Sve bolnice u Hrvatskoj od početka iduće godine trebale bi početi primjenjivati novi način obračunavanja vrijednosti svojih usluga, uvođenjem takozvanog DTS sustava, odnosno financiranje po dijagnostičko-terapijskim skupinama. Taj sustav omogućava mnogo objektivnije i ispravnije vrednovanje zdravstvenih usluga na osnovi dijagnoza i terapijskih postupaka. To je najučinkovitiji sustav vrednovanja u zdravstvu koji se primjenjuje u većini europskih zemalja te SAD-u i Australiji, te predstavlja veliku promjenu u odnosu na sustav prema kojem se danas naplaćuju usluge u Hrvatskoj.

Realnije naplate
U Hrvatskoj liječničkoj komori upozoravaju da se Hrvatska na novi program nije dovoljno pripremila. Prelazak na DTS već početkom druge godine potpuno je nerealan i mogao bi donijeti više štete nego koristi, tvrdi potpredsjednik HLK Josip Jelić te podsjeća da se Francuska za novi sustav pripremala čak deset godina. U Hrvatskoj pripreme traju tek nekoliko godina, a pilot-projekt proveden u nekoliko bolnica, tvrde u Komori, samo je potvrdio da smo još jako daleko od ispravne primjene novih pravila igre, odnosno da većina zdravstvenih djelatnika ne razumije što se od njih traži. Hoće li se unatoč tome ustrajati na potpunom uvođenju DTS-a, kako je najavljeno, ili će se projekt prolongirati zbog bolje pripreme, zacijelo će biti predmet rasprave upravo osnovanog povjerenstva za kontrolu primjene DTS-a koje je sastavio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Smisao DTS-a je u tome što za razliku od postojećeg sustava prepoznaje, odnosno vrednuje mnogo više dijagnoza i terapijskih postupaka (oko 25.000), mnogo bolje razlikuje pacijente s komorbitetom i komplikacijama, a čak se u jednoj od šifri DTS-a može pronaći i obraćanje pacijentu uljudnim riječima s osmijehom. Bolnice se vrednuju po broju terapijskih postupaka po pacijentu te imaju određene bazne koeficijente s obzirom na razinu stručnosti i opseg zdravstvene zaštite koju pružaju. Dok postojeći sustav naplaćuje uslugu po prosječnoj cijenu dijagnoze, DTS u obzir uzima popratne dijagnoze kod istog pacijenta, eventualne komplikacije ili intervencije, što je znatno realnije i jamči bolnicama da naplate sve ono što su učinile po pacijentu. Tako je u Hrvatskoj predviđeno da se bazni iznos koeficijenta za županijske bolnice kreće od 1,2 do 1,4, a za klinike, kliničke bolnice i kliničke bolničke centre od 1,4 do 1,6. Nakon provedene analize primjene vrednovanja po DTS-u, međutim, većina bolnica prikazala je bazni koeficijent daleko ispod onog koji se očekuje. Osim dviju specijalnih bolnica, većina županijskih i specijalnih bolnica obračunom su došle do baznog koeficijenta tek oko 0,85. Od kliničkih bolnica sve su bile ispod realno pripadajućeg baznog koeficijenta osim klinike “Vuk Vrhovac”, što znači da je u pokusnom programu upisan vrlo mali broj dijagnoza i postupaka po pacijentu. Drugim riječima, potpuno je promašen bit novog obračuna.

Shvatiti sustav
“Na svim pripremnim radnjama potrebnim za uvođenje DTS-a, kao što su elaboracija, upoznavanje i treniranje, premalo se radilo. Samo mali broj liječnika entuzijasta koji su izrazito informatički educirani shvatio je taj kompleksni sistem. Ostali idu linijom manjeg otpora te DTS shvaćaju kao obvezu, a ne kao novu kvalitetu”, tvrdi Jelić. Kaže da je nakon odluke da se DTS obračunava od 1. travnja ove godine u sklopu ispitivanja rezultata njegove provedbe održan samo jedan stručni sastanak s predstavnicima bolnica. Dakako, objektivnost vrednovanja zdravstvenih usluga najviše će na kraju ovisiti o tome kolika će biti jedinična vrijednost koeficijenta što ga određuje država. Bude li određena jedinična vrijednost koeficijenta mala, onda ćemo imati potpuno isto stanje kao i do sada. Godinama je niska cijena usluga trn u oku vodstvima bolnica jer je glavni generator golemog duga u kojem grcaju gotovo sve bolnice. Ako se, dakle, ne donese politička odluka da zdravstvo konačno dobije ono što mu pripada, nikakav DTS neće pomoći boljoj naplati usluge i povećanju kvalitete sustava.