Vladimir Popović, zbog svoje baby face poznatiji pod nadimkom Beba, najplodniji je davalac intervjua, rekorder u podnošenju tužbi protiv onih koji ga klevetaju, ali je iznenađujuće malo tužbi na njegov račun, premda je na desetine ljudi, na čelu s aktualnim srbijanskim premijerom Vojislavom Koštunicom, optužio za umiješanost u likvidaciju srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Kao čovjek koji je vlast upoznao iz opozicijske, ali i vladajuće perspektive, te zbog njegove sposobnosti da povezivanjem detalja uspješno osmišljava sklopljeni mozaik, Beba spada među najbolje poznavatelje političkih događanja na javnoj i prikrivenoj sceni u posljednjih 15-ak godina. Od nekadašnjeg vlasnika marketinške agencije “Spektra”, preko šefa ureda za komunikacije u vladi Zorana Đinđića, pa do najoštrijeg kritičara sadašnje vlasti, Vladimir Popović zbog brzog i oštrog jezik’ nazvan je kontroverznom osobom. On smatra da mu je takav atribut pripisan zato što društvo nije spremno prihvatiti “količinu istine” koju rafalno ispaljuje iz svojih usta. Čestim istupima u medijima Popović istodobno sebe izlaže riziku da mu se dogodi isto što i Đinđiću, ali optužbama upozorava javnost na to tko bi to mogao učiniti, što mu daje određenu sigurnost. Ipak, za svaki slučaj više boravi u inozemstvu, a manje u Beogradu. Svaki dolazak, najčešće zbog brojnih sudskih procesa, koristi za obogaćivanje dokumentacije o krivnji Koštunice i njegova okruženja za smrt Zorana Đinđića. Popović ne oslobađa od odgovornosti ni službe zadužene zadužene za Đinđićevu sigurnost, ne štedeći ni Dušana Mihalovića, ministra policije u Đinđićevoj vladi. Oponenti mu se nastoje osvetiti pričama o njegovu slabom obrazovanju, pripisujući mu da je bio konobar, svaštar, izdajnik, doušnik i slično, ali im je argumentacija za tako nešto bila dosta tanka, tako da Beba u javnosti djeluje vjerodostojnije od svojih protivnika.

Dok govori hipnotizirajuće djeluje na publiku, koja tek nakon “buđenja” postavlja pitanje kako je moguće da taj čovjek raspolaže s podacima koji su zaključani “iza sedam brava” u tajnim službama. Na pitanje otkud sve to zna, lapidarno odgovara: “Pa to svi znaju”. Iako dopadljivog fizičkog izgleda, njegovi školski drugovi sjećaju ga se po tome što je ženska srca “lomio” govorom. Ulaskom u politiku, svoju govorničku darovitost koristio je za uvjeravanje i najvećih sumnjivaca u njegova kazivanja. Prema Bebinoj tvrdnji, Srbijom vlada zločinačka udruga što je čine bivši oficiri KOS-a i DB-a. “Srbijom danas vladaju plaćene ubojice i najamnici, kakvih je uvijek bilo u svim vojskama i ratovima. Zna se tko su takvi ljudi i gdje im je mjesto, ali samo je u Koštuničinoj Srbiji moguće da takva bagra i ološ ima utjecaj na politički i društveni život. Svatko tko se tome želio suprotstaviti bio je najuren, medijski kompromitiran ili ubijen kao Đinđić”, govori Beba. Popović je sebi postavio zadatak da razotkrije političku pozadinu ubojstva Zorana Đinđića, koja još nije rasvjetljena. Njegove optužujuće strijele okrenute su prema Vojislavu Koštunici. Naziva ga produktom Miloševićeva aparata i tajnih službi, koje i danas vode glavnu riječ u Srbiji. U ulozi tadašnjeg šefa savezne države, odmah je došao u sukob sa Đinđićem. “Da Koštunica mora živjeti od rada, umro bi od gladi”, smatra Popović. Tajne vojne vlasti, koje su formalno i stvarno bile u nadležnosti Koštunice, optužile su Popovića da je u svojem uredu “ispleo” prislušnu mrežu tako da je znao što se događa u Koštuničinom kabinetu, udaljenom pet kilometara od vlastitoga ureda. Priredili su mu iznenadnu noćnu premetačinu, ali javnost nisu uvjerili da su u pravu. Ono čime se sada bavi Popović (izazivanjem bijesa i revolta) za jedne je hrabrost, a za druge drskost. Prema vlastitim tvrdnjama, našao se u kovitlacu političkih (ne)prilika s beskompromisnom nakanom da domaćoj i široj javnosti otvori oči o tome tko gospodari Srbijom i kakva je njihova prošlost, počevši od tajkuna pa do pripadnika tajnih državnih službi.