S pet konkretnih zahtjeva Sindikat tekstila, kože, obuće i gume Hrvatske izišao je pred Vladu zatraživši od nje da se očituje o sudbini vukovarskoga Borova d.d. koje broji oko 1200 zaposlenika i godišnje proizvodi 400.000 pari cipela. Na popisu se našla privatizacija po načelu radničkoga dioničarstva, jasan prikaz dosadašnjih državnih ulaganja u sustav društava Borova d.d., kolektivno pregovaranje o uvjetima rade u ovom nekadašnjem obućarsko-gumarskom divu, definiranje sustava povezanih društava unutar njega kao i uključivanje predstavnika radnika u Nadzorni odbor tvrtke.

Veliki potencijal
Koliko su sindikalisti čvrsti u svojim namjerama, jasno je poručila i predsjednica Sindikata Svjetlana Šokčević koja će hrvatskoj Vladi dati “mira do rujna”, a potom će inzistirati na traženim odgovorima dok joj god ne budu predočeni. “Od jeseni ćemo vrlo neugodno pitati i prozivati odgovorne za Borovo koje može živjeti od svojih tržišnih učinaka, koje ima silni potencijal, a od vremena povratka proizvodnje u Vukovar do danas u njemu nisu vidljivi nikakvi pomaci. Bojim se da ne postoji jasna vizija budućega razvoja”, tvrdi Šokčević. Sindikalna čelnica smatra da se sa stručnim konzultatima takvo stanje može ispraviti, a kao uspješan primjer takvoga restrukturiranja navela je varaždinsku kopaniju Varteks. Po njezinu mišljenju, prioritetno je odrediti mjesto Borova u hrvatskom gospodarstvu, odnosno definirati što će ono predstavljati ubuduće, hoće li biti središte industrijskoga klastera ili je predodređeno za nešto drugo. Dok Šokčević smatra da se čitav ovaj kompleks može održati jedino ako država uskladi trgovinsku i industrijsku politiku, a prerađivačka industrija dobije isto onoliko poticaja koliko je namijenjeno i trgovini, aktualni predsjednik borovske Uprave Mirko Ćavara poručuje kako je “svjestan da oni danas predstavljaju tek pet do deset posto onoga što je nekada bilo Borovo, ali nastoje prevladati teškoće i osnažiti brend”. Na tragu toga je i ovogodišnje ponovno vraćanje borovske cipele na rusko te kanadsko tržište, prozvano “borovskom izvoznom ofanzivom” ili, službeno, “Podizanjem konkurentskih sposobnosti tvrtke”.

Uvođenje reda
Ćavara, ipak, ne može jasno odgovoriti na pitanje kada će se krenuti u proces privatizacije. Još se nije ni krenulo u pripremu toga procesa jer Uprava ne raspolaže podacima o ukupnoj imovini kompanije. Prema određenim saznanjima, dio poslovnih prostora, od ukupno 620 koji su se nalazili na području bivše Jugoslavije, nedostaje im. Pokušaja imovinske konsolidacije bilo je prošle godine kada se prodajom dijela lokala pokušao namaknuti novac za podmirenje dugova, modernizaciju proizvodnje jer se sadašnja odvija u potpuno neprimjerenim uvjetima kao i uvođenje reda u imovinsko-pravni kaos koji je nastao s početkom ratnih djelovanja 90-ih godina. Problem se dodatno komplicira jer se dio toga ne nalazi u sadašnjem posjedu Borova. Takva je situacija, primjerice, u Srbiji gdje se nalazi 117 lokala, a na koje pravo polaže somborska tvrtka Boreli koja je do rata bila sastavni dio Borova. Slično je i u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj gdje je u posjed ušao Bonel. “Imovinsko stanje prvo moramo konsolidirati, a potom ćemo moći krenuti u privatizaciju. Pretpostavljam kako bi to moglo biti do kraja ove ili tijekom iduće godine. Prema određenim našim procjenama, Borovo je vrijedno oko 700 milijuna kuna”, govori Ćavara koji “nema ništa ni protiv modela privatizacije po načelu radničkoga dioničarstva”.