U povodu druge faze privatizacije Ine, najave gradnje LNG terminala na Jadranu, diverzifikacije hrvatske opskrbe plinom te ujedinjenja domaćih liberala kojima je upravo on sastavio program revitalizacije gospodarstva razgovarali smo s Davorom Šternom, bivšim ministrom gospodarstva i direktorom Ine, danas vlasnikom konzultantske tvrtke Trade consulting.

Hrvatske su novine pune tema o LNG terminalu na Jadranu. Jedni hvale tu ideju, drugi je prikazuju katastrofičnom, što vi mislite o tome?
Izvrsna stvar, samo ako ga ne budemo financirali sami. Terminal nikako ne bi smio biti čista investicija države, već krajnjih potrošača toga plina. Kao što je uobičajeno da luke za izvoz LNG-a grade tvrtke koje će biti njegovi izvoznici, tako bi ovaj terminal trebale graditi tvrtke koje će biti njegovi korisnici. No trebamo biti oprezni pri odabiru partnera. Sjetimo se tadašnjeg Jugoslavenskog, a današnjeg Jadranskog naftovoda. Uz bivšu državu ulagači su bili Čehoslovačka i Mađarska, koje su za gradnju naftovoda dale po 25 milijuna dolara. Međutim, tadašnji im je Sovjetski Savez zabranio sudjelovanje u poslu i obje su države izišle. Kapaciteti toga naftovoda zbog toga su do danas neiskorišteni, bio je predviđen za 30-ak milijuna tona nafte godišnje, a nikada nije bilo više od sedam. Osim toga, LNG u svijetu polako gubi na važnosti jer se pojavila GTL tehnologija. Gas To Liquid označava direktno pretvaranje plina u dizel ili benzin. Nije riječ o novitetu, to su radili Nijemci još za Drugog svjetskog rata. No proces je tada bio skup zbog jeftine nafte dok se danas, kada je barel skuplji od 65 dolara, otvara cijeli niz alternativa. U svijetu postoje četiri GTL postrojenja i Katar ove godine otvara peti. I to treba gledati kao direktnu konkurenciiju LNG-u jer će se zemlje izvoznici LNG-a odlučiti na višu fazu prerade i neće prodavati plin u obliku LNG-a, već kao benzin ili dizel. I zato suinvestitore pri gradnji LNG terminala treba vlasnički vezati u ulaganje, kako bi i oni brinuli za normalan rad terminala u budućnosti, a mi time izbjegli mogućnost da nam se ponovi slučaj Janaf.

Janaf je tužio Ministarstvo zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja zbog propalog projekta Družba Adria. Što mislite o tome?
To su morali napraviti kako bi sačuvali obraz. Mislim da je najveća pogreška projekta što je započet bez studije o zaštiti okoliša. A bojim se da se i LNG kreće u tom pravcu. Po meni Družba Adria nije mrtva, samo je treba modificirati. Treba realizirati taj projekt, no s razlikom da se sirova nafta ne izvozi već da se prerađuje u riječkoj rafineriji pa da se izvoze po okoliš neopasniji derivati. Njih bi pak prodali već na tržištu Slovenije i okolnih zemalja. No kad već govorimo o cjevovodima, nije mi jasno što se dogodilo s projektom povezivanja talijanske Ravene i Pule s cijevi velikog profila, čime bi se Hrvatskoj omogućio uvoz alžirskog plina. To bi osiguralo diverzifikaciju opskrbe o kojoj danas svi govore, te bi u slučaju ruske zime Hrvatskoj plin stizao iz toploga Alžira. No umjesto toga gradi se plinovod od platforme Ivana do Pule što je investicija upitne isplativosti jer plinska polja u Jadranu imaju količine plina dostatne tek za pet do deset godina. Kada presuše, one će iza sebe ostaviti neiskorišteni cjevovod premalog profila da bi osigurao Hrvatskoj neovisnost o ruskom plinu. Budući da se zna da nam nedostaje milijarda kubika plina godišnje, stvarno mi nije jasno kako smo to propustili.

Slijedi druga faza privatizacije Ine, što mislite kako će završiti?
Smatram da je još u prvoj fazi napravljena velika pogreška. Ina je Mađarima prodana praktički u bescjenje. Svoj su dio platili relativno mnogo, ali apsolutno malo u odnosu na prava koja su dobili. Kupivši mali paket od 25+1 posto dionica, stekli su upravljačka prava kao da imaju sto posto u vlasništvu jer su s dva člana u Nadzornom odboru te dva člana u Upravi (od sedam mogućih) kupili veto za svaku odluku težu od osam milijuna dolara, za koje se mora usuglasiti barem šest članova. Pod tim uvjetima od mogućih strateških investitora nitko osim njih neće htjeti ući u Inu. Osim toga, nije mi jasna Inina kampanja za poboljšano europsko gorivo jer u posljednjih pet godina nisu modernizirane rafinerije. Što se moralo učiniti jer Ina od 2000. godine regulira cijene derivata kroz tržišnu formulu. Sad se odjednom javlja s novim gorivom koje hrvatske rafinerije ne mogu proizvesti što znači da više derivata uvozi pa se postavlja pitanje koliki je nivo prerade nafte u domaćim rafinerijama i koja mu je ekonomika. Što se dogodilo pokazat će završni račun ove godine. I sad se vraćamo na privatizaciju. Po meni, Mađarima nije u interesu ponovno plaćati premiju za kupnju prava koje već imaju pa se bojim da će procjena vrijednosti Ine pokazati koliko ta tvrtka stagnira, dok druge kompanije rastu. Vječna će šteta biti što nije prihvaćena ideja moje uprave iz 1998. godine o spajanju Ine i Mola. Tada je Ina s Petrokemijom i Janafom procijenjena na dvije milijarde dolara, na koliko je procijenjen i Mol. Bili smo na korak do gotove stvari, no sve je nažalost naprasno stopirano. Takav interes više ne postoji. Ina i dalje ima svega 400 pumpi, prodala je naftna polja u Rusiji, ne nalazi nova nalazišta domaće nafte, ima nešto malo novih nalazišta plina. Zaključno, nije organski rasla. S druge strane, vrijednost Mola danas iznosi 11 milijardi eura. Ostatak paketa Ininih dionica, po mojoj skromnoj procjeni, vrijedi otprilike milijardu eura. Da se naš projekt realizirao, Ina bi danas u paketu s kutinskom Petrokemijom i Janafom vrijedila pet do šest milijardi eura.

Kakva je po vama energetska slika Hrvatske danas, a kakva će biti sutra?
Hrvatska je, nažalost, energetski kratka u svemu. Ovo malo količina domaće nafte i plina što proizvodi Ina nije odgovarajuće porastu potražnje i za nekoliko godina će i ti izvori presušiti. Što se tiče plina, apsolutno je potrebna diverzifikacija izvora opskrbljivanja jer će plin postati energent budućnosti. S jedne strane to je ekološki najprihvatljiviji energent, a s druge radi usavršavanja tehnologije njegova iskoristivost svakim danom raste. Nije dalek dan kada će se kompletno hlađenje obavljati plinom, a ne strujom. Nadalje, Hrvatska je kratka i u proizvodnji električne energije, koje uvozi između 30 do 40 posto. Nažalost, napravljena je pogreška i poništen je ugovor s Enronom za gradnju termoelektrane Jertovec. A Hrvatskoj danas treba jedna ili dvije nove termoelektrane, te neminovno još jedna nuklearna elektrana. Koliko god uvažavali javno mnijenje, ne možemo zanemariti činjenicu da je jedna Francuska cijelu energetsku bazu sagradila na nuklearnoj energiji. Italiju drži kao koloniju jer su Talijani apsolutno ovisni o njenoj električnoj energiji. I talijanska privreda cijelo vrijeme zaostaje jer su ovisni o Francuzima, dok nekad slaba francuska ekonomija neprestano raste jer joj je osiguran jeftin energent. Italija pak nuklearke nije htjela graditi radi ekoloških propisa i javnog mnijenja i evo što joj se dogodilo. Vječna je šteta i što je koalicijska vlada oslobodila Sloveniju obveze izgradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj, što joj je bila obveza još za gradnje Krškog.

Kako komentirate najave o plinofikaciji Dalmacije do 2010. godine?
Jedno je dovesti magistralni cjevovod, a drugo sagraditi distribucijsku mrežu u starogradskim jezgrama Zadra, Šibenika, Splita, Dubrovnika. Mislim da Dalmaciji nije potrebna plinofikacija ako se ne predviđa izgradnja jedne velike plinske elektrane između Šibenika i Splita. Dalmaciji je potrebna bolja opskrba strujom i to rješava sve energetske probleme te regije. Svojevremeno sam bio i veliki protivnik plinofikacije unutrašnjosti Istre, jer ta regija zbog svoje slabe naseljenosti nikada neće vratiti uloženu infrastrukturu. Rješenje za Istru bila bi opskrba ukapljenim naftnim plinom i jamčim da bi taj energent zadovoljio potrebe cijele regije. Ako se pak između Šibenika i Splita ne planira graditi elektrana, isto vrijedi i za Dalmaciju. Ako se planira, onda je to u redu. No ovdje se nameće još jedno pitanje. Zašto se pri gradnji autoputa Karlovac – Rijeka isti koridor nije iskoristio za polaganje plinovoda? Da se plinovod postavljao pri gradnji autocesta, investicija bi bila upola jeftinija od današnje jer su ponovno dovlačeni strojevi i mehanizacija za kopanje rovova. Radi se dvostruki posao.

Obnovljivi izvori energije u Hrvatskoj? Koji, kako i gdje?
Energija od vjetra u Hrvatskoj nema perspektivu jer kontinuiranih vjetrova praktički nemamo, kao što nemamo ni pravu plimu ili oseku pa ne možemo računati ni na energiju iz mora. Obnovljivi izvori za Hrvatsku prvenstveno bi trebali biti biodizel i etanol, koje bismo dobivali iz poljoprivrednih proizvoda. Samo, i tu će nastati problem jer Vupik nam je zadnja nada da se zaustavi privatizacija poljoprivrede pri kojoj se ne razmišlja o budućnosti. Teško je ljude u manjim domaćinstvima privoliti da se udruže u sustav proizvodnje sirovina za obnovljiva goriva (kukuruz, uljana repica) ako im država ne da poticaje i mislim da se to trebalo regulirati još mnogo prije.

Državne poticaje čeka i Ina, kako to komentirate?
Jednoj naftnoj kompaniji teško se baviti core businessom i paralelno razvijati posao koji će joj biti konkurencija u budućnosti. Prema tome, čekanje poticaja u Ini je logično i opravdano. Država prvo treba regulirati korištenje biodizela, ali i etanola koji se s benzinom može miješati u svakom omjeru. No koliko u cijeloj stvari kasnimo dokazuje i posljednji autoshow u Detroitu na kojem je 70 posto izloženih automobila imalo motore s pogonom na benzin i etanol.

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Što mislite o ukapljenom naftnom plinu u hrvatskim vozilima?
Mislim da nije korektno nagovarati vozače da pređu na ukapljeni naftni plin. Jer, zagovarači ne govore koji je stvarni razlog niske cijene plina kao pogonskog goriva u Hrvatskoj. A uzrok tomu je što država iz plina još uvijek ne uzima naknadu za cestarine. Smanjena potrošnja benzina u korist ukapljenog naftnog plina smanjit će i porezna davanja u korist države. To će se potražiti na strani ukapljenog naftnog plina i time će se poništiti njegova sadašnja cjenovna prednost.

Rusi i kombinat Aluminij u Podgorici

Čime se sada bavite?
Čistim konzultingom, ali moram priznati da u Hrvatskoj, nažalost, radim vrlo malo. Radi se netransparentno, pod utjecajem politike ili interesa pojedinaca u politici i sve se čini bez ikakvih dugoročnih planova. Posao koji me sada najviše veseli radim za klijente iz Rusije koji su kupili kombinat Aluminij u Podgorici. Riječ je o modernizaciji kosovskih termoelektrana Kosovo A i B. Termoelektrane će pogoniti ugljen, kojeg Kosovo ima više nego dovoljno. O hrvatskom moratoriju na gradnju elektrana na ugljen mogu pak samo kazati da ispada kao da ga je pisao netko tko ima interesa da se uvozi struja u Hrvatsku.

Gospodarski program ujedinjenih liberala

Surađivali ste i u izradi gospodarskog programa razvoja udruženih liberala?
Program će biti više mikroekonomski nego makroekomoski. Naime, samo iz sinergije malih projekata stvara se velika stvar. U ovom će programu biti mnogo riječi o restrukturiranju javnih poduzeća. Konkretno, brodogradnja je veliki potrošač državnih sredstava a nema nikakvog efekta. Zato bi pri restrukturiranju brodogradnje trebalo dati prednost malim tvrtkama koje bi subvencionirali kao segment u lancu proizvodnje brodova. Tako bi postigli značajan napredak u razvoju malog i srednjeg poduzetništva. Nadalje, program nalaže produljenje turističke sezone. Zatvaranje restorana i kafića izvan sezone regulirali bi zakonom jer po toj logici i frizer može zatvoriti radnju pet dana u tjednu jer mu se isplati samo subota. A lokali su uvjet da se sezona produlji. Da noćni život u Dubrovniku traje preko zime, taj bi grad još danas bio prepun Iraca kao što je bio ljeti. Izmjena poreznog zakona to lako uredi. U zdravstvu bi pak umjesto linearnog smanjivanja prava svim bolesnicima trebalo ukinuti mogućnost da onaj koji se svjesno izlaže riziku (alkohol, brzina) leži u bolnici o trošku svih nas. Tu mislim na sve koji se unesreće vozeći neprimjerenom brzinom u alkoholiziranom stanju te se u slučaju nesreće liječe o državnom trošku.

Svjetska banka je nužno zlo

Novine su posljednjih dana pune Svjetske banke. Koje je vaše mišljenje o toj instituciji?
Svjetska banka je nužno zlo. To nije banka u klasičnom smislu već svojevrstan međunarodni regulator ekonomskih kretanja kojemu je osnovna pogreška što koristi isti model za sve zemlje s kojima radi. A to je oko stotinu država pa držim da bi trebala imati program za svaku zemlju posebice. Međutim, njeni ljudi imaju isti vodič za zemlje u Europi, Aziji, Africi. Svojevremeno sam to prigovorio čelnom čovjeku te banke, gospodinu Wolfensonu, a on mi je mrtav hladan odgovorio da, jednostavno ‡ nema dovoljno ljudi za tako opsežan posao…