Makar bi sezona objavljivanja poslovnih rezultata za drugi kvartal, od čijeg nas početka dijeli svega desetak dana, trebala na najbolji način pokazati u kojoj se zapravo mjeri kriza u subprime segmentu američkog tržišta hipotekarnih zajmova, te kolaps nekolicine hedge fondove, a zatim u konačnici i dramatičan preokret na tržištu obveznica odrazili na poslovanje globalnih financijskih institucija, većina investitora nije pokazivala previše strpljenja. Niti prošloga tjedna, niti početkom ovoga tjedna, a niti tijekom jučerašnje trgovine, koja je ipak bila obilježena nešto manjim dozama optimizma, limitirajući gubitke istaknutih svjetskih burzovnih indeksa na nešto podnošljiviju mjeru. Pritom (negativna) intonacija trgovine na azijskim i europskim burzama niti u jednom trenutku nije dolazila u pitanje, crpeći inspiraciju u prvom redu iz doista očajne izvedbe dionica financijskih institucija, koje među prodavateljima i dalje figuriraju kao posve logične mete na svojevrsnoj listi za odstrel, generirajući prilično ujednačenim intenzitetom korekcije silno nezadovoljstvo među svojim poklonicima. U takvim okolnostima službene izjave visokih dužnosnika središnjih banaka, poput one jučerašnje španjolskog predstavnika Miguela Ordonez (člana Savjeta Europske središnje banke), koji je po tko zna koji puta upozorio na avet inflacije, tek dolijevaju ulje na vatru, ostavljajući bankovna izdanja, inače vrlo osjetljiva na cikluse ključnih kamatnih stopa, vrlo ranjivima na pritisak prodavatelja. Baš kao i najava pozitivne revizije prijašnjih prognoza od strane Međunarodnog monetarnog fonda (u pogledu ekonomske aktivnosti na globalnoj razini), koja naprosto priziva potrebu primjene restriktivnije monetarne politike i daljnjeg povećanja kamatnih stopa (ponajprije u Eurolandu), i sasvim je na tragu teze u režiji Banke za središnja izravnanja (BIS), provučene kroz netom objavljeno godišnje izvješće.

Nakon svega navedenoga, ne treba nimalo čuditi činjenica da se među istaknutim gubitnicima jučerašnjih zbivanja na Starom kontinentu našla upravo hrpa banaka, koje je ovoga puta predvodio Credit Suisse, s padom cijene dionica od 1,6 posto, a ni ostali (relativno ravnopravni) rivali nisu previše zaostajali. Među njima svakako valja istaknuti Deutsche Bank, koju su dobro upućeni izvori identificirali kao izdašnog kreditora dvaju fondova u vlasništvu Bear Stearnsa, a koji su još krajem protekloga tjedna bili na rubu kolapsa. Kad već spominjemo banke, valja istaknuti i minus od 1,4 posto za Barclays, ponajprije isprovociran mišljenjem nizozemskih pravosudnih tijela sukladno kojemu prodaja američke podružnice (LaSalle Bank) od strane ABN Amro ne iziskuje potporu dioničara. Što podrazumijeva i veće šanse da se britanski kupac odupre pritisku suprotstavljenog konzorcija i napokon proguta svog nizozemskog suparnika, čije su dionice također bile u minusu (ali za nešto nižih 0,8 posto). U isti koš s bankama svakako valja utrpati i osiguravatelje, što jasno pokazuje tandem najvećih – Allianz i Axa, koji su zabilježili pad cijene dionica od 1,7 posto, odnosno, 1 posto. Doduše, riječ je o relativno benignom minusu, barem u usporedbi s intenzitetom korekcijom kojom se BAE Systems, lider europske vojne industrije, našao duboko na negativnom teritoriju, s čak dvoznamenkastim padom cijene dionica. Razlog paničnog bijega ulagača u ovom je slučaju bila vijest o otvaranju istrage od strane američkog ministarstva pravosuđa, vezane za navodu korupciju prilikom prodaje oružja vrijednog 43 milijarde funti Saudijskoj Arabiji. Čime je oporavak, potaknut prekidom slične istrage u Velikoj Britaniji, bio prilično kratkoga daha.

Ni dobre vijesti nisu spasile Henkel i Porsche

Preuzimanje američke kompanije Energy East, ocijenjeno pomalo i preskupim (4,5 milijardi dolara), Iberdrola je “platila” dnevnim padom dionica od 1,9 posto, dok je Henkel skliznuo sve do 3 posto minusa, zahvaljujući plasmanu nešto više od 6 posto ukupnog broja povlaštenih dionica institucionalnim investitorima (u režiji Deutsche Bank). Čak je i Porsche (-2,6 posto) zauzeo visoku poziciju na ljestvici gubitnika, usprkos silnom optimizmu čelnika kompanije, koji očekuju “značajan rast dobiti”, dijelom zahvaljujući i povećem paketu dionica Volkswagena (+0,6 posto).