Četiri godine vođenja bilo koje banke nosi mnogo iskustva. No u slučaju OTP banke Hrvatska i njezina predsjednika Uprave Damira Odaka ono se vjerojatno može pomnožiti barem s dva. U četiri godine odradio je najprije proces pripajanja četvrte sastavnice tadašnje Nove banke, sa svim aspektima pune integracije sustava nastalog kupnjama banaka u poteškoćama. Potom je usporedo s konsolidacijom banku pripremao za prodaju, a ulaskom OTP-a u proljeće 2005. uslijedili su novi strateški i operativni izazovi. Među ostalim, ozbiljnije prerastanje u financijsku grupu. Dodaju li se tome “rani radovi” stvaranja i vođenja Trgovačke banke (1990. – 1997.) te preuzimanje korporativnog bankarstva, a potom i mjesta u Upravi vodeće Zagrebačke banke (1997. – 2003.), nije se teško složiti s ocjenama da je Odak danas jedan od najkompletnijih bankara u Hrvatskoj. Za nedavna predstavljanja novog vizualnog identiteta OTP banke iznio je brojke koje potvrđuju današnji fokus na jačanje tržišnih pozicija, ali kroz organski rast.

Među iznesenim podacima je onaj o porastu depozita poduzeća po stopi od čak sto posto. Otkud toliki skok?
– Glavni razlog je povećanje ponuđenih kamatnih stopa za veće depozite poduzeća. Na to smo se odlučili kada smo izračunali troškove granične obvezne pričuve. Uz to, imali smo i vrlo dobar rast transakcijskih depozita i u cjelini smo vrlo zadovoljni razvojem depozitnog poslovanja s poduzećima.

Govori li to i o vraćanju nekih pozicija izgubljenih u naletu agresivnih konkurenata u vrijeme dok se banka bavila vlastitom konsolidacijom i integracijom? Mislim ponajprije na Hypo u Zadru, odnosno invaziju više banaka u Istru.
– Današnja OTP banka Hrvatska nastala je u dugotrajnom i dinamičnom procesu koji nije uvijek i u svim trenucima tekao glatko. Iz tog je procesa nastala snažna i stabilna financijska institucija, ali i s bitno manjim tržišnim udjelom nego što su ga zajedno imale banke iz kojih je OTP banka nastala. Do osipanja tržišnog udjela došlo je u prvom redu u segmentu poslovnog bankarstva, dok su pozicije u maloprodaji mnogo bolje sačuvane. Tome je više razloga. Najvažniji je taj što su poslovni klijenti mnogo mobilniji od privatnih, ali je neupitno postojao i snažan fokus dioničara na maloprodaju i svjesno zanemarivanje poslovnog bankarstva. Banka danas intenzivno radi na oporavku pozicija u poslovanju s poduzetnicima, i to posebno u segmentu mikro i malih, te u poslovanju sa srednjim poduzećima. Uz to, važno nam je i zadržati i kvalitetne odnose s lokalnom samoupravom. Rast ukupnih depozita od 100 posto tek je malim dijelom posljedica oporavka tržišne pozicije, budući se tu najvećim dijelom radi o velikim oročenim depozitima. Podatak o rastu transakcijskih depozita srednjih i velikih poduzeća od oko 28 posto u istom razdoblju, uz vidljivo povećanje tržišnog udjela bolje ilustrira taj oporavak.

Koliko današnja struktura prihoda odražava to što je OTP banka nastala ujedinjavanjem četiriju regionalnih; gdje je danas Zadar u odnosu na npr. Zagreb?
– Poslovna baza današnje OTP banke Hrvatska neupitno je u tradicionalnim regijama, znači u Dubrovniku, Zadru i Istri. Te tri regije doprinose gotovo ravnopravno poslovnom portfelju i prihodima banke, što će sigurno tako i ostati u narednom srednjoročnom razdoblju. Glavna misija banke je proširiti svoje zemljopisno prisustvo, bez da se to osjeti u kvaliteti i raspoloživosti usluge u domicilnim regijama. Takva strategija daje značajne rezultate tako da danas Zagreb, a sve više i Osijek staju uz bok tradicionalnim regijama, u prvom redu po kreditnom portfelju. Naši su prvi rezultati s novootvorenim poslovnicama premašili oprezna očekivanja koja smo imali. To nam je dalo hrabrosti da za ovu godinu planiramo znatno dinamičniji rast poslovne mreže. Ipak, u svjetlu ranije spomenute strategije i dalje najveći troškovi i investicije idu u tradicionalne regije. Tako su ove godine najveća ulaganja u potpunu obnovu i modernizaciju poslovnica u Dubrovniku, Puli i Biogradu.

Plan povećanja mreže od čak 25 posto u ovoj i idućoj godini uklapa se i u ocjenu da ne vidite prilike za akviziciju iako se više manjih banaka smatra zrelim za strateške partnere. Znači li to da ste jako izbirljivi, da su mete preskupe?
– Pitanje isplativosti akvizicije uvijek ima dvije strane. Jedna je cijena akvizicije, a druga trošak integracije. Trenutno je stanje na tržištu takvo da su ponuđene cijene vrlo visoke, a pritom bi zahtijevale i značajno ulaganje u njihovu integraciju za minimalno povećanje tržišnog udjela. U takvim uvjetima vjerujemo da organski rast nosi veću vrijednost dioničarima. Naravno, pažljivo ćemo odvagnuti svaku priliku koja se pojavi, jer smo ipak jedna od banaka s najvećim iskustvom u integracijskim procesima i to ćemo znanje iskoristiti ako nam se ukaže prilika.

Koliko na stav prema akvizicijama utječe restriktivniji okvir HNB-a?
– Mjere HNB-a su taktičke prirode i one ne mogu biti mjerilo za određivanje srednjoročne strategije.

Uz organski rast jasno je da će se od 3,5 posto tržišnog udjela u srednjem roku teško doći do 10-ak posto, što je prilikom preuzimanja kao cilj istaknuo prvi čovjek OTP-a Sandor Csanyi. Znači li to da su apetiti širenja OTP-a u Hrvatskoj smanjeni?
– Ne. Strateški cilj je više deklaracija namjere nego operativni plan. Ako institucija ne kaže jasno što želi napraviti, onda to neće ni postići. A ako definira jasan cilj, onda će ga vrijednim radom u nekom vremenu i dostići. Naš predsjednik nije rekao da ćemo do tog cilja doći brzo, ali je jasno rekao da je to namjera i takva namjera i dalje stoji. Naravno da ona nije dostižna u srednjem roku samo kroz organski rast, ali ako nastavimo uspješno organski rasti brže od tržišta, prilike za jednokratno značajno povećanje tržišnog udjela će se s vremenom pojaviti. Zato je naš primarni operativni zadatak zadržati postojeće i steći nove zadovoljne klijente, uz stabilnu profitabilnost i operativnu sigurnost banke.

Jesu li mjere HNB-a za 2007. iziskivale reviziju prvotnih ciljeva i projekcija? Koliko vas sputavaju s obzirom na kreditnu potražnju vaših oko 400.000 klijenata?
– Da, mijenjali smo plan i to više puta. Trenutna potražnja za kreditima i likvidnost banke su takvi da smo mogli nastaviti rasti istim tempom kao i prošle godine, stopom od oko 30 posto. Na žalost, morali smo uvesti restrikcije u raspoloživost kredita i podići cijene kako bismo se zadržali unutar limita što ih je zadao HNB.

vrhunski meni

Gurmanski izlazak za dvoje više ne mora stajati bogatstvo

promo

Poduzetnicima ne treba uvijek veliki kombi. Važnije je koliko prostora stvarno mogu iskoristiti

Hoćete li na račun jačanja pozicija i rasta kredita žrtvovati trošak upisa obveznih blagajničkih zapisa?
– Ne, nećemo rasti brže od danih limita. Mjera je tako napisana da je trošak prekoračenja previše visok.

Zato banke nastoje privući domaće izvore, a mnoge su pritom posegnule za povećanjem kamata na štednju. Istodobno, kod kamata na kredite zasad se više igra na balansiranja kroz strukturu portfelja, vezanje klijenata na širu paletu usluga, paket-proizvode i poticanje nekamatnih prihoda?
– Kretanje kamate na štednju jedna je od strukturnih nepravilnosti koja je posljedica mjera HNB-a. Na svim usporedivim tržištima kamate na štednju se izražavaju u dijelovima EURIBOR-a, dok je Hrvatska jedina europska zemlja u kojoj se štednja u prvoklasnoj banci plaća i do EURIBOR+2%. Istovremeno, zbog žestoke konkurencije krediti su ponuđeni po nižoj cijeni od one koja se nudi za depozite. Strukturni problem je taj što malo koja poduzetnička aktivnost osim špekulacija na cijenu zemlje ili cijenu dionica može biti atraktivna kada se usporedi s prinosima tih depozita.

Kako vidite neto efekte postojećih mjera, u smislu utjecaja na kamatne stope, rast kredita, inodug…?
– Sigurni smo da su u HNB-u dobro izračunali učinak mjera i da znaju što rade. Pojedini zabrinjavajući trendovi na koje je ukazao guverner su neupitni i s dugoročne perspektive potrebno je mnogo mudrosti da bi se oni usmjerili. Ipak, ove su mjere u svojoj osnovi racionalizacija kredita. Kao što je poznato, svaka racionalizacija izaziva poremećaj relativnih cijena i strukturne nepravilnosti u gospodarstvu. Time se smanjuje njegova dugoročna konkurentnost i otvorenost. Zato vjerujemo da će HNB pažljivo pratiti njihove učinke i svoditi restriktivne elemente na najmanju moguću mjeru potrebnu za ostvarenje zacrtanih ciljeva. Za financijski bi sustav bilo jako loše da se ove mjere razviju u stalno nadmudrivanje između banaka i centralne banke, u kojem će profitirati oni koji su najsnalažljiviji u izigravanju mjera, umjesto onih koji pružaju najbolju uslugu klijentu.

Dio bankara dosadašnjem je arsenalu mjera spočitavao neselektivnost, i u smislu strukture kreditnog portfelja i pogođenosti malih/velikih banaka. Vi ste u tom pogledu iskazali određene rezerve?
– Ideološki ja se protivim izravnim administrativnim mjerama, iako su one ponekad potrebne. Selektivnost mjera samo bi pogoršala njihove nepovoljnije učinke. Ona je ujedno prirodan izvor korupcije i narušavanja optimalne gospodarske strukture i djelotvorne alokacije kapitala. Iskustvo je pokazalo da tržište mnogo bolje od monetarne vlasti ili državne uprave provodi alokaciju kapitala. Što je manje ograničenja prisutno, to je ukupan učinak na gospodarski rast i blagostanje bolji.

Nedavno ste sa zadrškom govorili i o uvriježenim tezama o (pre)zaduženosti stanovništva i s tim povezanim kreditnim rizicima.
– Ukupno gledano, zaključak vrlo zanimljive rasprave o toj temi bio je da kreditna izloženost prema stanovništvu, u strukturi koja je danas prisutna u Hrvatskoj, ne može biti izvor nestabilnosti sustava. Uz to, pokazalo se da je brzi rast duga stanovništva ujedno pridonio još bržem rastu neto financijske imovine. Tako smo dovedeni u čudnu situaciju da je hrvatsko stanovništvo u terminima neto financijskog bogatstva, kao i rasta tog bogatstva, daleko snažnije od bilo koje druge tranzicijske zemlje, dok se istovremeno stvara percepcija da smo zemlja prezaduženih građana.

U poslovnom bankarstvu danas su ‘u modi’ mali i srednji poduzetnici

Koji su to frontovi na kojima će se ubuduće voditi glavne bitke banaka za tržišne pozicije?
– Bankarstvo će se nastaviti boriti za klijente u prvom redu prepoznavanjem potreba klijenata i što jačom personalizacijom odnosa između klijenta i banke. Fizička prisutnost banke i dalje će biti značajan faktor, iako će se nastaviti brzi prijenos transakcija sa šaltera na bankomate i internet. Sposobnost definiranja prodajnih ciljeva za svakog pojedinog klijenta, kao i što točnijeg i za klijenta bezbolnijeg procesa odobravanja kredita definitivno će banci davati značajnu prednost u poslovanju s fizičkim osobama. U poslovnom bankarstvu danas je jako ‘u modi’ malo i srednje poduzetništvo na koje se usredotočuju mnoge banke. Taj će se smjer sigurno nastaviti tijekom naredne godine. Stalno širenje ponude proizvoda, ljubaznost osoblja, kao i operativna sigurnost i financijska stabilnost banke nisu više prednosti, nego nužan uvjet opstanka na tržištu. Uz to, što bliže povezivanje prodaje proizvoda generiranih unutar “grupe” financijskih institucija – leasinga, upravljanja fondovima, osiguranja, brokerskih poslova i posredovanja s nekretninama – bit će značajno za tržišne pozicije banaka. Posebno u poslovanju s bogatim klijentima i poduzetnicima.

Ne komentiram sudske sporove

Još iz vremena prije integracije sastavnica OTP-a vuče se sudski spor vezan uz nekadašnju Istarsku banku, a posljednje nepravomoćno rješenje nije vam išlo u prilog. U kojoj je fazi taj spor i vidite li mu kraj?
– Na žalost, danas se vodi nekoliko sporova koji traju dulje od desetak godina i potiču od banaka iz kojih je OTP banka Hrvatska nastala. Ne bih se upuštao u komentiranje pojedinih sporova, pa ću samo reći da je stabilnost banke osigurana rezervacijom sredstava za potencijalne gubitke u skladu s mišljenjem naših pravnih zastupnika.