u Hrvatskoj ono ni ne treba. Hrvatska je nažalost zemlja u kojoj je većina roditelja ponosna što im je dijete na televiziji, bez obzira na kontekst, pa će se idući dan moći pohvaliti kolegama na poslu. Ako već oni ne razmišljaju o zaštiti svog djeteta, trebala bi to činiti dječja pravobraniteljica. Posljednjih je dana bilo doista mučno pratiti informativne emisije koje su bile prepune dječjih tragedija, a izvjestitelji su se trudili da im svaka nova rečenica bude strašnija od prethodne. Na zaštitu identiteta žrtava malo tko pomišlja, a gotovo se nitko ne bavi društvenim problemima koji se skrivaju iza pojedinačnih tragičnih slučajeva. Iako je situacija ravna katastrofi i to već duže vrijeme, pravobraniteljica posegne tek za javnim prosvjedom. Pozvala je novinare da im se izjada i zahvalila im se na pažnji. Ako je to krajnji domet instituta dječjeg pravobranitelja država bi ozbiljno trebala porazmisliti o njegovom zatvaranju. A čini se da doista jest. Jer aktualna dječja pravobraniteljica dosad je iskušavala druge metode, zvala, molila, kumila, nagovarala. Zanimljiv je bio pokušaj da sazove glavne urednike hrvatskih medija i s njima pokuša naći rješenje ovog problema. Odazvao se tek jedan urednik internetskog portala i nekoliko novinara. Možda je vrijeme da posegne za metodama svoje prethodnice Ljubice Matijević Vrsaljko koja je uspjela isposlovati promjene. Doduše, te promjene i nisu imale previše smisla, no pokazale su da se može utjecati. Ona je još 2004. godine, u prvoj sezoni prikazivanja Big Brothera uputila formalni prigovor Vijeću za elektroničke medije zbog vrijeđanja dostojanstva čovjeka, pušenja cigareta i pijenja alkohola u programu koji se emitira uživo. Da li zbog toga što se njena inicijativa dopala žestokom borcu protiv pušača Andriji Hebrangu ili zbog nečeg drugog, Vijeće je uskoro zaprijetilo, a RTL zabranio sudionicima tog showa da puše kada se emitira uživo, osigurao im “sat privatnosti” u kojem ih kamere ne snimaju, a kasnije su i psovke utišavali. Iako je na prvu loptu prijava izazivala podsmjeh, ona je zapravo uvela neke standarde na koje su ubuduće sve televizije obraćale više pažnje. Pa ako je dim cigarete bio razlog za ozbiljnu reakciju institucija, onda je i sada trenutak za sličnu akciju koju bi opet mogla potaknuti upravo dječja pravobraniteljica.

Dobitnici

Željko Markota
Direktor tvrtke Markot.tel dobio je prvu tužbu protiv T-HT-a vrijednu 300 tisuća kuna koja se vuče još od 1992. godine. Željko Markota sada se nada da bi mogao dobiti i neke druge tužbe, prvenstveno onu tešku 52,9 milijuna kuna iz 2002. godine. Markot.tel tužio je T-HT zato što ih je navodno diskriminirao u odnosu na druge tvrtke.

Hillary Clinton
Prije desetak dana nekadašnja Prva dama bila je praktički otpisana iz utrke za predsjedničkog kandidata Demokratske stranke, ali ju je trijumf u Teksasu i Ohiu vratio u utrku. Omjer delegata na konvenciji smanjen je u odnosu na Baracka Obamu.

Gubitnici

Željko Čović
Pojačale su se glasine o odlasku predsjednika Uprave i glavnog izvršnog direktora Plive u drugom kvartalu. Navodno je riječ o odstupanju koje je unaprijed dogovoreno s Barrom, međutim, Čović i ljudi iz njegova bliskog okruženja tvrde da ta najava nije točna.

Ana Knežević
Čelnica SSSH-a naišla je na otpor drugih sindikalnih središnjica u vezi najavljenog velikog prosvjeda. Iako je isprva planirala samo ona govoriti, “izašla je drugima u susret” zatraživši 25 tisuća kuna za tri minute govora.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe