U trenutku osnivanja Klastera male brodogradnje krajem rujna prošle godine, u članstvo je pristupila 21 tvrtka od kojih 13 proizvođača plovila, a već danas nepunih pet mjeseci kasnije, Klaster ima 30 članova, što svjedoči o zanimanju malih brodograditelja i proizvođača opreme za brodice za zajedničko istupanje na tržištu. Mali brodograditelji su shvatili da jedino okrupnjivanjem mogu konkurirati europskim proizvođačima malih brodova koji zapošljavaju gotovo 300 tisuća radnika. No obzirom da je hrvatsko tržište malo i da se na njemu pojavljuju zastupstva gotovo svih vodećih svjetskih proizvođača, konkurencija na domaćem tržištu jednaka je onoj na inozemnom.

Zavidni rezultati
‘Klaster male brodogradnje se prvi put predstavio europskoj javnosti na 39. Međunarodnom sajmu brodova i jahti ‘Boot Düsseldorf 2008’ održanom krajem prošlog mjeseca. Za širu europsku javnost hrvatska mala brodogradnja je još uvijek nepoznanica i nastup u Njemačkoj je pridonio približavanju domaćih brodograditelja europskom tržištu. Štand Klastera male brodogradnje bio je iznimno dobro posjećen’, kazao je Ante Jukić koji je od 1. veljače na čelu Klastera. Osim štanda Klastera male brodogradnje, zasebne štandove sa izloženim brodovima imali su AD Boats, AAG Nautika, NCP, Pičuljan, Prinz, Reful i Elan koje međunarodna publika već jako dobro poznaje i visoko cijeni. Mala hrvatska brodogradilišta posljednjih godina postiže zavidne rezultate. Nagli razvoj nautičkog turizma pobuđuje veliko zanimanje za gradnju, popravak i održavanje brodica te brodova za sport i razonodu.Hrvatska trenutačno ima 83 proizvođača plovila za sport i razonodu koji su u prošloj godini proizveli oko 1300 plovila, ostvarivši, prema još nepotpunim podacima, prihod od oko blizu milijardu kuna. Od 83 proizvođača plovila njih 12 su srednja brodogradilišta, koja ostvaruju polovicu prihoda. Zajedno s remontom i servisom u maloj brodogradnji već je oko 140 tvrtki i obrtnika. Mala brodogradnja zapošljava oko dvije tisuće ljudi, što je dvostruko više nego prije pet godina. U svom programu domaći mali brodograditelji imaju sve, od sandolina i pedalina, preko gumenjaka, obiteljskih motornih brodica, jedrilica, do pedesetmetarskih jahti. Hrvatska nautička proizvodnja bilježi stalan rast, čemu sada pridonosi i Klaster male brodogradnje. Klaster će unaprijediti proizvodnju malih škverova te njihov nastup na inozemnom tržištu, a ujedinit će nabavu i sirovinu materijala za proizvodnju, čime će finalni proizvod biti osjetno konkurentniji. Hrvatska je prije petnaestak godina imala samo pet proizvođača plovila za sport i razonodu, a sada su naše brodice po kvaliteti konkurentne plovilima iz najrazvijenijih zemalja Europske unije.

U Hrvatskoj se danas proizvodi sve što je potrebno za opremanje brodica, od motora do visoko vrijednih boja i hladnjaka, a brodograditelji imaju zastupnike u brojnim europskim zemljama i brodove prodaju diljem svijeta. Izvoze u Italiju, Njemačku, Francusku, Rusiju, Bugarsku, Rumunjsku, Maroko, Tunis, Afganistan i Indiju. Splitski AD Boats, Elan iz Obrovca, zadarski SAS Vektor, Grašo, Pičuljan i pulski Heli Yacht osvajaju strana tržišta. Jedrilica Salona 37 koju su izradili u AD Boatsu proglašena je europskim brodom godine na sajmu u Düsseldorfu, a četiri puta zaredom izabrana za ‘Hrvatski brod godine’ u kategoriji jedrilica od 37 do 45 stopa u izboru četrdeset svjetskih i hrvatskih brodograditelja prisutnih na domaćem tržištu, dok ju je američki časopis Sailing World proglasio brodom godine 2007, u kategoriji Cruiser/Racer. Njihove jedrilice zastupljene su na gotovo svim svjetskm tržištima, osim Antarktika, Afrike i Južne Amerike.

Izvoz
U Hrvatskoj se proizvodi više od tisuću plovila godišnje, od čega je, prema podacima Carinske uprave, izvezeno plovila u vrijednosti 26,5 milijuna eura. Europsko tržište malih brodova vrijedno je oko 23 milijarde eura od čega čak 7 milijardi otpada na kupnju novih plovila i na njemu posluje 37.200 tvrtki u kojima je zaposleno 272 tisuće djelatnika. Preko 200 tisuća kupaca najviše kupuje plovila manja od 7,4 metra. Trećinu tržišta zauzima prodaja novih plovila ukupne vrijednosti sedam milijardi eura. Svjetsko nautičko tržištu karakterizira velika stopa rasta i sve veća potražnja za luksuznim brodovima. Hrvatska mala plovila se sve više spominju u nautičkim krugovima kao ‘butik roba’, jer iako su do određene mjere hrvatski mali brodovi i jedrilice serijski proizvod, u većini slučajeva ta plovila se opremaju prema želji kupca, što nije moguće kod velikih proizvođača plovila. Uspjesi plovila izgrađenih u domaćim malim brodogradilištima, poput Salone 37, govore kako je u posljednjih nekoliko godina hrvatska mala brodogradnja dosegla visoki tehnološki nivo proizvodnje, a pritom cjenovno ostala više nego konkurentni. Mali brodograditelji su uspješni, prepoznati i cijenjeni na izvoznom tržištu, a sve su postigli sami, vlastitim radom i ulaganjima, bez državnih subvencija.. Udruga hrvatske nautičke proizvodnje pokretala je to pitanje u nekoliko navrata, čak se obećavalo da će i malim brodograditeljima pripasti dio državnog kolača. Pojedina mala brodogradilišta ušla su u Vladin Program obnove ribarske flote, no inače mala brodogradnja nema državne poticaje. Mala brodogradnja je vrlo perspektivna djelatnost i u budućnosti bi joj moglo nedostajati kadra. Već sada je velika potreba za školovanim, stručnim kadrom, kako srednjoškolskim, tako i onim visokoobrazovanim, koji prati svjetske tijekove te ih primjenjuje i njima prilagođava domaću proizvodnju. Samo je riječki Brodograđevni fakultet osnovao katedru za malu brodogradnju.

Zaštiti drvene brodove kao kulturnu baštinu

Hrvatska je zemlja s najvećom flotom drvenih brodova u Europi, a većina tih brodova u službi je turizma. Mali brodograditelji ostvaruju značajne uspjehe, a to bi trebao biti poticaj da se sačuva i zaštiti povijesna kulturna baština gradnje drvenih brodova. Udruga brodara Adria u više navrata je od Vlade tražila da se u Hrvatskoj donese zakon o drvenom brodu. U udruzi ističu kako bi u Hrvatskoj trebali shvatiti da je drveni brod kulturni proizvod kako su shvatili u Europi, pogotovo Francuzi i Nizozemci. Smatraju da bi država morala subvencionirati održavanje i gradnju drvenih brodova s mnogo većim postotkom od sadašnjih deset posto, koliko se plaća za gradnju trupa broda. Do kraja 18. stoljeća drvo je bilo jedini brodograđevni materijal, a danas je kalafata tek nekoliko i uglavnom su zašli u godine. Već godinama se najavljuje otvaranje škole drvene brodogradnje u Murteru kako bi se kalafatski zanat održao, no do sada se još ništa nije dogodilo. Francuska je prije deset godina shvatila da će izgubiti tradiciju drvene brodogradnje pa su najstarije majstore kalafate proglasili državnim majstorima restauratorima i pod njihovim vodstvom sagradili repliku jednog jedrenjaka iz 19 stoljeća. Također je napravila registar drvenih brodova starijih od pedeset godina i podijelila ih u nekoliko kategorija s obzirom na stupanj podudarnosti s izvornim oblikom. Brodograditelji drvenih brodova traži od Vlade da donese propise za zaštitu drvene brodogradnje jer će kalafatski zanat, dakle proizvodnja drvenih brodova, ako se ništa ne poduzme potpuno iščeznuti. Kalafatski zanat izbačen je iz redovnog školovanja prije četredesetak godina. Nemogućnost školovanja graditelja drvenih brodova i nedovoljna briga mjerodavnih institucija doveli su autohtone drvene brodove kao što su, primjerice, falkuša, guc i pasara na rub izumiranja, što bi bio neprocjenjiv gubitak hrvatskoj kulturnoj baštini. Drvenim brodovima treba dati prednost kod subvencioniranja gradnje, a brodograditelji drvenih brodova smatraju da bi subvencije trebale iznositi najmanje trideset posto od vrijednosti broda.

Traže i značajni popust cijene nadzora Hrvatskog registra brodova te izgradnju i osiguranje zimskih vezova. Zakonom bi se trebalo zaštititi pomorsku kulturnu baštinu od daljnjeg propadanja, ali i otvoriti mogućnosti njezine intenzivnije komercijalizacije. U Europi se, zbog novih propisa, koji se najvećim dijelom odnose na sigurnost plovidbe, polako gasi proizvodnja drvenih brodova. Osnovni problem tih brodova jest taj što, uz teško i skupo održavanje, ne omogućavaju dovoljnu sigurnost putnicima. Kad je riječ o Europskoj uniji, drveni brodovi se proizvode još samo u Italiji i to pojedinačno, a posljednje se vrijeme ne izlažu na velikim nautičkim sajmovima. Turska daje graditeljima drvenih brodova olakšice i stipendira mlade za brodograđevna zanimanja. Zabranila je i uvoz brodova, a svoje prodaje po cijelom svijetu pa i u Hrvatskoj. Broj drvenih brodova na Jadranu premašuje tisuću, tako da se treba izboriti za njihov opstanak, a mogu se koristiti kao izletnički turistički brodovi, atraktivni zbog duge tradicije. Unatoč apelima da se ne dopusti izumiranje tradicije stare nekoliko stotina godina, drvena brodogradnja i dalje stagnira. Uspjesi male brodogradnje trebali bi biti pokazatelj odgovornima kako stari kalafati ne smiju izumrijeti, odnosno da treba sačuvati i zaštititi povijesnu kulturnu baštinu gradnje drvenih brodova prije nego bude prekasno. Rješenje bi bilo oformljavanje krovne udruge koja bi se bavila revitalizacijom drvenog broda, te da drveni brodovi postanu zaštićeni spomenici kulture.

Inovativna platforma

Hrvatska uz Stories transformira hrvatsku premium turističku ponudu

Zahtjevan projekt

Sara iz Dalekovoda ruši predrasude i pomiče granice