Najvrjedniji vojni kompleks među objektima kojih se vojska odlučila odreći, vojarna Borongaj, uskoro bi trebao dobiti plan prenamjene. Predsjednik Republike Stjepan Mesić sugerirao je da bi se u tih 928.341 četvorni metar trebalo smjestiti sveučilišno središte s nekoliko fakulteta i studentskih domova, a ministar obrane Berislav Rončević spomenuo je i mogućnost gradnje centralne pošte. I Mesić i Rončević slažu se da bi cjelokupan kompleks trebalo dati u koncesiju, a ne ga rascjepkati na više koncesionara. Međutim, još ostaje problem tko će dobiti novac od koncesija?

Osnivanje fonda
Naime, prema sada važećim zakonskim propisima svi vojni objekti su u vlasništvu države, odnosno Vlade RH. Zbog toga MORH dosad nije ostvario nikakve prihode od nepotrebne imovine koja je uglavnom darovana lokalnoj samoupravi, a ako je i bilo nekih prodaja, novac do vojske nije dolazio. Kako se vojni proračun iz godine u godinu smanjuje, odlučeno je da će se napraviti novi model konverzije vojnih nekretnina, i to tako da se osnuje fond u koji bi se slijevao dio novca od prodaje nekretnina. Sredstva tog fonda isključivo bi bila namijenjena za modernizaciju oružanih snaga, čime bi se popunila rupa u vojnom proračunu. Primjerice, prema službenim procjenama vojni kompleks na Borongaju vrijedi 861,340.591 kuna, no do te brojke u MORH-u su došli koristeći metodologiju porezne uprave, dok je tržišta vrijednost, prema procjenama, barem dvostruka. Pa ipak procijenjena vrijednost iznosi gotovo četvrtinu godišnjega vojnog proračuna zbog čega je velik interes MORH-a da se konačno donese odluka o fondu za konverziju vojnih nekretnina. Prema našim informacijama, prijedlog je napravljen, no “zapeo” je na postotku koji bi išao u vojni proračun. MORH bi htio da se sredstva od prodaje između fonda i Vlade dijele popola, a razmatra se i varijanta koja se koristi u Austriji i Nizozemskoj prema kojoj Vlada dobiva 60 posto, a vojska 40 posto. Vojska je svakako zainteresirana da se odluka o fondu donese prije nego što krene prenamjena vojarne jer bi u suprotnom mogla ostati bez lipe. Predsjednik Republike u obilazak vojarne u petak je došao u pratnji dekanice Fakulteta političkih znanosti Smiljane Leinert-Novosel, a u razgovorima s predstavnicima vojske uporno je naglašavao da bi taj kompleks trebao ići za sveučilište. Rončević je brzo istaknuo i opredjeljenje Vlade da pomogne visokoobrazovanje. Ipak, prema kompleksu znatiželjno gleda i Grad Zagreb čiji je gradonačelnik Milan Bandić dosad nekoliko puta nezadovoljno spominjao da su ostali gradovi besplatno dobivali vojne objekte, a Zagreb još ništa. Ideja o smještaju nekoliko zagrebačkih fakulteta i studentskih domova, a možda i Studentskog centra u jedan kompleks naišla je na dobar prijam i kod predstavnika vojske i kod Vlade, ali i kod gradskih ureda. Ivica Fanjek, pročelnik Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba, zadovoljan je s takvom idejom. Ivica Fanjek kaže da zahtjev za prenamijenu kompleksa još nije stigao.
“Za taj dio bi trebalo učvrstiti prometnu mrežu, a čitav kompleks bolje spojiti s okolnim naseljima. Prije su prometnice zaobilazile to područje zbog vojarne, no sada se to mijenja”, kaže Fanjek, dodajući kako je ovo velika prilika za Zagreb da se uravnoteži raspored gradskih sadržaja u istočnom dijelu grada.

Nema pravog plana
“Nije toliko važno graditi nove stanove već su važniji bolji uvjeti stanovanja”, kaže Fanjek, dodajući da mu se sviđa i postojeća ideja predsjednika Republike. Pa iako se činilo da iza Mesićevih riječi stoji prilično razrađen plan, rektorica zagrebačkog sveučilišta Jasna Helena Mencer tvrdi da nikakvog pravog plana još nema.
O konkretnim rokovima ne zna se mnogo. Prema našim informacijama, posljednji vojnici bi objekte trebali napustiti do kraja godine. Upravo do kraja ove godine bi se trebala donijeti i odluka o osnivanju fonda za konverziju vojnih nekretnina. Izgradnja sveučilišnoga kompleksa, prema nekim neslužbenim procjema, mogla bi trajati pet godina. Prošle je godine objavljen podatak da MORH raspolaže s 335 vojnih objekata od kojih planira zadržati 218, a 117 će napustiti.

Unutar vojarne postoji i pekarnica

Vojarna se nalazi u jugoistočnom dijelu Zagreba, u blizini naselja Vukomerec. Izgrađena je 1929. za potrebe Aerodroma Borongaj. Vojarna je povezana cestovno, a kroz njezin dio prolazi i željeznička pruga. Prema nekim planovima, jednostavno ju se može povezati s Branimirovom na sjeveru i produžetkom Vukovarske na jugu. Unutar toga kompleksa postoje stambeni, nastavni i skladišni objekti. U vojarni se nalazi i pekara izgrađena 1988. u kojoj je moguće dnevno ispeći 16.000 komada kruha. U krugu vojarne su i poligoni, piste za postrojavanje, kuhinja s restoranom, ambulanta i stacionar.