Deveti prosinca uljanikovci obilježavaju kao svoj dan jer je na taj dan 1856. godine austrijski car Franjo Josip postavio temeljni kamen za budući arsenal za austrougarsku ratnu mornaricu, čija je Pula bila glavna ratna luka. Mijenjale su se države, vlasnici, izvjesna i neizvjesna poslovna razdoblja, a Uljanik na otočiću Maslina odolijevao je vremenu i gospodarima. Nije neznano da je iz sanacije 1995./2000. Uljanik izišao kao jedino od pet velikih hrvatskih brodogradilišta u koja je sanaciju uvela država, uspješno, s pozitivnim poslovanjem te započeo tehničko-tehnološku obnovu po fazama, tešku oko 60 milijuna dolara. Onda su, međutim, uslijedili šokovi od kojih se Uljanik još nije oporavio. Nagli skok cijena čelika na svjetskom tržištu i pad vrijednosti dolara, a čvrsti ugovori s naručiteljima to nisu predvidjeli ponovno je i krenulo poslovanje uz gubitke, koji su, doduše, pokrivani vlastitim rezervama, ali su ipak bitno poremetili postignutu financijsku stabilnost. Tako sad iskazuju gubitak od 180 milijuna kuna, ali, prema tvrdnjama iz poslovnog vrha Uljanika, gubitak će do konca godine biti neutraliziran. Dodajmo tome da je Uljanik danas jedino hrvatsko brodogradilište koje gradi brodove bez državnih jamstava za kreditiranje. Što se pak tiče privatizacije i danas, kao od početka, Uljanikovci cijene da ne bi bilo dobro da se Uljanik privatizira putem špekulanata koji imaju jasan cilj doći do njegove nekretnine. Tvrde i dalje da Uljanik može funkcionirati kao jaka i stabilna državna tvrtka ili pak da, ako tako inzistiraju institucije EU, država zadrži dio Uljanikova paketa, da vlasničke udjele dobiju i radnici Uljanika. U svakom slučaju, Uljanik će prvi doći na udar privatizacije jer je za to i jedini pripremljen, ali se nadaju da se to ipak neće provesti bez njihova aktivnog sudjelovanja. Kao odnedavni suvlasnici “Viktora Lenca”, uljanikovci s nestrpljenjem očekuju okončanje stečaja koje bi imalo uslijediti početkom 2008. godine. Inače, Uljanik u knjizi narudžbi ima 15 brodova vrijednih oko 1,2 miljardu dolara, što garantira solidnu i stabilnu zaposlenost navoza. To više što grade sve sofisticiranije brodove, što znači i sve skuplje, ali i sve konkurentnije na svjetskom tržištu, osobito u odnosu na dalekoistočnu jeftinu brodogradnju. Ove godine poslovni plan će izvršiti čak prije vremena, kad za tri dana isporuče šesti, posljednji planirani brod za ovu poslovnu godinu.