Od jedanaest novih članova HDZ-a koji su, uključujući i ministra obrazovanja Dragana Primorca, u stranku ušli prije desetak dana, čak je pet liječnika. U HDZ su neposredno pred izbore ušli šef pedijatrije na Rebru Ivan Malčić, predstojnik sudske medicine na riječkom Sveučilištu Alen Bosnar, njegov kolega iz Splita Šimun Anđelinović, te kirurzi Željko Rašić i Branko Vučković. Ništa neočekivano, politički angažman vrlo je čest “hobi” hrvatskih liječnika, a neki od njih svojevremeno su uspjeli dogurati do čelnih pozicija u državi. Od toga imaju koristi i stranke koje vrbuju uglednike među koje liječnici svakako spadaju, ali i liječnici koji time svoj ugled povećavaju, te time dobivaju više mogućnosti rješavanja brojnih problema u zdravstvu. Međutim, upravo zbog duboke umješanosti politike funkcioniranje zdravstvenih ustanova često je ozbiljno narušeno. U bolnicama je borba “crvenih” i “crnih” te se zna da pobjeda protivnika znači smjene ravnatelja bolnica, domova zdravlja, predstojnike klinika. Pritom nije važno tko je kakav doktor ili menadžer, već samo je li desno ili lijevo. Naposljetku, ideološka borba bijelih kuta prijeti upravo narušavanjem ugleda vrhunskih liječnika, odnosno favoriziranje onih koji bez političkog angažmana ne bi kotirali tako visoko.

Neće kompromis
U upravo raspuštenom sazivu Sabora sjedilo je deset liječnika, od toga je osam HDZ-ovaca, jedan PGS-ovac i jedan narodnjak. To je mnogo s obzirom na to da je u Hrvatskoj aktivno tek oko 12.000 liječnika, manje od jedan posto radno aktivnog stanovništva. Koliko točno doktora ima stranačku iskaznicu nije poznato, no procjenjuje se da je najviše liječnika u HDZ-u. SDP-ovi simpatizeri mnogo rjeđe se odlučuju na službeno pristupanje stranci, a među takvima je donedavno bio i Rajko Ostojić, SDP-ov kandidat za ministra zdravstva koji sa socijaldemokratima godinama surađuje. Hipokratovu zakletvu prisegnuli su Andrija Hebrang, Ivić Pašalić, prvi ministar vanjskih poslova samostalne Hrvatske Zdenko Škrabalo, sadašnji savjetnik predsjednika Republike Izet Aganović, pokojni ministar unutarnjih poslova Marijan Mlinarić. Neki su, poput Mate Granića, zbog politike čak i odustali od medicine. Politički filozof Žarko Puhovski smatra da je politički angažman liječnika rezultat nezrelosti društva koje je još uvijek pod velikim utjecajem tradicije, a tradicija je posebno živa u sustavu zdravstva. U drugim sredinama s demokratskom tradicijom politika regrutira uglavnom pravnike i politologe. “Hrvatsko društvo po tradiciji je autoritarno, a u suvremenom društvu autoritet se vezuje uz liječnike, koji predstavljaju autoritet čak i političarima. Kod njih se istodobno događa ono što zovemo prelijevanje autoriteta, te smatraju da ako su uspješni u medicini mogu biti isto tako uspješni u politici. Problem je, međutim, što su liječnici u politici najčešće skloni amaterizmu, odnosno svjetonazor im je važniji od politike”, kaže prof. Puhovski i dodaje da takvi političari nisu skloni kompromisima s protivnicima kako bi ostvarili cilj koji je najbolji za zajednicu, već se drže onog da “naši moraju pobijediti”.

Uspješni specijalisti
Ostojić je član SDP-a od ljeta, a u koalicijskoj Vladi bio je zamjenik ministra zdravstva. Za SDP je izradio strategiju zdravstva. “Zašto se nisam učlanio ranije? Može se reći da sam čekao da završim sve ono što sam namjeravao u struci, i da ostvarim planirano akademsko napredovanje. Nisam želio da ispadne da napredujem zbog članstva u nekoj političkoj stranci. Nakon što je strategija koju smo izradili dobila masovnu podršku, ocijenio sam da je pravi trenutak da postanem član. Uostalom, smatram da je dob od 40-50 godina pravo vrijeme da svatko od nas učini nešto za svoju zajednicu”, kaže Ostojić. Prema njegovu mišljenju, liječnici se politici okreću zbog dvije stvari. Prvo je altruizam i potreba da se pomogne društvenoj zajednici. Drugi je razlog usko vezan uz struku, odnosno uz sposobnost donošenja odluka. “Posao liječnika podrazumijeva svakodnevno donošenje odluka odnosno rješavanje problema, isto kao i kod pravnika i novinara, dok recimo ekonomisti uglavnom provode tuđe odluke”, pojašnjava Ostojić. Istim argumentima poslužio se i njegov politički protivnik dr. Andrija Hebrang. “Tome treba pridodati još jednu podjelu, i to po specijalizacijama. Naime, specijalisti koji moraju često intervenirati uspješniji su političari od onih koji ne interveniraju. Ne želim imenovati, ali imali smo u Vladi liječnike kojima je trebalo 15 minuta da slože rečenicu”, kaže Hebrang. Svi naši sugovornici slažu se da politici nije mjesto u bolnicama, te smatraju da će to proći sa sazrijevanjem društva, no Puhovski smatra da “liječnicima koji politiku pretpostavljaju medicini i zbog razlika u ideologiji čak ne žele surađivati sa svojim kolegama nije mjesto na vodećim funkcijama u zdravstvu, a znam neke od njih koji žive u 19. stoljeću”, kaže Ostojić. Hebrang za takve liječnike kaže da su “sirovi ljudi i primitivni političari” te tvrdi da nijedan liječnik na njegovom odjelu nije u HDZ-u, te da nikad u karijeri nije miješao medicinu i politiku. Štoviše, kaže da odlično surađuje s političkim protivnicima. Dakako, i Hebrang i Ostojić puni su primjera u kojima je ona druga vlast samo zbog politike intervenirala u organizaciju zdravstvenih ustanova.

U korist zdravstva
Predsjednik Komore Hrvoje Minigo smatra da bi zdravstvo trebalo u potpunosti biti lišeno političkog utjecaja. Iako je bilo nagovora da se uključi u stranku, Minigo tvrdi da do toga neće doći dok je na ovoj funkciji. “Moja je funkcija surađivati sa svima i ne bi bilo smisla da se stranački angažiram. No moram reći da kao član saborskog Odbora imam uvid i mogućnost intervencije u svaki zakon koji ne ide u korist zdravstva. Znatan broj liječnika u Saboru te mogućnosti proširuje i to je dobra strana političkog angažmana liječnika”, kaže Minigo, no napominje da u Hrvatskoj ima premalo liječnika i da nije dobro da se izgube u politici.Puhovski, pak, smatra da prvi korak u depolitizaciji zdravstva treba biti ukidanje tradicije prema kojoj su ministri zdravstva, ali i ravnatelji bolnica liječnici. “Neki najbolji liječnici kod nas se troše na administrativne poslove za koje nisu osposobljeni. Treba odustati od stručnjaka u politici koji se u Hrvatskoj forsiraju samo zato što nemamo sposobnu administraciju”, zaključuje Puhovski.

Dva velika vala smjenea ravnatelja bolnica

Puhovski podsjeća na dva velika vala smjene ravnatelja bolnica koji su uslijedili nakon smjena vlasti na parlamentarnim izborima 2000. i 2003. godine, navodeći dva primjera potpuno neopravdanih smjena ravnatelja bolnica: Zvonka Kusića sa čela Bolnice sestara milosrdnica kad je Vladu formirala koalicija, te Josipa Paladina kojeg je na Rebru smijenio HDZ. Rajko Ostojić tvrdi da je Kusić smijenjen redovnom procedurom, a svoj i politički angažman nekih svojih kolega smatra korisnim, kao i predsjednik Hrvatske liječničke komore Hrvoje Minigo.