Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Hrvatskoj nužno uspostavljanje dobrovoljne pomorske straže

Autor: Tanja Čorak
20. veljača 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Dobrovoljna pomorska straža trebala bi biti neprofitna humanitarna služba javnog karatktera koja ne bi imala mogućnost prisile

Nedavna havarija turskog broda UndAdriatik u hrvatskim teritorijalnim vodama ali i ljetošnji požar na Kornatu vrlo jasno ukazuje na nužnost efikasnijeg usustavljanja procedure u kriznim situacijama na moru. Dok se politička vlast fokusira na status Zerp-a, a Obalna straža još nije uspostavljena, Udruga Hrvatska pomorska straža pokrenula je prije nekoliko godina ideju osnivanja Dobrovoljne pomorske straže.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Labava koordinacija
Riječ je o organizaciji koja bi okupljala ljude različitih profesionalnih portreta prisutne u životu mora, koristeći ga kao svoje dvorište: od ribara, jedriličara, institucija poput Jadranskog pomorskog servisa ili Brodospasa, čija bi flota i ljudi u iznenadnim kriznim situacijama bili na raspolaganju za akcije traganja i spašavanja ili primjerice gašenja požara po priznatim procedurama koje bi bitno uštedile vrijeme – ključan faktor u spašavanju. Bivši saborski zastupnik Tonči Tadić pokušao je uputiti u saborsku proceduru usvajanja prijedlog Zakon o formiranju dobrovoljne obalne straže, koji bi bio i pokriće u organiziranju rada Dobrovoljne pomorske straže u RH, no tada neuspješno. Smatra da bi najjednostavnije bilo Dobrovoljnu pomorsku stražu ustrojiti po ključu ustroja vatrogasaca, a konstrukciju zakona osloniti na onu zakona o vatrogastvu, gdje postoje profesionalne i dobrovoljne postrojbe a u kriznim situacijama rad obiju koordinira se iz jednog centra – vatrogasnog stožera. Zadaće Dobrovoljne pomorske straže, koja bi bila komplementarna profesionalcima Obalne straže, a rad bi trebale financirati lokalne samouprave, bile bi sudjelovanje u akcijama traganja i spašavanja, prijevoz hitnih medicinskih slučajeva na kopno, osiguranje javnih plaža, osiguranje raznih natjecanja na moru i obali, zaštita mora od onečišćenja, zaštita prirodnih i kulturnih bogatstava mora i podmorja Jadrana, izobrazba i obučavanje svojih članova za specijalizirana spašavanja na moru u teškim vremenskim uvjetima, te organiziranje seminara i tečajeva na temu sigurnosti na moru za sve ljubitelje Jadranskog mora. No, u Hrvatskoj ni Obalna straža još uvijek ne egzistira oficijelno, ocjenjuje Tadić, a trenutno djeluje kao labava koordinacija dijela Flote HRM i zrakopolova HRZ, flote Pomorske policije MUP-a RH, te brodova Lučkih kapetanija, temeljem Odluke Vlade RH. “ Ni jedna obalna straža u primjerima drugih zemalja nije ostala samo na profesionalnim postrojbama već je paralelno stvarala dobrovoljne jedinice”,kaže Tadić. Uloga dobrovoljne ili pričuvne straže u prvom redu je sudjelovanje u akcijama traganja i spašavanja na moru, ali i potpora “pravoj” Obalnoj straži u nadzoru i zaštiti morskog prostora pod suverenitetom te pomorske zemlje. U nekim državama je tzv. Pomoćna obalna straža (Coast Guard Auxiliary) doista dio pričuve Obalne straže, kao u Kanadi ili SAD-u. U drugima je Dobrovoljna obalna straža organizacija za spašavanje na moru, sa zasebnim ustrojem, uz potpuno dobrovoljno članstvo i veliko iskustvo, slično Gorskoj službi spašavanja u Hrvatskoj. U Australiji tako djeluje Australska dobrovoljna udruga obalne straže (Australian Volunteer Coast Guard Association), a u Italiji još od 1871. djeluje Salvamento – talijanski sustav spašavanja na moru.

Nedavna havarija turskog broda UndAdriatik u hrvatskim teritorijalnim vodama ali i ljetošnji požar na Kornatu vrlo jasno ukazuje na nužnost efikasnijeg usustavljanja procedure u kriznim situacijama na moru. Dok se politička vlast fokusira na status Zerp-a, a Obalna straža još nije uspostavljena, Udruga Hrvatska pomorska straža pokrenula je prije nekoliko godina ideju osnivanja Dobrovoljne pomorske straže.

Labava koordinacija
Riječ je o organizaciji koja bi okupljala ljude različitih profesionalnih portreta prisutne u životu mora, koristeći ga kao svoje dvorište: od ribara, jedriličara, institucija poput Jadranskog pomorskog servisa ili Brodospasa, čija bi flota i ljudi u iznenadnim kriznim situacijama bili na raspolaganju za akcije traganja i spašavanja ili primjerice gašenja požara po priznatim procedurama koje bi bitno uštedile vrijeme – ključan faktor u spašavanju. Bivši saborski zastupnik Tonči Tadić pokušao je uputiti u saborsku proceduru usvajanja prijedlog Zakon o formiranju dobrovoljne obalne straže, koji bi bio i pokriće u organiziranju rada Dobrovoljne pomorske straže u RH, no tada neuspješno. Smatra da bi najjednostavnije bilo Dobrovoljnu pomorsku stražu ustrojiti po ključu ustroja vatrogasaca, a konstrukciju zakona osloniti na onu zakona o vatrogastvu, gdje postoje profesionalne i dobrovoljne postrojbe a u kriznim situacijama rad obiju koordinira se iz jednog centra – vatrogasnog stožera. Zadaće Dobrovoljne pomorske straže, koja bi bila komplementarna profesionalcima Obalne straže, a rad bi trebale financirati lokalne samouprave, bile bi sudjelovanje u akcijama traganja i spašavanja, prijevoz hitnih medicinskih slučajeva na kopno, osiguranje javnih plaža, osiguranje raznih natjecanja na moru i obali, zaštita mora od onečišćenja, zaštita prirodnih i kulturnih bogatstava mora i podmorja Jadrana, izobrazba i obučavanje svojih članova za specijalizirana spašavanja na moru u teškim vremenskim uvjetima, te organiziranje seminara i tečajeva na temu sigurnosti na moru za sve ljubitelje Jadranskog mora. No, u Hrvatskoj ni Obalna straža još uvijek ne egzistira oficijelno, ocjenjuje Tadić, a trenutno djeluje kao labava koordinacija dijela Flote HRM i zrakopolova HRZ, flote Pomorske policije MUP-a RH, te brodova Lučkih kapetanija, temeljem Odluke Vlade RH. “ Ni jedna obalna straža u primjerima drugih zemalja nije ostala samo na profesionalnim postrojbama već je paralelno stvarala dobrovoljne jedinice”,kaže Tadić. Uloga dobrovoljne ili pričuvne straže u prvom redu je sudjelovanje u akcijama traganja i spašavanja na moru, ali i potpora “pravoj” Obalnoj straži u nadzoru i zaštiti morskog prostora pod suverenitetom te pomorske zemlje. U nekim državama je tzv. Pomoćna obalna straža (Coast Guard Auxiliary) doista dio pričuve Obalne straže, kao u Kanadi ili SAD-u. U drugima je Dobrovoljna obalna straža organizacija za spašavanje na moru, sa zasebnim ustrojem, uz potpuno dobrovoljno članstvo i veliko iskustvo, slično Gorskoj službi spašavanja u Hrvatskoj. U Australiji tako djeluje Australska dobrovoljna udruga obalne straže (Australian Volunteer Coast Guard Association), a u Italiji još od 1871. djeluje Salvamento – talijanski sustav spašavanja na moru.

Dobrovoljci
Slične organizacije imaju Island i Norveška, dok u Engleskoj djeluje Royal National Lifeboat Institution, osnovana još 1824. Tako bi trebala postupiti i Hrvatska, ocjenjuje dalje, jer je u velikim akcijama traganja i spašavanja na moru nenadomjestivo pomorsko iskustvo, dobra volja i odlučnost priobalnog i otočkog stanovništva vezanog u more, kojima je samo potrebno pružiti odgovarajući sustav u kojeg bi se uklopili. Dobrovoljnu pomorsku stražu trebalo bi zato osmisliti kao dobrovoljnu i neprofitnu humanitarnu službu javnog karaktera koja ne bi imala nikave mogućnosti prisile, već je zamišljena u potpunosti kao civilna služba – servis svima koji se nalaze na moru. Na čelu ovakvih službi u svijetu je inače komodor, koji osigurava zapovjednu vezu sa Obalnom stražom. Pomorska straža dobrovoljaca po uzoru na slične službe u svijetu može biti organizirana kroz postrojbe i flotile na gradskoj i otočkoj razini, uz zapovjedništva na županijskoj razini, sa koordinacijom i združenim zapovjedništvom za čitav Jadran. Na razini obalnih gradova, odnosno na razini otoka može postojati lokalno zapovjedništvo flotile dobrovoljaca a operativnim radom bi rukovodilo Jadransko zapovjedno središte dobrovoljne pomorske straže (ili Hrvatska dobrovoljna Obalna straža – HDOS), koje bi trebalo ipak biti profesionalno i subordinirano Zapovjedništvu Obalne straže, te povezano s Centrom za zaštitu i spašavanje. Po uzoru na sustav vatrogastva, od izaslanstava sedam jadranskih županija Hrvatske sastavljala bi se Glavna skupština HDOS-a, te središnja tijela HDOS-a, kao i Zapovjedno središte HDOS. Njihova osnovan zadaća bio bi rad na ujednačavanju i poboljšavanju opreme i obučenosti HDOS u svim županijama. Ustroj na županijskoj razini slijedio bi model s državne razine. Ono što su dobrovoljni vatrogasci u gašenju požara, to bi trebali biti dobrovoljne posade HDOS u akcijama spašavanja na moru. Poseban naglasak ipak trebao bi biti na edukaciji: svaki član, a posebno novi članovi dobrovoljnih obalnih straža nužno bi morali prolaziti intenzivne tečajeve obuke i po svojoj profesionalnosti ne zaostajati za posadama “prave” Obalne straže. U članstvo HDOS-a mogli bi pristupiti svi državljani Republike Hrvatske, a posebno oni iz priobalnih gradova i sa otoka koji su spremni proći specijalizirane tečajeve za spašavanje na moru. Djelovanje HDOS-a i njenih članova je dobrovoljno i oni za obavljene akcije spašavanja ne dobivaju naknadu. Članstvo u HDOS je također dobrovoljno, dok bi se uniforme i oprema kupovale kao i u drugim zemljama “iz svog džepa”, odnosno iz članarina, donacija i subvencija. U svijetu dobrovoljne obalne straže u akcijama spašavanja koriste brodove u vlasništvu ovih organizacija, ali i privatne brodove. Vlasnici većih jahti sa pomorskim iskustvom, odnosno članovi ronilačkih centara, privatni mali brodari, te skiperi i vlasnici brodova, vlasnici ribarica, dakle svi s iskustvom na moru mogli bi postati članovi HDOS-a.

Autor: Tanja Čorak
20. veljača 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close