Ne posustaju napori onih koji bi željeli “suodlučivati” s ministricom Anom Lovrin u imenovanju novog predsjednika Visokog trgovačkog suda. Raznim strukturama cilj je postići da prođe njihov kandidat ili da barem sruše kandidata suprotne lobističke skupine. Ozbiljan natječaj na rubu je pretvaranja u medijski cirkus. To pogoduje skretanju fokusa s onog glavnog. Ministrica, a ne mediji i razni lobiji, treba imenovati kandidata za kojeg drži da baš on može ispuniti zadaću pred kojem se nalazi i taj sud i kompletno trgovačko sudstvo. Na njoj je prividno velika odgovornost. Pokaže li se prva kadrovska odluka u sudstvu Ane Lovrin (čitaj HDZ-a) promašajem, posljednice će snositi cijela Vlada. Pokaže li se pak odluka produktivnom, što je moguće mjeriti reformiranjem trgovačkog sudstva, to može biti važan politički poen koji je HDZ samostalno zaradio u predizbornoj godini. Poznato je da trgovačko sudstvo posebno pati od boljke prevelikog broja sudova, ali se ne zna tko od kandidata ima dovoljno odlučnosti riješiti problem koji već dugo ističu gospodarstvenici i struka. Ne zna se ni tko je spreman ustvrditi da će Hrvatska, iako nije članica EU, 2007. godine dobiti uslugu elektronskog čitanja svih registarskih spisa.
Samo onaj koji uvjerljivo najavljuje takve i slične poteze koje je spreman provesti u djelo, trebao bi dobiti prednost. Tim se potezima jamči kvalitetnije i transparentnije sudbeno servisiranje potreba cijele poslovne zajednice, a ne određenih dijelova. Takvim potezima bi se potvrdilo i da Vlada ne mijenja kurs zadan pravosudnoj reformi, ni nakon što je promijenila ministricu pravosuđa. Svih 13 trgovačkih sudova više nemaju ekonomskog opravdanja. Svaki od njih ima prvi susjedni na stotinjak kilometara udaljenosti. Odvjetnicima danas nije problem automobilom napraviti 200 kilometara u istom danu. Postoje i elektronske veze, a postoje i europske smjernice, koje traže da od 2007. sve zemlje EU imaju u elektroničkom obliku upisan i sudski registar i cijeli registarski spis. I to bi trebala biti programska meta novog predsjednika Visokog trgovačkog suda. Za percepciju uspješnosti pravosudne reforme bilo bi dragocjeno kada bi Hrvatska, prije nego što postane članicom EU, zahvaljujući reformskoj orijentaciji vrha tog dijela sudstva, omogućila svim tvrtkama i odvjetnicima da, bez obzira u kojem se kraju zemlje nalaze, čitaju zapisnik s glavne skupštine nekog dioničkog društva.
Nakon što se bivša ministrica bavila ključnim problemom sporosti suđenja u trgovačkom sudstvu, a to je elektronsko pitanje dostave u parnicama, nova ministrica mora naći kandidata koji je spreman uspostaviti bržu i otvoreniju komunikaciju sudova i registara sa strankama. Nađe li ga u nekom od sadašnjih kandidata, taj bi morao preuzeti na sebe zadatak da trgovačko sustvo uredi po modelu Trgovačkog suda u Beču.
Kada tamo sudac napiše presudu, pritisne samo jednu tipku i ona je trenutačno dostavljena strankama. Rokovi teku, a gubitka vremena nema.