Prodaja 20% državnog udjela u T HTu već mjesecima izaziva veliku pozornost javnosti. Kako se približava uvrštenje na burzu, tako rastu i medijske prognoze koliko bi građana moglo kupiti njegove dionice. Prije sezone godišnjih odmora se govorilo o 100.000 građana, dvostruko više nego kod IPOa Ine, sada se već nagađa o između 150 i 200.000. Naravno, u takvoj atmosferi očekivanja raste i (opet prema medijima) predviđena cijena dionica – od 225 do 250 kuna prije nepuna dva mjeseca danas se već računa i s 350. Optimisti vjeruju da će to biti značajan korak u razvoju tržišta kapitala u Hrvatskoj čija je uloga u razvoju gospodarstva, čak i po ocjeni Izvješća evropske komisije o napretku Hrvatske za 2006. godinu, “još uvijek marginalna”: broj građana koji su kupili dionice neke kompanije na burzi – najčešće putem javne ponude – polako se penje prema milijun..
Mali i veliki
Ostavljajući po strani spekulacije o “tajmingu” (neposredno uoči parlamentarnih izbora) i određivanja cijene i broja dionica koje će biti ponuđene na Zagrebačkoj burzi – jer dionice bilo koje kompanije u bilo kojem momentu jednostavno vrijede onoliko koliko su potencijalni dioničari za njih spremni platiti – jedan bitan aspekt se, slučajno ili namjerno, uporno ostavlja potpuno po strani. Što 100.000 građana i nekoliko investicijskih fondova uopće mogu učiniti – u smislu svog suvlasništva u T HTu koje im daje i određena prava glasa – s tim dionicama i koliki uopće može uopće biti njihov utjecaj na politiku T HTa? Savjetnici J P Morgana bi im to vjerojatno vrlo rado objasnili – kada bi ih to netko upitao. Posebno bi bilo korisno da objasne tko, kako i kada – u ovakvoj konstelaciji suvlasničkih odnosa – odlučuje o isplati dividende. U svoj toj buci oko prospekta, road showa itd. kao da se zaboravlja da je Deutsche Telekom 51 postotni vlasnik T HTa! Težina Deutsche Telecoma kao većinskog vlasnika već se osjetila još kod svojevremene najave da “neće biti daljnje privatizacije dok se ne riješi pitanje DTK mreže”. Bilo bi vjerojatno, radi usporedbe s “našom stvarnošću”, razmotriti kakve su se sve analize i diskusije vodile u Njemačkoj u svezi kupovine “samo” 4,5% udjela DTa od strane grupe Blackstonea, jednog od najvećih američkih private equity fondova. Budući da se u razvijenijim zemljama Zapada značajnim udjelom smatra onaj od 5% naviše, te pregovore – u koje su bili uključeni i najviši njemački dužnosnici – napeto je pratila ne samo njemačka, nego i svjetska poslovna javnost. Sve je započelo još krajem 2005. kada je Stephen Schwarzman, energični i ambiciozni glavni direktor Blackstonea doznao da nekoliko konkurentskih PE fondova razgovara s njemačkom vladom o kupovini značajnog udjela u DTu, u kojem je ona tada bila većinski dioničar sa 36% udjela.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.mislim da blackstone uopće nije tako mali ko u naslovu!
Svejedno Vam je ionako ćete već prvoga tjedna prodati dionice i na tome zaraditi, i uložiti u nešto, nadam se daleko kvalitetnije i isplativije.
Nema sumnje dividende su niske, a stim možete jedino kupiti jogurt i burek, tako da ista je to ‘politika’ kao i s Inom.
Sve je to već viđeno.Fondovi su počeli igru od vrata do vrata.Uz nominalnu cijenu od 100,00kuna po dionici očekuje se penzionerski i ini stampedo.Uz totalno prljavu igru trenutne vlade bit će trenutnih dobitaka i za sitnu ribu.[smiley1]
lanica:
” gle briga me za dtk,za dividende,ma za sve….samo je bitno da dobimo diskont na cijenu i da se nekaj zaradi pa popije…welcome to croatia”
Uključite se u raspravu