Priljev inozemnih investicija u Srbiju počeo je privatizacijom bankarskog sektora, nastavio se tržištem osiguranja, a uskoro će prvo mjesto, po ulaganjima, zauzeti energetika. Od 38 poslovnih banaka, koje trenutačno posluju, više od dvije trećine nalaze se u vlasništvu inozemnih banaka, koje posluju po srbijanskim propisima. Prema neslužbenim podacima, Srbija je od prodaje domaćih banaka inkasirala dvije milijarde eura. Najveća cijena (380 milijuna eura) postignuta je prodajom Vojvođanske banke. Na tržištu osiguranja od 17 društava osam se nalazi u stranom vlasništvu. Njihov udio povećan je s 8,7, koliko je iznosio 2004. godine na 28 posto u prvoj polovici 2007. godine. Povećanje se očekuje najavljenom skorom prodajom DDOR Novi Sad, drugog po veličini domaćeg osiguravajućeg društva, za kupovinu kojega je zainteresirano 11 inozemnih kompanija. Investicije u energetski sektor će, prema procjeni stručnjaka, premašiti ulaganja u svim drugim djelatnostima. Srpska vlada je najavila objavljivanje natječaja do konca godine o prodaji dijela kapitala naftne industrije, privatizaciju koje se razvlači više od godinu dana zbog nesuglasja u ministarskom zboru. Za investiranje u naftni sektor zanimanje su dosad pokazale kompanije OMV, MOL, Helenik Petroleum i ruski Gazpromnjeft, koje čekaju da se Vlada odluči koji će model privatizacije primijeniti. Privatizacijski savjetnik, što ga čini konzorcij Merrill Lynch i Raiffeisen investment predložio je trofaznu privatizaciju s time da se u prvom privatizacijskom krugu proda 25 posto kapitala i kupcu ustupi upravljačko pravo, uz njegovu obvezu da investira 400 milijuna dolara u tehnološku obnovu dviju domaćih rafinerija.

Krediti ili IPO
Upravljanje u NIS-u, nakon podjele interesnih sfera među strankama na vlasti, prepušteno je kadrovima Demokratske stranke, koji imaju rezervni model. Prema njemu, investiranje u naftni sektor obavilo bi se zaduživanjem NIS-a kod poslovnih banaka u visini 380 milijuna eura. Namjera je da se tim sredstvima unaprijedi tehnologija proizvodnje i tako poveća vrijednost druge po veličini domaće kompanije. U ‘igri’ je i varijanta koju zagovara Beogradska burza da se javna poduzeća preko Inicijalne javne ponude (IPO) pretvore u dioničarska društva te da se prodajom dionica na burzi obavi njihova dokapitalizacija.Još prije nego što će biti odabran konačni model investiranja u naftnu industriju, Vlada je odlučila zadržati monopol NIS-a na domaćem tržištu do 2010. godine. Nedavno donesenom Uredbom vlada je ukinula ograničenje uvoza nafte od strane privatnih uvoznika, koji svu uvezenu količinu moraju preraditi u jednoj od dviju domaćih rafinerija. Za razliku od naftne industrije koja će, u svakom slučaju, jednim dijelom biti privatizirana, u elektroprivrednom sektoru koji se nalazi pod upravljanjem kadrova iz Demokratske stranke Srbije premijera Vojislava Koštunice bit će do daljnjega zadržano državno vlasništvo. Riječ je o Elektroprivredi, vrijednost koje je procijenjena na 20 milijardi dolara. I pored zadržavanja državnog vlasništva Elektroprivreda je, zbog pomanjkanja vlastitih sredstava, prinuđena potražiti investitore u inozemstvu.

Za elektrane – inozemni strateški partneri
Užurbano se radi na pronalaženju inozemnog strateškog partnera koji bi uložio sredstva u izgradnju dviju termoelektrana. Izgradnja TE Kolubara B koja je započeta prije 20 godina stala je na pola puta, zbog skromnih domaćih financijskih izvora. Za njezin završetak potrebna je investicija od 700 milijuna dolara. Kolubara B, kada bude završena, imat će snagu od 700 megavata, koliko i drugi blok TE ‘’Nikola Tesla’’, kojeg se izgradnja treba financirati inozemnim kapitalom. Srbiji se žuri izgraditi te dvije termoelektrane jer će u protivnom biti ugrožena stabilnost opskrbe strujom. Usporedo se radi na preseljenju nekoliko naselja koja leže na nalazištima lignita kojega će proizvodnja biti povećana sa sadašnjih 29 na 36 milijuna tona godišnje. Za ulaganje kapitala u energetski sektor zanimanje pokazuju kompanije iz Češke, Rusije i Grčke, ali time lista nije iscrpljena. Najuporniji je češki ČEZ, koji je već nazočan u Srbiji i BiH. Zahvaljujući velikim rezervama lignita Srbija, pored hidroenergetskog potencijala, nastoji biti vodeća zemlja u proizvodnji struje u regiji, koja nakon zatvaranja nuklearke u Bugarskoj oskudijeva u opskrbi električnom energijom. Za ispunjenje takvih ambicija potrebno je, prema usvojenoj strategiji, u sljedećih desetak godina u srbijanski elektroenergetski sektor uložiti više od 5 milijardi dolara. Pored izgradnje dviju termoelektrana, srbijanska elektroprivreda gradit će, zajedno s Republikom Srpskom, hidroelektranu Buk Bijela, a predviđen je za 2008. godinu početak rekonstrukcije HE Ðerdap 1. Taj posao, vrijedan 100 milijuna dolara, obavit će ruske kompanije, na ime podmirenja dijela klirinškog duga što ga Rusija ima prema Srbiji.