Zadarskom odvjetniku Davoru Buljanu prije nekoliko mjeseci je bačena bomba u dvorište kuće, odvjetnik iz istoga grada Anđelo Miloš završio je zajedno s još dvojicom kolega u pritvoru zbog sumnje u korupciju, odvjetniku Mirku Batarelu zapaljena su dva automobila. Ove poruke s tipično mafijaškim potpisom na najbolji način oslikavaju percepciju odvjetništva u hrvatskoj javnosti koju građani sve više shvaćaju kao zasebnu kastu koju zanima samo materijalno bogaćenje, bez obzira na poštovanje zakona. Neki od ovih odvjetnika su u medijima dobili epitet “đavolji odvjetnici” koji prilično odudara od pravnog pojmovnika kao i od pravne države, iako u pravu postoji pojam “đavolji dokaz”, koji označava stanje koje je prilično teško dokazati. Baš kao i povezanost nekih odvjetnika s kriminalnim miljeom. “Nesređena država i pravosuđe stvaraju krimogenu atmosferu u kojoj se neki pojedinci dobro snalaze, pa tako i odvjetnici. Naravno da većina odvjetnika ne radi protuzakonito”, objasnio je odvjetnik Čedo Prodanović, dodajući da su u efikasnijim pravnim državama neke profesije poput odvjetničke zaštićenije posebnim propisima, što za sada nije slučaj u Hrvatskoj. Odvjetnik Marko Marinović je dobio zabranu rada u odvjetništvu jer je u javnim istupima iznosio ključne detalje svoje obrane u slučaju Ane Magaš, a sama ga je klijentica optužila i za neopravdano veliku cijenu koju je tražio za njenu obranu. Čedo Prodanović kaže da je jedan od glavnih razloga neefikasnog sudstva čistke sudaca koje su se činile 90-ih godina. Najnovija afera u kojoj se našlo privatno odvjetništvo jest afera Gruntovec u kojoj je između ostalih, uhićeno troje odvjetnika zbog sumnje za mito i korupciju u zagrebačkoj Gruntovnici kako bi ubrzali upis hipoteka, sklapali fiktivne ugovore i pri tome dobro zaradili. Odvjetnik Ivan Polan je pokušao opisati odvjetnički poziv: “Odvjetništvo je zastupanje stranaka, a ne mešetarenje. To je plemeniti poziv koji se temelji na obrani stranaka. Danas, međutim, odvjetnici svašta rade, a neki i krivo shvaćaju svoj poziv. Odvjetništvo treba pročistiti od negativnih stvari koji su prisutni u toj struci.” Polan kaže da shvaća neke odvjetnike koji se odluče raditi na rubu zakona jer nije rijetkost da na sudovima često ulogu igraju veze zbog kojih neki postupci znaju trajati godinama, a neki se rješavaju velikom brzinom. Zbog jednog takvog slučaja odvjetnica Jerina Malešević tužila je državu jer je sudac njenoj konkurenciji omogućio žurno rješavanje upisa u gruntovnicu, dok je ona trebala čekati puno duže vremena. Zbog toga je odlučila tužiti državu, a zastupa je 30-ak odvjetnika. Ne znajući kako drukčije obratiti pozornost na stanje u odvjetništvu, Jerina Malešević je zatražila od Hrvatske odvjetničke komore uputila javno pismo kojim ona objašnjava razloge zbog kojih je zatražila brisanje iz Imenika odvjetnika.

Jerina Malešević je u pismu zaključila da više ne može “uliti vjeru i nadu strankama da će svoj pravni interes riješiti efikasno i pravedno”. Jerina Malešević odvjetnički je posao obavljala 28 godina. Predsjednik HOK-a Leo Andreis njezin je čin nazvao kukavičkim tvrdeći da stanje u odvjetništvu nije onakvo kakvim ga je opisala te da je “jedna od osnovnih zadaća svakog odvjetnika beskompromisna borba, svim pravno dopuštenim sredstvima, za interese stranke, do zadnje kapi krvi”. Međutim, da stanje nije idilično pokazuje i činjenica da je u njezinu predmetu zastupa 30-ak odvjetnika. Stanje u hrvatskom odvjetništvu samo je slika stanja u hrvatskom pravosuđu zbog čijeg bi lošeg stanja Hrvatska nešto duže čekati pred vratima Europske unije nego što je očekivala. EU kao najveći problem u Hrvatskoj navodi upravo loše stanje u pravosuđu. Odvjetništvo je dio pravosudnog aparata koji je pao na prilično niske grane. Dogodilo se da su u Hrvatskoj odvjetnici dobili istu onu predrasudu kakvu uživaju američki odvjetnici u filmovima kao beskrupulozne ličnosti koje će sve učiniti za materijalna dobra. Negativnoj slici odvjetnika koju uživaju u javnosti kumovale su i nerijetko skupe odvjetničke tarife. Cijena usluga formira se prema svakoj obavljenoj radnji, pa odvjetnicima ne odgovara ubrzanje sudskih postupaka, tvrdili su iz udruge u Juris Protecti. Predstavnici te udruge ustvrdili su na okruglom stolu da visoke odvjetničke tarife ugrožavaju ljudska prava i funkcioniranje pravosuđa. “Sadašnje tarife su lihvarske, a Hrvatska odvjetnička komora zlouporabila je ovlasti o određivanju naknada koje joj je povjerio Sabor, kazao je predsjednik Udruge Zlatko Zeljko”. Čedo Prodanović i Ivan Polan ne slažu se u potpunosti s tom tvrdnjom. Polan tvrdi da problem nije u tarifama u predmetima male vrijednosti koje najčešće vode hrvatski građani. “Prema mojem mišljenju, problem je u tarifama u predmetima velike vrijednosti. Pojedini podnesci mogu koštati i sto tisuća kuna pa se s pravom postavlja pitanje korupcije u tako velikim predmetima”. Nedavno je objavljeno da je Hrvatska odvjetnička komora zatražila promjenu zakona kojom bi se vježbenički staž za odvjetnike s tri godine provedenih u uredu, povećao na pet. Takve promjene bile isključivo u interesu ograničavanja broja odvjetnika i samim time smanjivanja konkurencije. S druge strane, neke udruge upozoravaju da bi na taj način došlo bi do stvaranja određene odvjetničke aristokracije te da bi dugotrajno vježbeništvo najčešće izabirali pravnici iz obiteljskih krugova odvjetnika, obzirom da bi njima takvo dugotrajno vježbeništvo predstavljao manji teret nego drugima. Time su se dosadašnji vježbenici pobunili da će to zaista odvjetnički posao pretvoriti u nasljedni poziv, te da će se ovim pozivom na kraju moći baviti samo odabrani.