Prvi put u Hrvatskoj borave dva astronauta i jedan svemirski putnik. Američki astronaut Edward T. Lu, ruski kozmonaut Valerij Tokarev i svemirski turist Gregory H. Olsen ovih dana borave u Splitu na konferenciji “Dalmatinsko svemirsko ljeto”. Poslovni dnevnik donosi razgovor s Edwardom T. Luom, Amerikancem koji je do sada proveo 206 dana u svemiru, te gotovo cijeli jedan radni dan u svemirskoj šetnji izvan letjelice. Lu je prilično osebujan čovjek. Rođen je u istom gradu u kojem živi najpopularniji animirani lik na svjetu Homer Simpson – Springfieldu. Na Sveučilištu Cornell diplomirao je elektrotehniku, a na Stanfordu fiziku. Lu je dobitnik osam medalja, što NASA-inih što onih ZND-a, među kojima su NASA-ina nagrada za poseban doprinos i medalja Gagarin. Do sada je 9 dana proveo na svemirskoj stanici Mir, 12 dana na Atlantisu i 185 dana na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Nas je pak za početak interesiralo kako se netko iz Hrvatske može vinuti u Zemljinu orbitu.

Kako netko iz Hrvatske može postati astronaut? Što bi trebao napraviti?
– Astronauti u NASA-i su selektirani iz vrlo širokog kruga ljudi. Ima tu vojnih pilota, inženjera, znanstvenika, a jedan je čak bio veterinar za velike sisavce prije nego je postao astronaut. Naravno, postoje neki minimalni zahtjevi za obrazovanje, no ideja je imati široki spektar ljudi sposobnih raditi različite poslove u svemiru. Prema mojim informacijama, jednom građaninu Hrvatske bilo bi vrlo teško postati astronaut. Naime, koliko sam upućen, Hrvatska još nije članica Europske svemirske agencije (ESA), niti ima vlastitu svemirsku agenciju. Stoga zasad Hrvati ne mogu u svemir kao profesionalci, primjerice, kao stručnjaci u nekom području koje je angažirala ESA već jedino kao turisti, odnosno privatne osobe i to pod uvjetom da si to mogu priuštiti. Želio bih pri tome naglasiti da Hrvatska ne mora biti članica Europske unije da bi bila u ESA-i.

Amerikanci veoma vole sportove, a svi NASA-ini astronauti su na filmovima uvijek u top-formi. Vježbaju li astronauti više od body buildera budući da moraju izdržati velike fizičke napore na letovima u svemir?
– Uistinu ne. Naime, astronauti moraju biti u prosječno dobroj fizičkoj kondiciji prije leta. Također, ako u svemiru provode duže vrijeme, a ne samo desetak dana tijekom smjene na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS), onda koriste gimnastičke aparate posebno konstruirane za bestežinsko stanje, kako bi umanjili efekte na tijelo kao što su smanjenje volumena mišića i gubitak kalcija u kostima.

Proveli ste mnogo vremena u svemiru, a posebno u šetnji svemirom izvan svemirskog broda. Jesu li svemirska odjela, po vašem mišljenju, veoma sigurna? Primjerice, bojite li se kakvih bolesti zbog dugotrajne izloženosti svemirskoj radijaciji?
– Ne bojim se bolesti uzrokovanih radijacijom u svemiru. Kao i sva svemirska tehnologija, svemirska odijela postaju sve bolja. Dok se nalazite na Međunarodnoj svemirskoj stanici relativno ste dobro zaštićeni od normalnog Sunčeva zračenja, međutim ta je zaštita za vrijeme svemirskih šetnji puno slabija. Stoga su i svemirske šetnje relativno kratke, kao bi se efekt radijacije što više smanjio.

Jeste li tijekom boravka u svemiru imali nekakav TV, radio, video-igare i druge načine za zabavu?
– Gore se veoma mnogo radi. Radni dan na Međunarodnoj svemirskoj stanici je dug i gotovo potpuno ispunjen službenim aktivnostima. Ono malo slobodnog vremena provodio sam promatrajući Zemlju i fotografirajući ju. Između ostalog snimio sam i sliku južnog Jadrana na kojoj se lijepo vide srednjodalmatinski i južnodalmatinski otoci.

Što vas se najviše dojmilo u svemiru?
– Ljepota Zemlje. Kao što sam već rekao, gotovo cijelo slobodno vrijeme proveo sam promatrajući različite dijelove našeg planeta i fotografirajući ih. Posebnu pažnju posvetio sam onim dijelovima gdje imam prijatelje. Jedna od prednosti boravka u svemiru je činjenica da imate cijeli svijet na dlanu pa možete birati gdje ćete jednoga dana putovati. Na taj način me privukla hrvatska obala, a kao dokaz da me očarala njezina ljepota, svjedoči i ova fotografija Kaštelanskog zaljeva i južnog Jadrana snimljena iz svemira, a koju sam donio sa sobom.

Što vam je najviše nedostajalo u svemiru?
– Tijekom mog šestomjesečnog boravka u svemiru nisam još bio vjenčan pa su mi stoga, osim roditelja i prijatelja, najviše nedostajale male stvari, one koje na Zemlji uzimam zdravo za gotovo, poput tople kupke i dobre hrane. Danas bi mi jako nedostajala moja uža obitelj, žena i dijete.

Vjerujete li da postoje izvanzemaljci i da li ste čuli da ih je netko od vaših kolega i drugih astronauta vidio uživo?
– Gore nisam vidio “male zelene”. Za vrijeme svog boravka u svemiru nisam primijetio strani inteligentni oblik života, a nisam ni čuo priču o toj temi kojoj bih povjerovao. Osobno smatram da je život u svemiru, barem na osnovnom stupnju razvoja, i te kako moguć. Primjerice, NASA još ne zna ima li bakterija ili sličnih oblika života na Marsu ili u oceanima Jupiterova mjeseca Europe.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Vjerujete li da će se u budućnosti uspješno razviti svemirska ekonomija, potencijalno u obliku privatnih svemirskih hotela, turističkih i medicinskih letova u svemir i slično? Budući da neke najave za to postoje, koliko ste vi uvjereni u mogućnost njihove realizacije?
– Smatram da su komercijalne svemirske aktivnosti tik do praktičnog ostvarenja. Naime, razvoj komercijalnih aktivnosti u svemiru, odnosno svemirske ekonomije, posebno dobru priliku ima u obliku svemirskog turizma. Postoji mnogo ljudi koji su zainteresirani za let u svemir, a nisu profesionalni astronauti i na ovaj će se način snažno povećati sanse da ti ljudi vide svemir. Zasad je svemirski turizam vrlo skup, ali s njegovim razvojem uslijedit će ono što može primjetiti i na zemaljskim ljetovalištima, a to je da masovnost dovodi do značajnog opadanja cijena. Komercijalizacija svemira predstavlja prirodni napredak čovječanstva. Prije 20 godina samo je država vršila svemirska istraživanja, a danas je u tom području sve više privatnih kompanija. Osobno sam jako zainteresiran za komercijalni turizam u svemiru. Pri tome ne mislim isključivo na ovaj službeni, u koji novac ulažu bogate države. Nadam se da će i Hrvatska iskoristiti svoju priliku, jer posljednje četiri godine počela je prava borba za svemirske turiste gdje se sve više državnih i privatnih kompanija natječe velikim ulaganjima u razvoj tehnologija i infrastrukture za svemirska putovanja.

O tome se mnogo govori, a često čak i NASA objavljuje razne slike potencijalnih svemirskih baza. Jesu li ljudi, po vašem mišljenju, tehnički i na druge načine spremni kolonizirati Mjesec ili Mars?
– Sa sadašnjom tehnologijom ljudi su vjerojatno sposobni otići na Mars na sličan način na koji su tijekom šezdesetih godina 20-og stoljeća otišli na Mjesec. No danas smo svjesni da to nije adekvatno ako uistinu želite zadržati svoju prisutnost na Mjesecu ili Marsu. Osobno smatram da ljudi još moraju tehnološki sazreti da bi bili sposobni kolonizirati druga nebeska tijela. Tehnologije i saznanja do kojih smo došli razvojem Međunarodne svemirske stanice uvjeren sam da će u tom smislu biti od velike pomoći.

Kada će se, po vašem mišljenju, tako nešto dogoditi? Kada možemo očekivati svemirske baze na Mjesecu ili Marsu?
– U idućih 20 do 40 godina. To znači između 2030. i 2060. godine.

Tokarev: U svemiru si uvijek na oprezu!

Ne bih to nazvao strahom jer, jednostavno, nemate vremena za razmišljanje o tome. Prije bih to mogao opisati kao da sam u svakom trenutku oprezan. U svemiru ti se promijeni mentalni sklop i način razmišljanja pa mnogo vremena razmišljaš o tome zašto ljudi ratuju, sukobljavaju se, svađaju i gladuju. Tim je riječima Valerij Ivanovič Tokarev, poznati ruski astronaut i vojni pilot prve klase koji također leti na testnim letjelicama, opisao osjećaj koji obuzme čovjeka dok boravi u svemiru. Tokarev živi u Zvjezdanom gradu nedaleko od Moskve. Do sada je letio na 46 tipova zrakoplova i ima više od 3000 sati leta. Dva puta je boravio u svemiru, oba puta na Međunarodnoj svemirskoj postaji, provevši gore gotovo 200 dana. “Tijekom boravka u svemiru nisam vidio nikakav NLO, nisam vidio ništa tako jasno, no ne bih rekao da nema ništa tamo. Naše znanje nije ni približno dovoljno veliko da bismo znali sve o svemiru, mi vidimo samo mali dio cjelokupne slike. Možda je 10-15 posto znanja koje imamo o svemiru primjenjivo na naš život pa svakako iz svemira trebamo donijeti više znanja na Zemlju”, kaže Tokarev.
Iako ratni pilot on dodaje da potpuno podržava komercijalizaciju svemira.
“Mislim da su komercijalni letovi najbolji dar za čovječanstvo. S razvojem tehnologije bit će još dostupniji. Nevjerojatno je da nam već danas trebaju samo 92 minute da obletimo oko Zemlje. Naša djeca će sigurno poznavati nove tehnologije pa će moći napraviti nove, još bolje rakete i biti još brži”, zaključio je Tokarev.