Moussa Deme smijehom je popratio pomisao da bi Francuska mogla izabrati nekoga poput Baracka Obame na političku dužnost. “U Francuskoj? Nikad!”, kaže ovaj 22-godišnji student rođen u Senegalu dok se vraća s posla u restoranu u Parizu. “U Francuskoj je crncu nemoguće biti čak i gradonačelnik. Misle da je dovoljno da smo u nogometnoj reprezentaciji.”Uspon Baracka Obame do pozicije naizglednijeg demokratskoj kandidata za predsjednika SAD-a služi kao uzor Francuskoj koja se priprema za izbor gradonačelnika u 36 tisuća gradova i općina. Dok treća ekonomija na svijetu ima najveću populaciju subsaharskih i sjevernoafričkih imigranata i njihovih nasljednika, nema ni jednog crnca ili Arapina u državnoj administaciji, kaže Adil Jazouli, sociolog i savjetnik vladine komisije za urbani razvoj. Imigranti iz prvog ili drugog koljena nemaju ni jednog zastupnika u Narodnoj skupštini Francuske. “Francuski politički sustav je arhaičan”, kaže Jazouli. “U biznisu, sportu, glazbi, zabavi možete pronaći raznolikost Francuske. Ali ne u politici.” Držeći se “republikanskog” principa, Francuska ne pravi razliku među svojim građanima po rasi, religiji ili etničkoj pripadnosti. Pa ipak, manjinska zastupljenost u političkom životu ostaje nedosanjani san. “Nažalost, Francuska nije ni blizu”, kaže Chris Simakala, 32-godišnji crni Francuz koji podučava ekonomiju. “Ni sutra ni prekosutra.” Valja istaknuti da je francusko iskustvo s neeuropskim doseljenicima relativno svježe. U posljednjih 200 godina primila je više useljenika od bilo koje europske države. Dok su u 19. stoljeću imigranti dolazili iz Italije, Španjolske, Portugala i Belgije, od 1950-ih useljavaju se uglavnom crnci i Arapi iz Alžira, Maroka i subsaharske Afrike. Zemlja je imala crnog gradonačelnika 1989. godine: Kofija Yamgnanea iz Toga izabran je u malom, bjelačkom selu Saint Coulitz u Bretanji. I francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je u kampanji pozivao na strože kriterije za imigrante kao i za “pozitivnu diskriminaciju” podređenih stanovnika, dodijelio je nekoliko važnih funkcija u administraciji osobama arapskog i afričkog porijekla, uključujući i Rachidu Dati, ministricu pravosuđa, čiji su roditelji rođeni u sjevernoj Africi.

Dati je sada kandidat Sarkozyjeve stranke za gradonačelnicu pariškog otmjenog 7. distrikta. Drugi manjinski kandidati koji se uključuju u predizbornu kampanju uključuju Nordine Nachitu, također iz Sarkozyjeve stranke, koja se natječe za gradonačelnicu Creila, sjevernoistočno od Pariza. Međutim, Francuska mora još mnogo raditi na integraciji imigranata u politički život, kaže Natalie Sombie, 30-godišnja učiteljica karipskih korijena. Proći će još dosta vremena prije nego što zemlja prihvati crnca kao predsjedničkog kandidata. “Dok Francuska ne preispita svoju kolonijalnu povijest, neće se moći uhvatiti u koštac s imigrantima”, kaže ona. “Mi znamo to. Živimo to svakoga dana.”Obamina prošlost – sin afričkog oca i bijele majke, prve četiri godine proveo je u Indoneziji i rane političke godine kao društveni aktivist u Chicagu – zadivila je mnoge u Francuskoj. Većina putnika podzemne željeznice radnim danom odlazi na posao ili na fakultetska predavanja. Za neke od njih, Amerika se čini dalekim, drugačijim mjestom; pa ipak pozorno prate vijesti iz predsjedničke kampanje. Deme, student iz Senegala, prati zadnje vijesti “zbog Obame, naravno”. “Ako on bude izabran, predstavljat će čitavu zajednicu.” Politički izbori s druge strane Atlantika potiču usporedbe s francuskim izborima. “Ovdje je to mnogo zatvorenije”, kaže Eric Smith iz Gvajane. “Doista je od revolucionalnog značaja da je crnac došao tako daleko”, kaže Simakala, profesor ekonomije. “Njegov izbor značio bi da će barijere i predrasude mogle pasti i u Francuskoj.” Sociolog Jazouli slaže se s time. “Ako crnac u Americi može otvoriti vrata, otvorit će ih i za ostale. Uglavnom, što se dogodi u Americi, dogodit će se deset godina kasnije u Francuskoj”, dodao je uz zaključak kako su Francuzi lani izabrali predsjednika koji je sin mađarskog imigranta: Sarkozyja.