Mogli bismo Georgea Habasha, palestinskog vođu koji je prošlog vikenda umro u Ammanu u 82. godini, nazvati kumom bliskoistočnog terorizma. Ako pretpostavimo da palestinski ili arapski ekstremizam u potpunosti izrasta iz islama – počevši od puritanske Wahabbi netolerancije, pa nadalje – pogledajte pomno Habashovo ime. On je bio grčki pravoslavni kršćanin, kao dječak pjevao je u crkvenom zboru u palestinskom gradu Lyddi. Habashov život govori na o dugom izraelsko-palestinskom sukobu, koji se danas čini nerješivim kao i prije, i opisuje bliskoistočni vrtlog nasilja. Habashova grupa, Narodna fronda za oslobođenje Palestine (PFLP), uvela je otmicu zrakoplova kao bliskoistočnu terorističku taktiku – kasnije upotrijebljenu od al-Qa’idinih otmičara 11. rujna 2001. – još tamo 1968. godine kad su tri naoružana otmičara PFLP-a preusmjerili zrakoplov izraelske tvrtke El Al iz Rima za Tel Aviv. Čekiranje za let avionom nikad nakon toga nije bilo isto. Mnoge operacije PFLP.a ostaju zabilježene u povijesti kao najozloglašenije terorističke akcije. Godine 1970. PFLP-ovi teroristi oteli su četiri zrakoplova u isto vrijeme, tri su preusmjerili u Jordan, digli ih u zrak, i započeli građanski rat između Jordanske hašemitske dinastije i palestinskih gerilaca. Dvije godine kasnije, japanski teroristi Crvene armije u suradnji s PFLP-om pobili su 24 osobe na izraelskom međunarodnom aerodromu Lod, koji sada nosi naziv Ben Guriona.Godine 1976. zadnja otmica PFLP-a završila je hrabrom oslobodilačkom akcijom izraelskih komandosa u Entebbi, u Ugandi. Do tada, akcije Habashove male, ali radikalne teorističke grupe pokrenule su na Bliskom istoku nove, svaki puta sve nasilnije valove nasilja. Koji tek trebaju prestati. Osim što su se umnožavali u broju i intenzitetu, palestinski teroristički napadi poticali su izraelske protuakcije na susjedne države što je u par navrata rezultiralo otvorenim ratom. Ali u usporedbi sa samoubilačkim bombaškim napadima današnjih terorista i masovnih uništenja kao što je bilo 11. rujna, Habashovi komandosi bili su zapravo pravi mlakonje. Prije nego što su raznijeli tri zrakoplova u Jordanu, u spektakularnoj eksploziji koja je bila tadašnja verzija 11. rujna, svih 300 putnika bilo je evakuirano i kasnije oslobođeno.Do koje mjere je Habash inspirirao tipove poput Osame Bin Ladena ostaje stvar za raspravu. Dok vođa al-Qa’ide želi osvetiti Palestince i sigurno je bio svjestan Habashovih akcija, sigurno ne bi bio impresioniran Habashovim kršćanstvom, marksističkim stavovima ili vezama sa Sovjetskim Savezom. Jasno je, međutim, da su odvažne operacije PFLP-a potaknule druge palestinske grupe da pokrenu vlastite međunarodne terorističke akcije. Štovatelji PFLP-ovih spektakularnih i medijski dobro pokrivenih akcije unutar Arafatova umjerenog Fataha skovali su plan za napad na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine – koji je rezultirao masakrom 11 izraelskih sportaša i šest ostalih.

Što je otjeralo Habasha, kršćanskog liječnika – otud njegov nadimak al-Hakim ili Doktor – u takav revolucionarni život ispunjen ubijanjem? Kao sin dobrostojećeg trgovca školovan je na Američkom sveučilištu u Bejrutu, koji je tada kao i danas bio najliberalnije učilište na Bliskom istoku. Kad sam upitao Habasha kako je iz dobrostojeće obitelji završio u terorizmu, tijekom serije intervjua prije mnogo godina, opisao mi je kako je njegova obitelj izgubila dom za vrijeme izraelskog rata za neovisnost, onoga što Palestinci zovu Katastrofom. Kad je izbio rat 1948. godine, vratio se u Lyddu. U srpnju, izraelske snage predovđene Moše Dajanom upale su u Lyddu i istjerali kompletno stanovništvo. Izraelci su dugo navodili da su Palestinci “pobjegli”. Ali izraelski povjesničar Benny Morris napisao je 1999. godine da su izraelske snage ubile najmanje 250 žitelja, uključivši i mlade ljude masakrirane u džamiji. Ta strahota urezala se u Habashevo pamćenje kao osobna tragegija: iste noći, jedna od njegovih sestara umrla je u gradu. Iako je podlegla tifusu, obitelj je krivila Izrael zato što joj nije omogućio adekvatnu njegu. Pokopao je sestru u stražnjem dvorištu, uzeo njezinu djecu za ruku i napustio u grad u skladu s naredbama Izraelaca. Priznao je da se tada odrekao kršćanstva. “Čitavo vrijeme zamišljao sam se kao dobar kršćanin, pomažući siromašne. Kad je moja zemlja okupirana, nisam imao vremena razmišljati o vjeri.” Habash se nikad nije vratio u Lyddu, koja je preimenovana u Lod i postala dio države Izrael. On i Haddad nudili su svoje medicinske usluge u novoosnovanim palestinskim izbjegličkim kampovima i kasnije osnovali Arapski nacionalistički pokret u znak solidarnosti s egipatskim revolucionalnim vođom, Gamalom Abdulom Naserom. Kad sam rekao Habashu, “Bili ste liječnik, pa ipak ubijali ste i koristili nasilje”, nije se nimalo uzbudio. “Sve vrijeme vjerovao sam iz dna srca i glave da se borim za pravednu stvar”, rekao je. “Izraelci su zauzeli našu zemlju zato što su bili moćni i zato mi moramo primjenjivati silu, pravda bez sile ne znači ništa.” Neke terorističke akcije dale su Palestincima dojam da mogu nešto postići, a cijeli svijet će stati i upitati se: “Hej, što je sad ovo?” Četiri desetljeća nakon što je Habash izmislio otmice zrakoplova, to pitanje i dalje se nameće u vezi nasilnih akcija Palestinaca. Habash je uspio podići razinu svijesti za njihov cilj, ali te ekstremne, osvetničke metode utopile su taj cilj u lokvama krvi i nisu Palestince nimalo primakli slobodi i dostojanstvu.
(Newsweek)