Njemačka je usred međunarodne krize: doduše, zemlja koja uzbuđuje duhove u Berlinu broji jedva nešto više od 35 tisuća stanovnika – dakle i manje nego zagrebačka Dubrava, a od 19 stoljeća nema ni vojsku. Ali nakon direktora Njemačkih pošta Zumwinkela i ove srijede su istražitelji pokucali na vrata još jednog njemačkog uglednika koji je očito svoj imutak sakrio u Kneževinu Lihtenštajn. Da stvar bude još pikantnija, riječ je o Karl-Michael Betzlu, povjereniku savezne pokrajne Bavarske upravo za – zaštitu osobnih podataka. On je već dao ostavku jer osobni podaci koji su dospjeli u ruke poreznih istražitelja, jasno govore kako je i on od onih koji su svoj imutak prenijeli u Lihtenštajn kako bi ga sakrili od poreznika. Izjave sa obje strane već su postale veoma oštre. Predsjednik njemačkih socijaldemokrata Beck je izjavio: Mislim da bi se Lihtenštajn trebalo upozoriti da se ponaša kao što je uobičajeno u pristojnim državama i da se prikloni normalnim pravilima igre koje vode otkrivanju protuzakonitih aktivnosti. Potpredsjednik vlade Lihtenštajna i ministar pravosuđa Klaus Tschütscher uzvraća: Osobito izjava predsjednika SPD-a koji prijestolonasljedniku i ministru pravosuđa prigovara nedostatak civilizacijske razine – to baš nije sjajno primljeno u našoj zemlji. Dobio sam mnogo poruka u tom smislu jer takav njemački teutonski riječnik ne cijeni baš osobito u Liechtensteinu. Ipak je objavljeno je kako će vlada Kneževine promijeniti svoj Zakon o zakladama koji je do sada pružao idealno utočište za bjegunce od poreza. Kako bi se sačuvao obraz Lihtenštajna, dodano je i kako se o promjeni ovog zakona razgovara već dvije godine, ali kako će se sada malo požuriti sa njegovom reformom. Koliko god da se Berlin ljuti zbog milijardi koje su Nijemci sakrili u Lihtenštajn, toliko se i Vaduz ljuti što su podaci banke Liechtensteina o vlasnicima novca iz Njemačke uopće dospjeli u ruke njemačkih istražitelja. Neki mediji nagađaju o konkretnoj osobi koja je bila zaposlena u banci LGT i koja je možda dostavila tajne podatke banke, ali osoba o kojoj piše Handelsbwlatt je napustila tu banku još 2003. Podaci koje su, preko njemačke obavještajne službe dospjeli u ruke njemačkim poreznicima navodno sežu sve do 2005 – dakle ta konkretna osoba vjerojatno ipak nije izvor koja je Nijemcima prodala podatke o bjeguncima od poreznika za gotovo 5 milijuna eura.

S druge strane, Lihtenštajn osobito ljuti upletenost Njemačke obavještajne službe BND. Ona je doduše već na prvi razgovor sa doušnikom dovela i poreznike, ali prijestolonasljednik Alois von und zu Liechtenstein pita: “Smije li jedna država prikupljati takve podatke iako krši zakone prijateljske zemlje i vjerojatno i zakone vlastite države?” Žaoka je usmjerena protiv njemačkog ministra financija, socijaldemokrata Steinmeiera koji je od početka znao za istragu protiv utajivača. Zato je i odgovorio predsjednik Kluba zastupnika te stranke Struck: “Ti prigovori su apsurdni. Radi se o tome da smo dobili podatke o dijelovima organiziranog kriminala i za to je nadležna i Njemačka obavještajna služba.” Sićušna zemlja na granici između Austrije i Švicarske je već i po svom međunarodnom statusu upravo idealna za bjegunce od poreznika: s jedne strane je u monetarnoj uniji sa Švicarskom i tijekom II. svjetskog rata nije bila daleko od toga da postane još jednim kantonom. S druge, tek je propao referendum u Švicarskoj o pristupanju Europskoj gospodarskoj zajednici Lihtenštajnu pružio idealnu poziciju: jer taj je referendum u Kneževini prošao i ona je načelno članica Zajednice – ali kao neutralna država, ne i Unije. Praktično to pak znači zajamčen slobodan promet ljudi, roba – i kapitala, iz Lihtenštajna u EU i obratno. Kad je riječ o slobodnom prometu ljudi, Lihtenštajnu je zbog svojih geografskih dimenzija gdje se u poslijepodnevnoj laganoj šetnji može obići od sjevera pa do juga i od istoka do zapada, odobren poseban status: dok ostale zemlje Europe ne smiju spriječiti useljenje drugih Europljana, Lihtenštajn dodjeljuje ukupno 64 boravišne dozvole – godišnje!
(DW)