Vinko Budiša, bivši šef Vojne policije, osuđenik za brutalno ubojstvo, a kasnije i bjegunac od pravosuđa, pušten je na jednomjesečni dopust iz zatvora u Gospiću. Ovih dana snimljen je kako bezbrižno šeće Splitom, vozi se na motoru, obilazi restorane, a sve to samo deset mjeseci nakon odlaska na izdržavanje kazne od četiri godine i 11 mjeseci. Ta vijest izazvala je veliko zanimanje medija, ali zapravo ne bi trebala biti previše iznenađujuća. Budišu je na godišnji odmor pustio gospićki sudac Branko Milanović, poznat po nekoliko skandaloznih odluka od kojih su dvije ušle u mračnu antologiju hrvatskog pravosuđa: Josu Mraovića oslobodio je optužbe za silovanje američke košarkašice Ilishie Jarret izjednačivši guranje prsta u anus s rukovanjem, a prije toga osudio povratnika Svetozara Karana za zločin nad Hrvatima pod obrazloženjem da su “on, njegovi preci i Osmanlije 500 godina vršili genocid nad Hrvatima”. Stoga njegova odluka da na privremenu slobodu pusti Vinka Budišu uopće nije neočekivana. Naročito ako se uzme u obzir Budišin sudski opus: on je 1995. godine ispred splitske diskoteke metkom u potiljak ubio 19-godišnjeg mladića, zatim se branio da je pištolj sam opalio pa je taj isti pištolj nestao sa suda, onda je Budiša na hodniku suda izravno prijetio svjedocima, da bi ga na kraju (još jedan čuveni) sudac Slavko Lozina osudio na (samo) četiri godine i 11 mjeseci zatvora, što mu je omogućilo da ne ode odmah na izdržavanje kazne. Kad je taj poziv nakon dvije odgode napokon stigao, Budiša je zbog navodnih psihičkih tegoba zbrinut u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, iz koje je pobjegao u nepoznatom pravcu. Nakon par mjeseci uhićen je na slovenskoj granici i konačno pospremljen za rešetaka.

No u zatvoru je proveo samo 10 mjeseci prije nego što ga je sudac Milanović pustio na jednomjesečni dopust. On se, prema zakonu, odobrava zbog teške bolesti, smrtnog slučaja ili bolesti člana obitelji, radi obavljanja sezonskih poslova ili u slučaju ratnog stanja. U Ministarstvu pravosuđa ne znaju koji uvjet je Budiša ispunio za puštanje na slobodu i prijete da će kazniti suca Milanovića ako se pokaže da je protuzakonito postupio. Hrvatski suci inače prilično široko koriste zakonsku mogućnost slanja osuđenika za bolovanja, godišnje odmore ili vikende. Primjerice, Tihomir Orešković, čovjek koji je osuđen na 15 godina zatvora zbog ubojstva 50 srpskih civila u ratnom Gospiću, u nekoliko je navrata puštan na liječenje, često i na osnovi debele liječničke dokumentacije, da bi ga se onda moglo vidjeti kako slobodno šeće Zagrebom pa čak i Gospićem. Pravdao se da ima dogovoren liječnički zahvat u jednoj bolnici, u kojoj se onda uopće nije pojavljivao. Posljednji put na slobodi je proveo punu godinu dana – što je zakonski maksimum – a tijekom tog navodnog bolovanja na kojem je imao čak i plastične operacije viđen je u svom omiljenom kafiću kako ispija pivo, s nekih desetak kilograma viška. Zanimljivo je da su i Budiša i Orešković klijenti odvjetnika Željka Olujića. Posjetitelji zagrebačkih trgovačkih centara često mogu vikendima sresti još jednog osuđenog ratnog zločinca, Mirka Norca, a koliko je praksa odobravanja slobodnih vikenda znala biti kobna govori i primjer “sisačkog monstruma” Srđana Mlađana koji je na jednom vikendu, odobrenom za uzorno ponašanje tijekom izdržavanja kazne za ubojstvo, opljačkao banku i ubio policajca. Bio je to njegov 21. slobodan vikend.