EN DE

Piruete na desnici

Autor: Goran Borković
21. rujan 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Za proteklih osamnaest godina navikli smo na svašta na političkoj sceni. Dojučerašnji najbolji stranački sudruzi preko noći bi postali žestoki oponenti. Najbolji prijatelji najžešći neprijatelji, a nije rijetko bilo i obratno, ali nikada, baš nikada, nije se dogodilo da je netko nekome poručio da će učiniti sve da ovaj nestane s političke scene. Nije to učinio ni HDZ prema SDP-u nakon izbora 1990., nije to palo na pamet ni Draženu Budiši nakon što je izišao kao pobjednik u unutarstranačkom okršaju s Vladom Gotovcem, čak niti brojnim HSS-ovcima koje je Zlatko Tomčić izbacio iz stranke. Nitko nikada (barem javno) nije želio uništiti jednu cijelu stranku! Sve do proteklog tjedna kada je predsjednik HSP-a Anto Đapić rekao ovo: “Učinit ćemo sve da HDSSB nestane s političke ovoga grada i Osječko-baranjske županije, jer su oni problem za ovaj grad i ovu Županiju”. Dojučerašnji koalicijski partneri pretvorili su se tako u najtvrđe protivnike. Tko se više sjeća događanja u Hrvatskom saboru kada je Đapić sa svojim pravašima riskirao gadan sukob s Ivom Sanaderom braneći Branimira Glavaša. Otvoreno je tada stao na stranu optuženika za ratne zločine koji mu je “milost” uzvratio davši mu potporu za izbor osječkog gradonačenlnika. Bilo pa se spominjalo! Doduše, iz cijele priče korist je – barem zasad – izvukao Đapić. Glavaš je i dalje u zatvoru gdje čeka suđenje, a stranka mu je sve bliže političke margine s koje je tek na trenutak iskočila. Od ove priče politički je svakako relevantniji (navodni) sukob između Đapića i Sanadera čiji su uzrok jednim dijelom baš dojučerašnji Glavaševi birači na koje, barem tako misle u obje stranke, i HSP i HDZ polažu pravo.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Najprije je Đapić na stranačkoj konvenciji HDZ i SDP nazvao “političkim sijamskim blizancima” koji se smjenjuju na vlasti a da pritom nema bitne razlike između njih. Odmah mu je odgovorio Sanader na predizbornom skupu pozvavši sve desno orijentirane birače da glasaju za HDZ, jer da dajući glas HSP-u zapravo glasaju za “crvene”. Reagirali su i niže rangirani pravaši pobrojavši sve “grijehe” HDZ-u vezane za Domovinski rat i Haaški sud. Ne treba sumnjati da će se ovaj igrokaz u režiji dvojice stranačkih čelnika nastaviti jer odgovara i jednom i drugom, ali po svemu sudeći krivo bi bilo misliti da će se razviti u pravu dramu s obzirom da bi za to bila nužna i kulminacija, a to bi svima štetilo. Ovako, HDZ dodatno mobilizira svoje birače koji su mu i te kako potrebni, budući da im ankete nisu sklone, dok Đapić želi ušićariti nešto glasova baš od onih koji su devedesetih glasali za HDZ. Ako je povijest učiteljica života, onda u konačni ishod ne treba sumnjati. Ove su se dvije stranke tokom prošlih godina znale mudro nadopunjavati na političkoj sceni. Godinama su bile usmjerene jedna na drugu. Bilo je tu i svađa, pa i napetosti, ali se znalo da ako HDZ-u negdje zapne, da uvijek može računati na pravaške glasove. Teško da se politička situacija u međuvremenu toliko promijenila da ne bude više tako, pa da HSP partnera počne tražiti na drugoj strani. Ipak se radi o puno dubljem odnosu nego što je to bio onaj između Đapića i Glavaša.

Za proteklih osamnaest godina navikli smo na svašta na političkoj sceni. Dojučerašnji najbolji stranački sudruzi preko noći bi postali žestoki oponenti. Najbolji prijatelji najžešći neprijatelji, a nije rijetko bilo i obratno, ali nikada, baš nikada, nije se dogodilo da je netko nekome poručio da će učiniti sve da ovaj nestane s političke scene. Nije to učinio ni HDZ prema SDP-u nakon izbora 1990., nije to palo na pamet ni Draženu Budiši nakon što je izišao kao pobjednik u unutarstranačkom okršaju s Vladom Gotovcem, čak niti brojnim HSS-ovcima koje je Zlatko Tomčić izbacio iz stranke. Nitko nikada (barem javno) nije želio uništiti jednu cijelu stranku! Sve do proteklog tjedna kada je predsjednik HSP-a Anto Đapić rekao ovo: “Učinit ćemo sve da HDSSB nestane s političke ovoga grada i Osječko-baranjske županije, jer su oni problem za ovaj grad i ovu Županiju”. Dojučerašnji koalicijski partneri pretvorili su se tako u najtvrđe protivnike. Tko se više sjeća događanja u Hrvatskom saboru kada je Đapić sa svojim pravašima riskirao gadan sukob s Ivom Sanaderom braneći Branimira Glavaša. Otvoreno je tada stao na stranu optuženika za ratne zločine koji mu je “milost” uzvratio davši mu potporu za izbor osječkog gradonačenlnika. Bilo pa se spominjalo! Doduše, iz cijele priče korist je – barem zasad – izvukao Đapić. Glavaš je i dalje u zatvoru gdje čeka suđenje, a stranka mu je sve bliže političke margine s koje je tek na trenutak iskočila. Od ove priče politički je svakako relevantniji (navodni) sukob između Đapića i Sanadera čiji su uzrok jednim dijelom baš dojučerašnji Glavaševi birači na koje, barem tako misle u obje stranke, i HSP i HDZ polažu pravo.

Najprije je Đapić na stranačkoj konvenciji HDZ i SDP nazvao “političkim sijamskim blizancima” koji se smjenjuju na vlasti a da pritom nema bitne razlike između njih. Odmah mu je odgovorio Sanader na predizbornom skupu pozvavši sve desno orijentirane birače da glasaju za HDZ, jer da dajući glas HSP-u zapravo glasaju za “crvene”. Reagirali su i niže rangirani pravaši pobrojavši sve “grijehe” HDZ-u vezane za Domovinski rat i Haaški sud. Ne treba sumnjati da će se ovaj igrokaz u režiji dvojice stranačkih čelnika nastaviti jer odgovara i jednom i drugom, ali po svemu sudeći krivo bi bilo misliti da će se razviti u pravu dramu s obzirom da bi za to bila nužna i kulminacija, a to bi svima štetilo. Ovako, HDZ dodatno mobilizira svoje birače koji su mu i te kako potrebni, budući da im ankete nisu sklone, dok Đapić želi ušićariti nešto glasova baš od onih koji su devedesetih glasali za HDZ. Ako je povijest učiteljica života, onda u konačni ishod ne treba sumnjati. Ove su se dvije stranke tokom prošlih godina znale mudro nadopunjavati na političkoj sceni. Godinama su bile usmjerene jedna na drugu. Bilo je tu i svađa, pa i napetosti, ali se znalo da ako HDZ-u negdje zapne, da uvijek može računati na pravaške glasove. Teško da se politička situacija u međuvremenu toliko promijenila da ne bude više tako, pa da HSP partnera počne tražiti na drugoj strani. Ipak se radi o puno dubljem odnosu nego što je to bio onaj između Đapića i Glavaša.

Dobitnici

Tomislav Dragičević
Nadzorni odbor Ine prihvatio je u četvrtak prijedlog Vlade i ponovno imenovao Tomislava Dragičevića za predsjednika uprave. Dragičeviću je to treći mandat na mjestu čelnog čovjeka Ine (kompaniju vodi od 2000. godine), a izabran je na razdoblje od četiri godine. Time se uvrstio u dugovječnije direktore na čelu javnih poduzeća. Uz promjene političke vlasti u zemlji, prebrodio je i dvije privatizacije (Mol i javna ponuda), upravljajući kompanijom od koje se traži dobar rezultat u tjesnacu između administrativno određenih cijena benzina i pritisaka kao što su rast cijena nafte i potreba za ulaganjem u modernizaciju rafinerija.

Dragutin Drk
Varaždinska Vindija kupila je u Brčkom milijun četvornih metara zemljišta za gradnju pogona za proizvodnju mlijeka i mesa. Dragutin Drk, generalni direktor Vindije, isposlovao je dobar ugovor s Distriktom Brčko, koji će osigurati svu potrebnu infrastrukturu. Brčko zauzvrat dobiva nova radna mjesta i tehnologiju. Svi zajedno se nadaju da će proizvodi naći kupce i na trećim tržištima.

Gubitnici

Vanja Sutlić
Odluka da na mjesto šefice informativnog programa postavi Hloverku Novak-Srzić direktoru HRT-a vraća se kao lavina negodovanja iz javnosti, medija i medijskih organizacija (HND). Nije pomogla ni najava alibi odluke da za će savjetnika postaviti Dragutina Lučića, predsjednika novinarskog društva. Oštrice kritika neugodne su i za premijera Sanadera i predsjednika Mesića za koje se tvrdi da su dali suglasnost Sutlićev dolazak na čelo javne televizije

Berislav Rončević
Nespretna izjava o kanaderima i kornatskoj tragediji kao sporednoj stvari s kojom ga novinari ne trebaju zamarati, opet je bacila svjetlo na jednu od nekoliko blijedih točaka u Sanaderovu ministarsku timu. Ministar obrane nije osobno predmet zabave na You tubeu, ali su zato tamo slike helikoptera koji je pao u Vukovaru i koji se još istražuje. Vojsku popularizirao vježbenim desantom elitne jedinice pred razred svog sina.

Autor: Goran Borković
21. rujan 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close