Toliko je neugodno zazvučalo pesimistično intonirano upozorenje američkog diva Home Depot da je depresija zavladala na Wall Streetu već na samom početku trgovine, neposredno nakon objave negativne revizije prijašnjih prognoza, pripremajući tek, pokazalo se kasnije, teren za još intenzivniju likvidaciju. U prvom redu isprovociranu neočekivanim, ili bolje rečeno, poprilično zakašnjelim, masovnim rušenjem kreditnog rejtinga od strane agencije Moody Investors’ Service, koja je najnovijim potezom zakačila obveznice ukupne vrijednosti veće od pet milijardi dolara. Riječ je isključivo o obveznicama osiguranima kolateralom u obliku (“na gomilu” skupljenih) hipotekarnih zajmova subprime segmenta, a navedenu cifru niti na Wall Streetu nije bilo moguće posve ignorirati, osobito kada se tome pridodaju i prijeteće izjave analitičara agencije Standard & Poor’s, koji su upravo ovoga tjedna najavili pak slične mjere, procjenjujući kako bi rating downgrade mogao zahvatiti obveznice u visini 12 milijardi dolara. Tome svakako valja dodati i prve procjene ovotjednog udara kojim će, navodi Credit Suisse, kumulativni gubitak premašiti 50 milijardi dolara, dok Deutsche Bank ide još dalje, predviđajući gubitke i do 90 milijardi dolara. Ilustracije radi, ukupna vrijednost obveznica (nominalno) “osiguranih” hipotekarnim zajmovima iz subprime segmenta (najrizičnijih bankovnih klijenata).

Nakon svega izrečenoga, sve ostalo odradila je, kao i obično, psihologija krda, unijevši pravi kaos na financijska tržišta širom svijeta, a početna se nelagoda, uvjetovana zabrinjavajućom eskalacijom krize u subprime segmentu hipotekarnih zajmova, odlično uklopila u neugodnu (Home Depot) epizodu s početka priče, aktualiziravši raspravu o negativnim učincima krize na povjerenje potrošača. A dotični evidentno njuše probleme, zbog čega bi se slabija potrošnja vrlo lako mogla odraziti na ekonomsku aktivnost u zemlji, i to u trenutku kada tvrdoglavo visoka stopa inflacije monetarnim vlastima ne ostavlja previše prostora za manevar (primjenu “stimulativnih” mjera monetarne politike). Uz kroničnu slabost američke valute, koja baš ovih dana niže nove negativne rekorde (uobličene prije svega rastom eura nadomak granice od 1,38 dolara), situaciju dodatno komplicira mnogima već alarmantan intenzitet pozitivnog trenda na tržištu. Gdje je jučer vladalo svojevrsno zatišje, koje za sada teško može poslužiti kao adekvatna utjeha središnjoj banci (i potrošačima), obzirom je za sada tek riječ o minornoj korekciji, kojom se cijena barela WTI sirove nafte spustila sa 73 (najviše od kraja kolovoza prošle godine) na 72 dolara. No to je svejedno postao kredibilan povod da se u posvemašnju likvidaciju uguraju i dionice naftne industrije, naprosto ostavši bez potpore kupaca koji su se dali u paničnu potragu za sigurnijim zaklonom, grozničavo mijenjajući dionice, te korporativne za državne obveznice. Razvijenih zemalja, naravno. Oskudan je news-flow, ili barem dotok svježih špekulacija, malobrojnu skupinu dionica promovirao u istaknute dobitnike, čija je izvedba drastično odudarala od prevladavajućeg raspoloženja na Starom kontinentu. To se prije svega odnosi na Air Liquide (+4 posto), koji se i dalje kreće uzlaznom putanjom, obilato koristeći nagađanja o preuzimanju od strane KKR-a, a oni hrabriji nisu zaboravili niti Unilever (+3,2 posto), vodeći se tezom kako je za ulazak u vlasničku strukturu (ili možda čak preuzimanje) zainteresiran Colgate-Palmolive. Istodobno, aktualna je kriza poprilično zagorčala život poklonicima Daimlera, jer su tržištem počele kolati glasine kako bi Cerberus mogao imati problema s namicanjem kapitala, potrebnog za već dogovoreno preuzimanje Chryslera.

Izvozni sektor pretrpio neznatne gubitke

Naftaše je predvodio Royal Dutch/Shell, kojemu su, ne pokazujući nimalo sluha za timing, analitičari Goldman Sachsa prikačili SELL preporuku, što je rezultiralo pad cijene dionica od 1,6 posto. Gubitnike s ostatka tržišta predvodila su, već tradicionalno, izdanja financijskih institucija te izvozno orijentiran segment korporativnog sektora, bilježeći u najboljem slučaju minus u skladu s klizanjem burzovnih indeksa koji su, najprije u Aziji, a zatim i u Europi, skliznuli duboko na negativan teritorij, signalizirajući dramatičan pad apetita za rizik investitora.