Atlantic grupa krajem ovog ili početkom idućeg tjedna, kako doznaje Poslovni dnevnik, u javnost će plasirati nove službene informacije o rezultatima pregovora s ljekarnama koje će ući u njihovo vlasništvo, ali i daljnjoj strategiji ulaganja u ljekarništvo. Tad bi trebale biti potvrđene i neslužbene tvrdnje da Atlantic pregovara s nekim od najjačih ljekarničkih imena u Hrvatskoj, uključujući Ljekarne Baričević i Mandić Pharm. I ovog će tjedna sasvim sigurno biti vrlo dinamično u ljekarništvu koje je, kako se čini, ulaskom novog igrača prilično uzdrmano, a potres će osjetiti i dobavljači lijekova, veledrogerije i proizvođači koji će se u samo nekoliko mjeseci možda morati prilagoditi nekim novim pravilima igre.

Tajna strategija
Iako u Atlanticu ta informacija nikad nije službeno potvrđena, govori se da je njihova strategija osvojiti oko deset posto ljekarničkog tržišta, što pretvoreno u konkretne brojke znači oko stotinu ljekarni. Do sada je Emil Tedeschi uspio kupiti devet ljekarni, Coner i Farmako, navodno po iznimno visokim cijenama, a pregovara s još najviše tridesetak privatnih ljekarni. To zasad nije upola onoliko koliko je u planu, no kad se uzme u obzir da su to neka od najjačih ljekarničkih imena, jasno je da bi Atlantic uskoro mogao imati dovoljno moći za postavljanje vlastitih uvjeta prema veledrogerijama, odnosno proizvođačima. Naši izvori tvrde da i bez tih famoznih stotinu apoteka Atlantic vrlo lako može od veledrogerija tražiti veće rabate, pogotovo ako ponudi bolje rokove plaćanja od ostalih, što bi si Tedeschi možda mogao priuštiti ako nakon šopinga ostane novca pribavljenog od IPO-a. Iako će to danas rijetko tko iz veledrogerija priznati, što nije iznenađujuće, ulazak Atlantica na tržište mogao bi dobavljačima srezati zaradu, što im se sigurno ne sviđa, pogotovo u uvjetima u kojima država još nije stabilizirala rokove plaćanja za lijekove na recept. S druge strane neki od vodećih veledrogerista s kojima smo razgovarali smatraju da dobavljači neće žrtvovati vlastiti profit na račun market sharea jer su ta vremena prošla. Naime, prema riječima našeg sugovornika takvo što moglo bi proći prije konsolidacije tržišta veledrogerija kad je u Hrvatskoj bilo deset veledrogerija koje su morale osvajati kupce. Nedavnim preuzimanjem riječke Jadran Pharme i zagrebačkog Unipharma Phoenix Farmacija je “uklonila” posljednje dvije male veledrogerije tako da se sad tržište podijelilo na četiri relativno jednaka kolača (Phoenix Farmacija, Medika, Oktal Pharma i Medical Intertrade). Nakon “osvojenih utvrda” tendencija veledrogerija danas je stabilizacija poslovanja te ostvarivanje profita i teško da će ga netko htjeti žrtvovati.

Odobrenje ulagača
Činjenica je, međutim, da se vlasnik novog lanca ljekarni, ako mu određena veledrogerija ne pruži ono što traži, može obratiti onom tko da više. Ako je pritom riječ o ljekarnama koje imaju dobar promet i u stanju su svoje dugove plaćati u ugovorenom roku jer u manjoj mjeri ovise o Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, pitanje je je li planirana stabilizacija sad izvediva. Jedna od mogućnosti o kojoj se također govori je da bi Atlantic mogao zaigrati na način da zaobiđe veledrogerije i posluje izravno s proizvođačima kao što to radi s Cedevitom ili Dietpharmom. Ako je u pitanju velik promet, odnosno ako se dosegne otprilike kritični nivo od kojih milijardu kuna prometa, takvo je rješenje sasvim logično. Koliko god Atlantic dobije novih “prodavaonica” za plasman vlastitih proizvoda i OTC lijekova, pitanje je koliko se Tedeschiju isplati stvaranje vlastitog ljekarničkog lanca, odnosno može li Atlantic ne samo opravdati ulaganje te koliko na tome može zaraditi. Iako su posljednje Tedeschijeve akvizicije i najava novih naišle na očito odobravanje ulagača, činjenica je da oko 80 posto asortimana ljekarni, ovisno dakako o lokaciji, čini izdavanje lijekova na recept, a tu baš ne cvatu ruže. Za razliku od OTC-a od čijih se marži može dobro živjeti, marža na lijekove na recept (odnosno naknada HZZO-a za izdavanje lijeka na recept) kreće se ove godine između sedam i osam posto. Pritom treba imati na umu da se rokovi plaćanja u posljednjih nekoliko godina ne spuštaju ispod 180 dana (a prije posljednje sanacije iz rebalansa dosegli su u nekim slučajevima i 300 dana), i samo ozbiljno povećanje proračuna HZZO-a moglo bi promijeniti situaciju. Bivša Vlada o tom pitanju nije bila baš darežljiva, pitanje je hoće li ova i kakav će tu utjecaj imati novi ministar zdravstva Darko Milinović.