Europljani koji SAD posjećuju poslovno ili turistički najčešće slijeću na njenu istočnu obalu. Najprije zato što je bliža Europi (let iz velikih europskih gradova traje nekih sedam sati), a najčešća odredišta su Washington DC i New York. Ovi su gradovi vrlo različiti jedan od drugog, no kako se u njima nalaze svjetski centri moći (sjedište američke administracije je u Washingtonu, a sjedište UN-a u New Yorku), političari i novinari najčešće pohode upravo ova dva grada. No može li nakon toga putnik namjernik reći da je upoznao Ameriku? Ni slučajno jer Ameriku čini 50 vrlo različitih država od kojih svaka ima svoje prirodne ljepote, pravila ponašanja, zakone i poreze. Nažalost, tek rijetki se upute na zapadnu obalu do prekrasne Kalifornije koja je od Washingtona udaljena još pet sati leta, a vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku je minus devet sati.

Hvala i molim
San Diego je grad na jugu Kalifornije, nedaleko od granice s Meksikom. Već izlazak iz aerodromske zgrade pravi je užitak za svakog posjetitelja. Toplo kalifornijsko sunce, visoke palme, topao i suh zrak obilježja su ovog grada koji je pravi magnet za turiste. Za razliku od Washingtona koji u ljetnim mjesecima zna biti nevjerojatno sparan, San Diego je pravi raj za sve koji imaju problema s privikavanjem na klimu. Ugodna kalifornijska klima liječi već prvom konzumacijom. Ljudi u Kaliforniji, kao uostalom i u ostalim dijelovima Amerike, nevjerojatno su ljubazni i susretljivi, pristojni i uslužni. Bilo da ste u restoranu, hotelu, trgovini ili javnom prijevozu, svaki put ćete se iznova iznenaditi koliko su obični Amerikanci pristojni i spremni vam pomoći. Naročito ako dolazite iz krajeva gdje se riječi “hvala” i “molim” čuju samo u iznimnim situacijama. San Diego je pravi turistički grad, nalazi se na obali Tihog oceana čije su plaže među najpopularnijima u Americi. Za posjetiti je svakako najljepša plaža La Jolla na kojoj se kupaju uglavnom ronioci. Posjetite li ovu plažu prije podneva, mogli biste se razočarati zbog maglice koja se stvara zbog sudara tople i hladne struje. No magla se nakon podneva razilazi, a onda je pogled predivan. Pod visokim stijenama male su pješčane uvale na kojima ronioci provjeravaju svoju opremu nakon čega kreću u istraživanje podmorja. Ono što ne možete vidjeti na obalama Jadranskog mora jesu, recimo, pelikani, kormorani i galebovi koji se zajedno odmaraju na obližnjim stijenama. Na stijenama u moru, pak, tek nekoliko metara od ronioca nemarno lješkare tuljani, a povremeno se koji baci u more i pliva pored ljudi. Cesta prolazi iznad same plaže, a uz nju su natiskane kuće i hoteli. Naravno, riječ je o najskupljim četvornim metrima San Diega koji si mogu priuštiti tek umirovljeni odvjetnici, predsjednici upravnih odbora velikih kompanija i možda pokoji glumac ili političar. Razumljivo, jer cijene stanova kreću od milijun dolara naviše. Nedaleko od te plaže nalazi se uvala koja je omiljeno mjesto tuljana pa su tako postali turistička atrakcija. Ipak, ako vam je do kupanja, najbolje odredište je otok Coronada na kojem se nalazi istoimena pješčana plaža. Da je riječ o iznimnom mjestu svjedoči i titula kojom se ta plaža ovjenčala ove godine: proglašena je najljepšom američkom plažom po izboru gostiju. Riječ je o golemoj pješčanoj plaži koju zapljuskuju (ne preveliki) valovi Tihog oceana.

Ralje
Na njoj je, doduše, često zabranjeno kupanje “zbog opasnosti iz mora”. O kojoj je opasnosti riječ može se pretpostaviti jer meduza nema, ali zato u blizini uvijek ima tuljana koji su omiljena hrana morskim psima. Velika je vjerojatnost da ćete tek pedesetak metara od obale ugledati leđnu peraju dupina, a na površini pak nekoliko pelikana. Unatoč upozorenjima, malo tko može odoljeti da se ne baci u metar ili više visoke valove, a hrabriji zaplivaju nekoliko metara. More je nekoliko stupnjeva hladnije od Jadranskog, ali se kupači vrlo brzo naviknu na tu temperaturu. Na plaži ne postoji nikakva prirodna zaštita od sunca, a tek se tu i tamo može vidjeti pokoji suncobran. Razlog za to je u blagom povjetarcu koji konstantno puše pa se vrućina gotovo uopće ne osjeti. Zato su kreme s visokim zaštitnim faktorima nužan rekvizit čiji se sadržaj ne smije štedjeti. Oni neiskusniji, koji na takva upozorenja odmahuju rukom, vrlo se lako mogu prepoznati na plaži jer im boja kože već nakon nekoliko sati poprimi lagano preprženu nijansu. Kraj plaže se proteže Hotel del Coronado koji je poznat i po tome što je u njemu sniman film “Neki to vole vruće”. San Diego je najjužnije položena luka Amerike na obali Tihog oceana. Leži u dobro zaštićenom lagunskom zaljevu (57 četvornih km). Osnovan je 1867. nedaleko od misije koju su utemeljili Španjolci 1769. godine. S unutrašnjošću je povezan tek 1864.

Obećana zemlja
San Diego je poznat i po velikom zoološkom vrtu koji je četvrti po veličini u svijetu. Pješice ga je nemoguće obići u jednom danu, a da razgledate što više pobrinut će se organiziran prijevoz unutar zoološkog vrta. On se nalazi u velikom parku Balboa u kojem se smjestilo još petnaestak muzeja, botanički vrt, kazalište na otvorenom… Za razliku od stanovnika Washingtona koji će kao najveći problem svoje zemlje bez razmišljanja navesti rat u Iraku, ljudi u San Diegu najprije se sjete problema ilegalnih imigranata. Nije ni čudo jer se meksička granica nalazi samo nekoliko milja južnije. Dok nije bilo famozne ograde koju je američka vlada sagradila uzduž granice, imigranti su daleko lakše dolazili do “obećane zemlje”. Danas je situacija posve drukčija. Ograda završava duboko u pustinji pa je imigranti pokušavaju zaobići. Broj useljenika nije se drastično smanjio, ali se drastično povećao broj onih koji u mukama umiru pokušavajući se probiti kroz surovu pustinju. Doslovno svakodnevno netko umre u tim surovim uvjetima, no to nije pokolebalo ostale da sutra pokušaju. A američka politika prema ilegalnim useljenicima Europljanima u najmanju je ruku čudna. Kada se jednom dokopaju Amerike, vrlo teško će ih itko deportirati. Oni se mogu zaposliti jer zakon koji zabranjuje zapošljavanje radnika bez “papira” nikad nije stupio na snagu. Amerika zapravo ima veliku korist od njih. Procjenjuje se da se u SAD-u nalazi 12 do 20 milijuna ilegalnih useljenika, koji naravno rade jer su u tu zemlju i došli kako bi zaradili više nego kod kuće i poslali svojim obiteljima dio zarađenog novca. Unatoč tome SAD ima tek oko četiri posto nezaposlenih, što znači da zemlja ima potrebu za radnom snagom. Još kad je ona jeftina… Osim toga, svaki radnik mora biti osiguran pa su tako osigurani i ilegalci, najčešće na neko drugo, “legalno” ime. No zbog svog statusa nikada neće moći iskoristiti to osiguranje pa osiguravajuće kuće imaju goleme koristi od takvih polica. Zanimljivo je i da djeca ilegalnih imigranata najnormalnije mogu pohađati školu u SAD-u, a da prilikom upisa nitko ne pita njihove roditelje je li njihov boravak u zemlji legalan. Meksičku granicu prelaze i legalno, i to dnevno čak 30.000 radnika iz Tijuane, grada koji se nalazi tik uz meksičku stranu granice.