Kako bi povećala konkurentnost svojih tvrtki, osobito na inozemnim tržištima izvan EU, Hrvatska bi trebala početi smanjivati cijenu rada i to ponajprije smanjivanjem visine doprinosa, ističe mr. Marina Kesner-Škreb, istraživač Instituta za javne financije, u novom broju institutova Newslettera.

Javna potrošnja
Ona tvrdi da problem u Hrvatskoj nije porez na dohodak, koji je relativno nizak u odnosu prema ostalim zemljama, već su to doprinosi, posebice oni iz plaća (doprinosi zaposlenika). Tu Hrvatska ima jedno od najvećih opterećenja na svijetu. No smanjenje doprinosa usko je povezano s reformama zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, jer je javna potrošnja u Hrvatskoj relativno veća nego u sličnim tranzicijskim zemljama. Udio javne potrošnje u Hrvatskoj je 2005. bio oko 49 posto BDP-a, što je oko deset postotnih poena više nego u ostalim zemljama srednje i istočne Europe. Gotovo 70 posto novca troši se na neproduktivne namjene kao što su mirovine, zdravstvo, razne socijalne naknade te plaće u javnom sektoru. Naknade koje su najvećim dijelom posljedica starenja stanovništva i dalje će rasti, što će otežavati smanjivanje javne potrošnje. Marina Kesner-Škreb dodaje da ohrabruje činjenica što su ostale tranzicijske zemlje unatoč sličnim demografskim pritiscima ipak uspjele znatno restrukturirati svoju javnu potrošnju. Tako je u svim ostalim zemljama ove regije, osim u Mađarskoj, javna potrošnja bitno manja od hrvatske. Konkurentna sposobnost Hrvatske u članku je ilustrirana i tzv. poreznim klinom, koji pokazuje koliki dio bruto plaće zaposlenika poslodavac mora obračunati i uplatiti državi na ime poreza i doprinosa. Usporedba s drugim zemljama ukazuje i na relativnu cijenu rada. U 2005. porezni je klin iznosio 39 posto i niži je od njemačkog (veći od 50 posto) ili mađarskog (50 posto), a nešto je viši od slovenskog te od prosjeka OECD-a. Hrvatski klin mnogo je viši od “najperspektivnijih zemalja OECD-a”: Irske, Koreje, Meksika i Novog Zelanda. U smjeru općeg poreznog rasterećenja moglo bi se krenuti i nakon postupnog ukidanja poreznih olakšica.

Ugrožene skupine
Time bi se proširila porezna osnovica, što bi omogućilo primjenu nižih poreznih stopa. Olakšice bi prema mišljenju Marine Kesner-Škreb trebalo ukidati i poduzećima i građanima, a ugrožene bi skupine trebalo podupirati ciljanim socijalnim naknadama. Autorica smatra da je dobro što u Hrvatskoj najveći dio prihoda stiže od neutralnog PDV-a, u čemo imamo i bolju situaciju od europske. Smatra da porez na dobit od 20 posto nije destimulativan za investicije. Osim što je konkurentan za strance, nije prepreka ni za domaće investcije koje bilježe dinamičan rast: u 2005. iznosio je 4,8 posto, a 2006. čak 10,9 posto.

Ne uvoditi porez na kapitalnu dobit i imovinu

Uvođenje novih poreza na kapitalne dobitke, dividende i imovinu povezano je s nizom teškoća, piše Marina Kesner Škreb. Oni ne bi znatnije pridonijeli porastu prihoda, a bio bi otežan razrez, ubiranje i kontrola poreza. Upitno je bi li se poboljšala pravednost, jer imućni mogu vješto izbjeći plaćanje tih poreza. Prometi na burzi još su skromni, pa porezni prihod ne bi vio velik, a tržište bi bilo ugroženo. Oporezivanje u Hrvatskoj je, ističe autorica, sve progresivnije pa deset posto najimućnijih građana plaća čak 66 posto ukupno ubranog poreza na dohodak.